U prepunoj čitaonici Narodne biblioteke „Ivo Vučković“, sinoć je u Baru promovisan roman prvijenac novinara i urednika, našeg sugrađanina Srdana Kosovića „Bogovi umiru glupom smrću“. O književnom prvijencu autora, koji je široj javnosti poznat kao nekadašnji glavni i odgovorni urednik dnevnog lista i portala „Vijesti“, sa Kosovićem je razgovarao diplomirani filozof i esejista Stefan Đukić.

Publika je do posljednjeg mjesta ispunila čitaonicu, potvrđujući veliko interesovanje za roman koji je već privukao pažnju čitalačke i književne javnosti. Tokom večeri razgovaralo se o naslovu knjige, motivima i vremenskom okviru radnje, odnosu književnosti i politike, ali i o autorovim planovima za novo književno ostvarenje.

Đukić je razgovor otvorio pitanjem o neobičnom naslovu romana, primjećujući da bi, s obzirom na motive knjige, naslov mogao biti i „Mjesečarenje“, te pitajući autora kako je nastao naziv „Bogovi umiru glupom smrću“.

Kosović je kazao da je upravo naslov jedno od pitanja koje mu je najčešće postavljano nakon objavljivanja romana.

„Čini mi se da sam samo prvi put znao odgovor, a u međuvremenu mi je iščezao. Vjerovatno je to poteklo iz mog novinarskog iskustva, tražio sam nešto što bi imalo jaku imenicu, da roman može da se oslovljava skraćeno, da kao pričamo o Bogovima. Osnovna fascinacija romana jesu ti glupi načini na koje ljudi mogu da umru, odnosno kako život može da se prekine“, kazao je Kosović.

Dodao je da naslov nije nastao kao direktna referenca na neku konkretnu scenu iz romana, već da se prirodno oblikovao tokom procesa pisanja i kasnijih razgovora o rukopisu.

„Izdavač i urednik imali su druge prijedloge, koji nijesu bili loši, ali sam se vezao za ovaj naslov. Sve drugo je moglo da se dira, ali naslov je morao da ostane takav“, rekao je autor.

Govoreći o reakcijama čitalaca i očekivanjima koja naslov može izazvati, Kosović je istakao da su mnogi očekivali znatno apstraktnije djelo ili eksplicitnije filozofske i ideološke poruke.

„Nisam pisao roman sa unaprijed određenom porukom. Maltene sam sjeo tog lika u voz i rekao ‘hajde da vidimo dokle će da stigne’. Svi slojevi su dolazili usput. Nisam želio da pođem od unaprijed zadate forme umjetnosti ili da namećem zaključke“, naveo je Kosović.

Jedna od centralnih tema razgovora bila je i odluka autora da radnju smjesti u period početka pandemije koronavirusa i litija u Crnoj Gori, u februaru i martu 2020. godine. Moderator je primijetio da bi čitaoci, imajući u vidu Kosovićev profesionalni rad i ranije analize društveno-političkih prilika, mogli očekivati dominantno politički roman, što se, kako je ocijenio, ipak ne dešava.

Kosović je kazao da su upravo specifične društvene okolnosti tog vremena bile snažna inspiracija.

„To je bio zaista specifičan set okolnosti. Dešavanja prije i poslije 30. avgusta, pandemija, litije, mislim da je to bio jedinstven splet događaja koji je doveo do promjene paradigme u crnogorskom društvu. Pitao sam se šta se u takvim trenucima dešava ljudima u manjim sredinama, kako dolaze do informacija, kako sve to utiče na njihove živote“, rekao je autor.

Prisjećajući se perioda pandemije iz ugla novinara, Kosović je podsjetio da su mediji tada bili pod ogromnim pritiskom.

„U jednom trenutku smo morali da imamo osobu koja će samo da se javlja na telefon, jer su ljudi neprestano zvali i pitali da im objasnimo mjere. A to su bili ljudi koji imaju pristup standardnim sredstvima informisanja. Onda sam se pitao kako to izgleda u sredinama gdje su rutina i svakodnevica drugačije“, ispričao je Kosović.

Naglasio je da je svjesno izbjegavao da političkim događajima daje dominantno mjesto u romanu. „Probao sam aktivno da izbjegnem da preveliki akcenat stavim na politička dešavanja, prije svega zato što smo to svi proživjeli. Ne osjećam se naročito pozvanim da dodatno tumačim zašto se nešto desilo baš tako, tim prije što sam to već radio kroz svoj profesionalni rad i komentare“, naveo je Kosović.

Na pitanje da li mu je javna percepcija i prepoznatljivost kroz novinarski rad predstavljala otežavajuću okolnost, budući da bi dio publike mogao očekivati potvrdu njegovih stavova, a drugi odbaciti roman zbog tematizacije perioda litija i pandemije, Kosović je odgovorio da se trudio da književni izraz odvoji od kolumnističkog i analitičkog pristupa.

„Nijesam osjećao potrebu da dam konačno rasuđivanje ili završne stavove. Nijesam se opterećivao time da moram da iznesem neku ključnu poruku“, kazao je autor.

Tokom večeri Kosović je govorio i o radu na novom romanu, otkrivajući da već postoje prvi nacrti.

„Imam neke nacrte koje sam krenuo da radim. Taj drugi roman ima neku vrstu reference na državni udar iz 2016. godine, ali samo kao izvor inspiracije, kao vrlo neobičan skup dešavanja koji mi je bio zanimljiv i profesionalno. Kako će izgledati i hoću li ga objaviti, vidjećemo“, rekao je Kosović.

Veče je završeno pitanjima publike, koja je pokazala veliko interesovanje za roman i teme koje otvara, a brojni posjetioci zadržali su se kako bi razgovarali sa autorom dobili potpisani primjerak knjige.