Tradicionalno, na Spasovdan, odnosno 40 nakon Uskrsa, katolički vjernici iz Šušanja i okoline izašli su na Velju mogilu, po drevnom običaju.

Misu je u grobljanskoj crkvi držao don dr Dejan Turza, župnik u Sutomoru, Šušanju i Brci, a propovijed prof. dr Damjan Cichy, misionar Družbe Božje riječi, koji je sa okupljenim vjernicima podijelio iskustvo misionarskog djelovanja u Paragvaju.

Nakon mise vjernici su krenuli u procesiji prema Veljoj Mogili, na čijem je vrhu don Turza zazvao Božji blagoslov na sve četiri strane svijeta, moleći za porodice, pokojne i sve stanovnike ovog kraja. Posebnost ove tradicije je i običaj da svaki učesnik donese po jedan kamen za svakog člana svoje porodice. Kamenje se polaže na vrh mogile kao znak molitve, zahvalnosti i povezanosti živih i pokojnih. Tako Velja mogila iz godine u godinu simbolično raste kao vidljivi znak vjere i zajedništva.

Velja mogila nastala je kao ilirska grobnica i, uz izuzetak Njegoševog mauzoleja na Lovćenu, smatra se najvećim funeralnim objektom u Crnoj Gori. Sam naziv “mogila” označava grobnu cjelinu nastalu nabačajem kamenja na prvobitni grob. U barskoj opštini postoji na desetine takvih tumula, no nijedan nije impozantan kao Velja mogila.

Smještena na istaknutom položaju iznad naselja Šušanj, vidljiva je iz velike udaljenosti – i s mora i s kopna. Građena je od kamenog nabačaja, ima kupasti oblik sa zatupastim vrhom, visoka je nešto više od sedam metara, a prečnik joj iznosi oko 30 metara.

Ono što Velju mogilu čini jedinstvenom među svim tumulima u Crnoj Gori jeste činjenica da je jedina koja se i dalje aktivno koristi u vjerske svrhe – kao mjesto godišnjeg hodočašća katoličkih vjernika na Spasovdan, čime se održava snažna veza između starine i savremenog duhovnog života zajednice.