Danas je 21. maj, 141. dan u godini, do kraja 2026. ostala su 224 dana.
1744. Gramatom ruske carice Jelisavete, uručenoj vladici Savi Petroviću prilikom završetka njegove posjete Rusiji, određena je isplata redovne godišnje pomoći od 500 rubalja Cetinjskom manastiru, tri hiljade rubalja jednokratne pomoći crnogorskom narodu i hiljadu rubalja vladici za putne troškove
1803. Uspostavljen je redovni poštanski saobraćaj između Kotora i Zadra preko Herceg-Novog do Opuzena
1858. Najautoritativniji evropski list “Times” dao je opširan izvještaj toka Grahovačke bitke, a u narednim danima detaljno opisivao pobjedu Crnogoraca, i donio prevod izvještaja vojvode Mirka knjazu Danilu
1900. Počela gradnja Ruskog poslanstva na Cetinju, zgrada je završena 1903.
1942. Na Crnom jezeru održano vojno-političko savetovanje kojim je rukovodio vrhovni komandant NOP i DV Jugoslavije Josip Broz Tito, na kome je donijeta odluka da partizanske jedinice privremeno napuste Crnu Goru i povuku se u Bosnu
1885. GODINE:
Austrijsko poslanstvo tražilo je od Ministarstva inostranih djela na Cetinju dozvolu za premjeravanje crnogorske obale koja je nakon Berlinskog ugovora pripala Crnoj Gori, od rijeke Željeznice do zaliva Kruče.
Ministar Simo Popović je naložio Kapetanstvu luke na Pristanu da se pruži sva potrebna pomoć za obavljanje ovog posla. Premjeravanje je u prvoj polovini juna vršio brod “Gril” jer je bila neophodna revizija morskih dubina, dok je brod “Sansego” imao zadatak opisivanja obale od Bara do Krfa. Kad je premjer bio završen, jedna kopija detaljne karte upućena je Vladi Knjaževine Crne Gore.
***
1937. GODINE:
Dvije opštine u tadašnjem Srezu barskom, paštrovska i spičanska, teško su nastradale od grada.
Oko 5 sati izjutra, podigla se velika orkanska oluja, kakvu ni najstariji ljudi nisu pamtili. Grad veličine oraha je padao skoro 15 minuta. Uništio je usjeve, vinograde, maslinjake i voćnjake, a nisu ostali pošteđeni ni vrtovi kuća. Kako je pisao “Glas Boke”, “narod je očajan, jer mu je sav trud uništen u nekoliko minuta. Šteta je milionska, i narod, ako mu se ne pomogne, pašće u najveću bijedu”.
***
1939. GODINE:
Odlukom Odbora Opštine barske, čiji je predsjednik bio Đorđe Nikezić, Barskoj nadbiskupiji dodijeljen je građevinski plac u zaleđu Pristana za izgradnju crkve sv. Josipa, župskog doma i doma časnih sestara.
Nacrt objekata izradio je, na zahtjev nadbiskupa dr Nikole Dobrečića, arhitekta iz Zagreba ing. Dušan Narančić. Nabavljen je građevinski materijal i dio potrebnog novca, Ministarstvo građevine Kraljevine Jugoslavije dalo je dozvolu za gradnju, a i iz inostranstva su pristizala i preostala potrebna sredstva. Drugi svjetski rat je omeo realizaciju ovog projekta.
***
1975. GODINE:
Na Republičkom takmičenju u džudou prva mjesta osvojili su Miodrag Dabanović, učenik trećeg razreda Pomorske škole i Vlatko Orlandić, učenik drugog razreda Gimnazije.
Radna zajednica Školskog centra “Niko Rolović” prikupila je nakon toga novčana sredstva kojima je omogućeno da učestvuju kao predstavnici Crne Gore, prvi iz našeg grada, na Saveznom takmičenju u Beogradu.
***
2006. GODINE:
Održan je referendum za nezavisnost Crne Gore, na kome je za obnovu državnosti glasao 230.661 birač ili 55,5% od ukupnog broja izašlih.
Pravo glasa je imalo 484.718 birača, a na birališta je izašlo 86,5 % ili 419.240 građana. Za uspjeh referenduma u Crnoj Gori, mimo demokratske prakse u svijetu, bilo je potrebno da ga podrži 55 odsto izašlih birača. Referendum je nadgledalo više od 3.400 posmatrača, te 630 akreditovanih novinara. U Baru je na referendum izašlo 81,7% upisanih birača. Za samostalnu državu je glasalo 16.640 ili 63.07%, a za ostanak u zajedničkoj državi sa Srbijom 9.496 ili 35.99% birača.
