Gosti emisije „Sunčanom stranom ulice” bili su Miroslavka Lala Bokovac, direktorica Jedriličarskog kluba „Latinsko jedro“ i licencirani trener Emilio Gavran, član kluba. Povod za razgovor je tradicionalna, dvodnevna manifestacija „Jedra Jadrana – spoj tradicije i zajedništva“ koju i ove godine uoči proslave Dana obnove nezavisnosti Crne Gore, organizuje „Latinsko jedro“ i Kalafatska radionica „Bokovac“, čuvari maritimne tradicije i života sa morem.

RB/BI: Lala, zamoliću Vas da na početku razgovora predstavite program manifestacije “Jedra Jadrana – spoj tradicije i zajedništva”. Šta ljubitelji mora i jedrenja mogu očekivati narednih dana?

Bokovac: Ove godine manifestacija nosi posebnu emociju i ima naročito veliki značaj, jer se održava u susret velikom jubileju – dvije decenije od obnove nezavisnosti naše države. Želja nam je da kroz more, jedra i pomorsku tradiciju pošaljemo poruku zajedništva, ponosa i ljubavi prema državi i njenoj bogatoj kulturnoj baštini. Bar tih dana postaje prava mediteranska scena – more će biti puno jedara, drvenih barki, na kojima će ploviti prijateljske posade iz Hrvatske, Italije, Boke… Upravo nam se javio prijatelj iz Tivta koji je morem krenuo ka Baru. Sigurna sam da će atmosfera biti lijepa, puna druženja, muzike, zabave, svojevrsni podsjetnik koliko su Jadran i pomorska tradicija važni za naš identitet. Za nas ovo nije samo regata, već je i živa priča o nasljeđu koje želimo da sačuvamo i približimo novim generacijama.

RB/BI: Šta za Vas znači činjenica da Bar kroz ovu manifestaciju ponovo vraća pažnju na more i pomorsku tradiciju?

Bokovac: Ova manifestacija ima veliki značaj za promociju Crne Gore, jer danas turisti traže autentične događaje. “Jedra Jadrana” upravo to i nude – spoj tradicije, mora, kulture, mediteranskog načina života. Sve to, brižljivo uvezano, ostavlja snažan utisak na sve posjetioce. Gostu ne možete ponuditi samo pijesak, plažu, more i sunce, već nešto novo, autentično. Iako je ono čime se bavimo i što promovišeno, staro i tradicionalno, nije zaostalo, već postoji mnogo puteva i načina za inovacijama.

RB/BI: „Jedra Jadrana” okupljaju ljude iz različitih gradova i država – koliko je važno da more i tradicija povezuju region?

Bokovac: Povezivanje ljudi sa Jadrana je i bio motiv da pokrenemo tu priču, da približimo obale, jer more nije prepreka, već lijep način da doplovimo jedni do drugih, morem pravimo mostove između ljudi i regija, država. Svi naši prijatelji imaju misiju identičnu našoj – čuvanje onog što nam je ostalo u nasljeđe. Ne treba tu ništa mijenjati, “ispravljati”, “dorađivati” po svaku cijenu, već sačuvati sjaj i bogatstvo drvenih barki. Ovakva okupljanja su i prilika za nova prijateljstva, uživanje, stvaranje poslovnih konekcija…

RB/BI: Emilio, bilo bi lijepo da se podsjetite Vaših početaka u svijetu jedriličarstva. Od kada se bavite jedrenjem?

Gavran: Moje jedriličarske početke vezujem za Pulu, gdje sam živio do 1991. godine. Jedrenjem sam počeo da se bavim krajem ’89. godine. Iskustvo sam počeo sticati jedrenjem u klasi “Optimist” (prvi stepenik jedrenja) u kojoj sam se, još od dječačkih dana, aktivno takmičio u Hrvatskoj, Italiji i drugim zemljama u okruženju. Pokojni otac je kupio dvije jedrilice klase “Kadet” (sada je ta klasa “izumrla”) koje smo koristili u privatne svrhe. Kada sam ih donio u Bar početkom devedesetih, ta moja aktivnost i ljubav prema jedrenju su, sa žalošću se prisjećam, bile potpuno neshvaćene. Srećom, postojalo je troje, četvoro ljudi koji su mi bili podrška i “vjetar u leđa”, cijeneći moj rad i poštujući jedrenje. Sredinom devedesetih Akademski jediličarski klub – Beograd mi je u Bar donio jedrilicu klase “Laser”. Takmičio sam se 1996/97. na Montenegro Kupu, prvo u Budvi, a zatim i u Baru. Ostvario sam zapažene rekultate, a to mi je bilo naročito značajno s obzirom da nisam trenirao, a tu klasu (koja je olimpijska) sam tada vozio prvi put. Početkom dvijehiljaditih u Baru je postojao Jedriličarski klub “Plov put” kojem sam, shodno mogućnostima i slobodnom vremenu, pomagao. Ipak, Bar u to vrijeme nije bio grad otvoren za taj sport.

RB/BI: To se posljednjih godina značajno promijenilo.

Gavran: Jeste. Već duže od deset godina, na moju i radost svih, stanje se dosta promijenilo. Naši prijatelji iz Boke su u posljednje vrijeme uložili dosta sredstava i vremena, što ima efekta. Jedrenje je specifičan sport, jer za formiranje jedriličara je potrebno više segmenata. U Baru je Kalafatska radionica “Bokovac” izgradila i ojedrila divne barke tipa “Arsenalka” koje su licencirane i već mogu formirati svoju klasu, s obzirom da su duge 5,20 metara i imaju zadovoljavajuću kvadraturu jedara, što ih čini izuzetno konkurentnim kako u zemlji, tako i u regionu. Sa Nenadom i Lalom Bokovac koji su lijepo uvezali kalafat, tradiciju, drvo, sport, ljubav prema moru, istoriju, prijatelj sam još od 1991. godine.

RB/BI: Kazala sam u najavi da ste licencirani trener. Šta to znači i kakv je bio put do tog zvanja?

Gavran: Prepoznato je moje jedriličarsko iskustvo, pa sam dobio licencu od Jedriličarskog saveza Crne Gore. Inicijativu je pokrenula Lala Bokovac, na čemu sam joj zahvalan. Jedini put uspjeha je da se sve radi po zakonu što je, smatram, način da se postignuti rezultati vrednuju.

RB/BI: Kakva su očekivanja od ovogodišnje regate? Stalno ponavljamo, pa je postalo krilatica, da je Bar grad mora, ali da li smo dovoljno svjesni svog pomorskog identiteta?

Bokovac: Idemo stepenicu po stepenicu. Ne može brzo, a nismo ni očekivali. Dešavaju se pozitivne stvari, ali bi to bez podrške bilo jako teško izvodljivo. Sa Opštinom Bar, čiji su čelni ljudi prepoznali da kvalitetno radimo, u kontinuitetu nam pomažu. Čim imate podršku koja raste, rastemo i mi. Cilj nam je da Bar predstavimo kao pomorski, a ne primorski grad, a marinu kao mjesto u kome se odvija društveni život, da se taj divni dio grada ne svodi isključivo na komercijalu i naplaćivanje vezova. Predstoji nam nastavak borbe za ciljeve koje smo zacrtali, jer ne mogu reći da smo sto posto zadovoljni.  

RB/BI: Šta biste voljeli da jedan mladi čovjek ponese sa „Jedara Jadrana”?

Bokovac: Bar ima najljepši akvatorijum za jedrenje. Jedriličari iz dugih gradova su, slobodno mogu kazati, ljubomorni na nas jer imamo izvanredne potencijale koje, nažalost, još uvijek ne koristimo u dovoljnoj mjeri. Boka je drugačija, tamo nema vjetra, pa Bokelji žude za barskim vremenskim prilikama.

Gavran: Svaka regata je specifična, pa vjerujem da će i sa ove mladi ponijeti pregršt divnih uspomena i utisaka. Naš akvatorijum je Bogom dat za jedrenje, a naše je da se tokom cijele godine prilagođavamo uslovima jedrenja.

RB/BI: Koliko more traži disciplinu, a koliko slobodu i da li se čovjek na moru bolje upozna sa sobom?

Gavran: Naravno. Morate biti vispreni, snalažljivi u raznim okolnostima i (ne)prilikama, more je priroda, a protiv prirode se ne može. Morate znati i da vi upravljate brodom, a ne brod vama. Ako ispravno, pribrano odreagujete kada vjetar udari, sačuvate sebe i plovilo, znači da ste u dobroj vezi sa prirodom i morem.