U Opštoj bolnici Bar radi se na unaprijeđenju zdravstvene usluge tako što se zapošljavaju stručnjaci iz različitih oblasti, nabavlja neophodna oprema, a rad prilagođava potrebama pacijenata. Jedan od onih koji su kadrovski ojačali tim barske bolnice je neurolog, dr Luka Pekić, koji je počeo da radi u aprilu.

RB/BI: Kakav ste utisak stekli o kolektivu i da li smatrate da bi još nešto moglo da se unaprijedi na neurološkom dijelu?

Pekić: Što se tiče kolektiva, iskustva su više nego pozitivna. Unaprjeđivanje i usavršavanje rada je proces koji teče. Koliko vidim, već traje, dešava se i nastavlja. Na odsjeku neurologije unutar Internog odjeljenja je troje ljekara koji rade i četvrta je koleginica koja je privremeno odsutna. Svi zajedno činimo jedan mali, ali stručan i složni tim.

RB/BI: To je lijepo čuti, jer pacijenti sa neurološkim oboljenjima, naročito sa moždanim udarima, mogu biti adekvatno zbrinuti.

Pekić: Naravno. U principu, većina neuroloških oboljenja nema nagli početak i urgentnu prezentaciju, osim nekoliko njih. Na prvom mjestu, tu je moždani udar, koji nastaje kao posljedica ili zapušenja ili pucanja krvnog suda unutar mozga, gdje se simptomi jako brzo razvijaju. Slični neurološki problemi koji se akutno, naglo, mogu javiti su epileptički napadi ili, da kažemo, slični napadi koji u svakom slučaju zahtijevaju evaluaciju, makar u prijemnoj ambulanti, ako ne i hospitalizaciju pacijenata. Imamo i dosta veliku ambulantu, s obzirom na hronicitet neuroloških oboljenja, gdje pacijenti dolaze, a njihovo stanje biva praćeno u dužem periodu. S druge strane, s obzirom na hospitalne kapacitete, imamo mogućnost zbrinjavanja pacijenata upravo kod ovih oboljenja i poremećaja koji imaju nagli početak, kao što su moždani udar, epileptički napad. Imamo mogućnost sasvim solidne dijagnostike, a u planu je da to još dodatno bude prošireno u smislu nabavke elektroencelografa (EEG), koji prati električnu aktivnost mozga. On je neophodan u dijagnostici i praćenju epilepsija, glavobolja i nekih sličnih poremećaja. U planu je i nabavljanje elektromiografa, aparata za ispitivanje električne aktivnosti mišića i perifernih živaca, što je od velikog značaja za pacijente koji imaju hronične poremećaje perifernog nervnog sistema. Ide se naprijed, u svakom slučaju.

RB/BI: Pomenuli smo moždane udare, neurološka oboljenja, glavobolje. Sa kojim vam se još tegobama pacijenti javljaju?

Pekić: Najčešće su to glavobolje, vrtoglavice, nestabilnosti stajanja i hoda, što je najčešće posljedica već postojećih zdravstvenih problema koji nisu usko neurološke prirode. Komorbiditeti su u prvom redu kardiovaskularne prirode, onda i cerebrovaskularne. U suštini, kakvi su krvni sudovi u cijelom tijelu, oni koji ishranjuju srce, takvi su najčešće i oni koji ishranjuju mozak. Veoma česta patologija u savremenoj populaciji jeste dijabetes, koji često nosi niz različitih komplikacija, između ostalog i dosta neuroloških.

RB/BI: Koliko način života utiče na zdravstveno stanje?

Pekić: Postoje faktori rizika na koje ne možemo da utičemo, kao što je genetika. Neko ima veće sklonosti da ima neku vrstu zdravstvenih problema, što ne znači nužno da će mu se to desiti. Ipak, veći broj faktora rizika je među onima na koje možemo da utičemo. U prvom redu su ishrana, fizička aktivnost, način života. Mada, savremeni način života ne daje previše mogućnosti za neko slobodno vrijeme, ali ipak postoji mogućnost da se utiče na te faktore rizika, što bi sigurno moglo doprinijeti kvalitetu života i odlaganju početka nekih zdravstvenih problema koji, prije ili kasnije, bivaju neminovnost.

RB/BI: Medicina i farmacija napreduju. Svjedoci smo da ono što bi ranije bilo moždani udar sa smrtnim ishodom ili trajnim oštećenjem, danas to nije. Procenat izlječenja je mnogo bolji jer se primjenjuje druga terapija.

Pekić: Nekada je liječenje moždanog udara bilo skoro prepuštanje sudbini. Primjenom intravenske trombolitičke terapije, koju mi primjenjujemo ovdje u bolnici, šanse pacijenata kod ishemijskog moždanog udara, koji nastaje zapušenjem krvnog suda u mozgu, dajemo značajne šanse pacijentu da obim oštećenja moždanog tkiva bude što je moguće manji. U principu, najbitnije je da funkcionalni deficit, oštećenje koje nastaje kao posljedica moždanog udara, bude minimalno, a da funkcionalni oporavak bude što bolji i da se osoba koja je preživjela moždani udar u nekom razumnom vremenskom roku vrati svakodnevnim životnim aktivnostima, u granicama mogućeg. U saradnji sa Kliničkim centrom i njihovim interventnim radiolozima, postoji još jedan dodatni način za liječenje moždanih udara – ukoliko je tromb u nekom većem krvnom sudu, bliži srcu, odnosno aorti, kateterizacijom može da se izvadi.  Naravno, s obzirom da je moždano tkivo najosjetljivije na nedostatak kiseonika i hrane, u prvom redu glukoze, zahtijeva se da se to uradi u što kraćem vremenskom periodu. Saradnja sa KC Crne Gore, za ova dva mjeseca, koliko sam ovdje, stvarno jue bila besprijekorna. Imali smo više slučajeva gdje su ljudi dolazili u veoma teškom stanju, izmijenjenog stanja svijesti, sa oduzetošću jedne strane tijela, da bi na kraju iz bolnice izašli na svojim nogama. To mnogo znači, jer moždani udar, pored toga što je uz epilepsiju najčešća neurološka bolest, nosi i veliki problem – funkcionalno narušenje pacijenta, što povlači poremećaj u životu: i socijalno i profesionalno. Sve što se radi, mala je cijena prema onome kakvu šansu daje pacijentima, da pored nečega što bi ih prije nekoliko decenija ostavilo trajnim invalidima, danas postoji velika šansa da to ne budu.

RB/BI: To je ohrabrujuće. Kakvo je stanje kada je migrena u pitanju?

Pekić: Dosta su česte tegobe vezane za glavobolju. Migrenozne glavobolje u opštoj populaciji su mnogo manje zastupljene od uobičajenih, tenzionih glavobolja koje najčešće nastaju kao posljedica okoštanja vratnog dijela kičmenog stuba. Onda ti okoštali djelovi vrše pritisak na živce koji, između ostalog, oživčavaju i region poglavine vrata, ramena, gornjeg dijela leđa i ruku. Probleme sa migrenama obično imaju mlađe osobe ženskog pola, dok su tenzione glavobolje prisutne od malih nogu do poznog životnog doba.

RB/BI: Kako razlikovati migrenu od glavobolje prouzrokovane visokim pritiskom?

Pekić: Migrena obično ima prezentaciju da ide na jednu stranu, polovinu glave. Bol je često probadajući, pulsirajući, sa blagim pauzama i ponovnim pojačanjima. Često je praćen propratnim fenomenima – fotofonijom, fonofobijom, osmofobijom (nepodnošenjem svjetlosti, zvuka, jakog mirisa), a često se javlja i povraćanje. Kada dobijete ovakve podatke od mlađe ženske osobe, prvo ćete posumnjati na migrenu. Kod glavobolje prouzrokovane visokim pritiskom prezentacija obično ide obostrano – u predjelu potiljka, čela, tjemeno, a često ide kao difuzna glavobolja. Osnovna razlika u prezentaciji bi bila ta neka jednostranost, vezana za jednu polovinu glave, što kod drugih glavobolja nije slučaj. Takođe, postoje migrene koje imaju auru. Riječ je o vrsti senzacija, prvenstveno u vidnom polju, mada mogu biti drugačije, koje mogu najaviti migrenozni napad. Glavobolje prouzrokovane visokim pritiskom riješićete na način što ćete smanjiti pritisak. Kod tenzionih glavobolja, uobičajena terapija su nesteroidni antiinflamatorni ljekovi, ali je veoma značajna i fizikalna terapija. Terapija u slučaju migrene podrazumijeva dva pristupa: prvo je terapija za prekidanje napada, koja se ciljano uzima na samom početku napada, ukoliko ga je moguće prekinuti i, ništa manje značajna – terapija profilakse, koja ima za cilj da prorijedi učestalost, odnosno broj migrenoznih napada i da ih učini podnošljivijim.

RB/BI: Da li je medicinski opravdano raditi, na primjer, pirsing protiv migrene? Na društvenim mrežama sam vidjela više reklama. Da li biste nekom to preporučili?

Pekić: Ne smatram da je to metoda izbora za rješavanje tih problema.

RB/BI: Ovo nije slučajno pitanje, mi smo u većini generalno skloni lakim rješenjima. A ona, nekada, dovedu do težih posljedica.

Pekić: Svi smo skloni tome da problem riješimo što lakše i što brže i po što manjoj cijeni. Ali, u principu, često stvari moraju da idu nekim svojim tokom. U principu, lagano rješenje, posebno za problem koji je malo složenije prirode, obično nije ono pravo.

RB/BI: U istočnjačkim kulturama ističu tu vezu između ruku i mozga. Smatraju da određeni pokreti podržavaju zdravlje mozga.

Pekić: Da, u sklopu njihove kulture i fizičkih aktivnosti, pa čak i nekih borilačkih vještina, veoma često koriste usmjeravanje životne energije, koju svako percipira i naziva na svoj način, upravo kako ste rekli. Sama činjenica da akupunktura i akupresura kao priznate metode tradicionalne medicine, se uspješno koriste za liječenje i kontrolu brojnih oboljenja i poremećaja i daju dosta dobre rezultate, naravno ako ih radi stručno lice.

RB/BI: Naša medijska kuća je javni servis i zaista nastojimo da, koliko možemo, utičemo u nekom edukativnom smislu na svoje sugrađane. Kreće turistička sezona, gužve u saobraćaju, voze se motocikli. Vi ste sigurno pozvani da objasnite zašto je važno nositi kacigu.

Pekić: Ona može da pomogne da se sačuva mozak i dio oko mozga. Nisu tu samo povrede glave i lobanje, često su povrede koje su povezane sa udarcem u tjemeni dio glave, koji je povezan pod pravim uglom. Tu se sila prenosi na vratnu kičmu i može da dovede do trajne invalidnosti i potpune nepokretnosti. Kacige je bolje imati, jer je bilo puno slučajeva gdje su povrede zaista bile minimalne, u odnosu na ono što bi se desilo da kacige nije bilo. Neophodne su prvenstveno pri vožnji dvotočkaša, mislim na motore, veće i manje, pa čak i električnih trotineta.

RB/BI: U Bolnici su četiri neurologa. Kako ste organizovani, kojim danima ordinirate?

Pekić: Što se tiče ambulante, ja radim petkom prije podne, ostale dane pokrivaju kolege. Naravno, radimo i po principu hitnog prijema i rada na odjeljenju.

RB/BI: Pacijenti, dakle, mogu da očekuju adekvatan tretman?

Pekić: Sasvim sigurno, daćemo sve od sebe, a mislim da ni rezultati neće izostati.