Nakon dugogodišnjeg angažmana kao vokal barske grupe “Grimm”, Ivana Janković je odlučila da započne i paralelnu samostalnu muzičku karijeru.

Pjesma “Ne idi sad”, koja je za nju mnogo više od prvog solo koraka, premijerno je mogla da se čuje prije nekoliko sedmica na promociji dvostrukog kompilacijskog izdanja “Barski pop-rock talasi”, u izdanju kuće Mediteran Multimedia. Singl je izazvao afirmativne komentare dosadašnjih slušalaca, a Janković je, gostujući u programu Radio Bara, kazala da nestrpljivo iščekuje zvanično predstavljanje singla i utiske šire publike.

Numera je, objašnjava Janković, nastala “kao iz vedra neba”, a prvobitna zamisao je bila da se sa njom kandiduje na Montesongu.

“To je jedan od razloga zbog kojih je numera dvojezična. Drugi je što mi je iz nekog razloga, kada stvaram, uvijek lakše da prva verzija bude na engleskom jeziku. Za mene je engleski jezik mekši i poetičnije mi zvuči, pa obično pjesma nastane na engleskom, a kasnije je preformulišem na naš jezik. Do predaje prijave za Montesong ipak nije došlo, jer sam ja zapravo jedna jako neodlučna osoba. Pjesmi sam nalazila mane i na kraju nisam ni predala kandidaturu. Ispostavilo se da, nakon odgledanog takmičenja, nisam sigurna da tu pripadam, makar ne sa ovom pjesmom. ‘Grimm’ je imao više nastupa na nacionalnom izboru, i ove godine smo kandidovali jednu numeru, ali ona nije prošla. I opet smo bili zadovoljni, jer da je prošla morala bi biti skučena u tri minuta, a zasluživala je da bude grimovski raskošna sa svojih četiri i kusur“, kazala je Janković i dodala da ostavlja otvorenom mogućnost da se prijavi na nekom od narednih nacionalnih izbora.

Janković potpisuje muziku i tekst svog prvog singla, a za aranžman je bio zadužen Nebojša Đukanović, bez čijeg doprinosa, kako kaže, pjesma ne bi dobila konačni oblik. Sama svira desetak akorada na gitari i to joj je bilo dovoljno da počne da stvara melodije, dok je Đukanovićev posao bio da tu osnovnu ideju nadogradi zvukom. Snimanje je realizovano u studiju Idana Altmana, dok je bubanj sniman kod Gage Purlije. Svoj doprinos dao je i Veljko Ivanović, koji je pjesmi dodao neke svoje “cake”, a miks i master radio je Goran Antović.

Iako je prvi utisak da tekst pjesme govori o ljubavnom odnosu dvoje ljudi, Janković pojašnjava da je ona posvećena jednom godišnjem dobu.

„Pjesma je nastala krajem ljeta, kada svi ljubitelji ovog godišnjeg doba i morske vibre pate zbog dolaska jeseni. Ona je zapravo razgovor sa godišnjim dobom, iako, naravno, može da se protumači kao razgovor između dvoje ljubavnika koji se možda nikada više neće vidjeti“, rekla je Janković.

Zahvalna je prvim slušaocima na uglavnom pozitivnim komentarima i ističe da bi voljela da, nakon što zvanično objavi pjesmu, vidi kako reaguju oni koji emotivno nijesu za autorku vezani.

„Familija i prijatelji će uvijek reći da je sve sjajno. Jeste, ipak, bilo nekoliko kritika na račun toga što je pjesma dvojezična. Ali, zašto da ne, zašto ne razbiti kalupe“, smatra Janković.

Na pitanje da li će pjesma uskoro biti ekranizovana, Janković kaže da je razmišljala o spotu i da se nada da će već tokom jeseni preduzeti konkretne korake na realizaciji i tog koraka.

„Imam svoj tempo koji nije najbrži, ali mic po mic stići ću i do tog cilja“, uvjerena je.

Odluka da se oproba i u solo vodama, kako priča, došla je u onom trenutku kada je naučila akorde i shvatila da svoja razmišljanja i emocije može samostalno da pretoči u pjesmu. Iako na realizaciju čeka nekoliko numera, Janković se, kako kaže, još ne usuđuje da sanja velike snove o albumu.

„Prirodnim tokom se iz toga javila želja da stvorim nešto svoje. Uz svo poštovanje koje ‘Grimm’ i Nebojša zaslužuju, bendu doprinosim glasom, ali svi mi tragamo za svojim izrazom i pečatom. Moj put ne znači da ću da ostavim ‘Grimm’, ali znači da sam se upustila u neka dalja istraživanja. Ne usuđujem se da sanjam velike snove o albumu, ali i to je moguće. Pogotovo sada, jer imam nekoliko pjesama koje čekaju da budu materijalizovane. Na osnovu jedne pjesme koju sam radila sama, ukapirala sam koliko tu treba živaca, upornosti, volje da se sve ostvari, iako sa strane vjerovatno taj proces izgleda vrlo jednostavno. Ne želim da žurim, niti sebe da obavezujem rokovima. Stvaram svojim tempom i nadam se da ću u nekom trenutku držati i svoj album u rukama“, ispričala je Janković.

Pjesma je dio dvostrukog kompilacijskog CD-a „Barski pop-rock talasi“, koji je predstavljen na Barskom ljetopisu, u okviru segmenta Bars. Janković ističe značaj ovog projekta.

„Ovaj CD predstavlja dokument o kvalitetu i raznolikosti barske scene. Fascinantno je koliko nas, muzičara, ima. Na dva CD-a prikupljeno je jako puno materijala. Saglasna sam da ovo trebala da postane tradicija. I Božo Gagović je jednom prilikom rekao da bi na svakih pet godina trebalo objaviti sličan CD. Podrška ovoj ideji u svakom smislu od barskih muzičara“, poručila je Janković.

Komentarišući položaj rok muzičarki u Crnoj Gori, Janković je istakla da u našoj državi nije važno da li si žena ili muškarac u rokenrolu, jer je publike, nažalost, sve manje.

„Biti rok muzičarka u Crnoj Gori je medalja sa dvije strane. Sama činjenica da je ovo moj tek drugi samostalni intervju dovoljno govori o tome. Kada postoje dvije frontalne figure u bendu, na jednu uvijek pada težište, a u ‘Grimmu’ je Nebojša autor. Sa druge strane, u bendu se osjećam zaštićeno kao bijeli medvjed, jer je sva vrsta odgovornosti pala na muški dio ekipe, i čuvaju me kao malo vode na dlanu. Mislim i da nema mnogo veze da li si žena ili muškarac u rokenrolu u Crnoj Gori, jer je svakako publike sve manje. Primat preuzimaju neki drugi žanrovi, novi momenti. Za sve nas je ta borba ista“, navela je i dodala da je pitanje zašto je publike sve manje zaista kompleksno.

„Rade se šire analize zašto je stanje takvo kakvo je sada. Svi smo svjesni koliko sredstava se izdvaja za kulturu, šta se plasira u medijima… Takođe, postoji i nivo razmaženosti publike koja sluša ovu vrstu muzike. To je uglavnom publika 25 ili čak 30+ i postoji lijenost. Ponuda je velika, pa je možda došlo i do prezaćenosti. Saglasna sam i da prepuštamo djeci da sami sebi kroje dane, da ih vaspitavaju telefoni, a da se ne trudimo da im ukažemo šta je vrijedno slušanja i vremena. Aplikacije na telefonu neće odmah ponuditi nešto što je kvalitetno, već nešto što je brzo svarljivo“, kazala je Janković.

Ona se osvrnula i na festivale u Crnoj Gori koji promovišu „tvrđi zvuk“.

„Crna Gora ima rok festivala, ali oni ne pružaju svi dovoljno prostora domaćim autorima. Recimo, dva festivala koja su široj publici najpoznatija, za tri dana lajnapova imaju po jedan crnogorski bend. Tu ne možemo govoriti o promociji domaćih stvaralaca. Sa druge strane, kao svijetao primjer, moram da izdvojim Rockstrikciju i Music and Hills festival, koji se trude da promovišu domaće bendove. Ali, za njih podrška koja treba da dođe, izostaje. Dovodi se cijelo bitisanje nas kao umjetnika u pitanje – zašto stvaramo ako to što stvaramo ne može da bude viđeno? Započinjanje neke festivalske rok priče u Baru bilo bi, vjerujem, dobro prihvaćeno, pogotovo s obzirom na broj stranaca, ali, s druge strane, realno moramo reći da bi i ta priča vjerovatno bila borba s vjetrenjačama“, smatra Janković.

Govoreći o ličnostima koje su uticale na formiranje njenog muzičkog ukusa, kazala je da je to „jedan veliki bosanski lonac“.

„Prije svega, sve potiče iz kuće, a moj otac je roker, odrastao na bendovima poput ‘Deep Purple’, ‘Pink Floyd’… Majka je bila šireg muzičkog ukusa, pa su se mogle naći Jadranka Stojaković i starogradska muzika. I volim što je tako, jer nikad nisam bila ukalupljena i imala stav u glavi da su ljudi koji slušaju nešto drugačije od mene manje vrijedni. Zaista mislim da u svakom žanru može da se nađe nešto vrijedno. U zadnjih desetak godina u mom glasu osjeća se jak uticaj soula“, kazala je Janković.

I dok numeru „Ne idi sad“ čeka zvanična promocija, Ivana Janković i Nebojša Đukanović provode ljeto nastupajući u barskim restoranima i kafićima. Ovog ljeta, kako ističe, nijesu zastupljeni u programima tradicionalnih barskih manifestacija, ali Janković je uvjerena da će se to u budućnosti promijeniti.