Djeci sa teškoćama u razvoju i njihovim roditeljima, odnosno starateljima, potrebni su novi servisi podrške, ali i efikasnije ostvarivanje prava na postojeće, zagarantovane zakonom, čulo se na završnoj konferenciji projekta „Pravo na nesmetan pristup OSI uslugama socijalne i dječje zaštite”, koji je, u saradnji sa NVO „Ekvivalent”, realizovala Organizacija slijepih za Bar i Ulcinj od septembra prošle godine. Projekat je podržalo Ministarstvo socijalnog staranja, brige o porodici i demografije na konkursu za finansiranje projekata/programa nevladinih organizacija za 2025. godinu, u oblasti društvene brige o djeci i mladima.

„Brojni su problemi koji prate proceduru ostvarivanja prava djece i mladih sa invaliditetom i teškoćama u razvoju. Na zasjedanje ljekarskih komisija čeka se i cijelu godinu, a samim tim ova lica ne mogu ostvariti ni ostala prava za koja je potreban medicinski izvještaj. Na primjer, dok ne ostvare pravo na naknadu za njegu i pomoć drugog lica, ne mogu dobiti refundaciju troškova za putovanja, pravo na subvenciju za utrošak električne energije i druga. Kroz ovaj projekat, koji je realizovan širom Crne Gore, uvjerili smo se da je situacija slična svuda. Djeca i mladi nemaju određene servise podrške, odnosno njihovi roditelji i staratelji. Zakon o socijalnoj i dječjoj zaštiti propisuje pravo na personalnu asistenciju i psihološko savjetovanje. Implementacijom ovog projekta pokušali smo da sagledamo tu problematiku i način na koji da je riješimo”, kazao je na završnoj konferenciji Veselin Joketić, predsjednik Organizacije slijepih za Bar i Ulcinj, koji je naveo da im je u tome pomoglo jedno drugo istraživanje koje su radili u okviru Lokalnog akcionog plana za zaštitu i promociju prava lica sa invaliditetom za 2026. godinu u opštini Bar.

„Upravo ta analiza nam je pokazala da sva udruženja osoba sa invaliditetom moraju uložiti napore kako bi naš grad dobio servise podrške za lica sa invaliditetom. Prvenstveno, nedostaju licencirani personalni asistenti – u našoj opštini nemamo nijednog. Takođe, ovim licima nedostaje i pomoć u prevozu, saobraćaju. U tom smislu pojavili su se neki inovativni servisi, poput usluge podrške videćeg pratioca. Neophodno je osnovati i psihološka savjetovališta, kao i druge vidove pomoći. Nadamo se da ćemo uspjeti da bar jedan servis podrške pokrenemo u našem gradu, koji bi bio finansiran od strane opštine, kroz redovna budžetska sredstva. To je izuzetno važno, jer bez servisa podrške lica sa invaliditetom ne mogu imati kvalitetan život, niti funkcionisati samostalno”, zaključio je Joketić.

Rezultate projekta „Zajedno ka inkluziji djece i mladih” i aktivnosti koje su sprovedene tokom njegove realizacije prezentovala je asistentkinja u Organizaciji slijepih za Bar i Ulcinj Katarina Kostić.

„Organizovan je inkluzivni društveni klub za djecu i mlade, u kojem im je pružena prilika da kroz igru i druženje sa vršnjacima osjete pripadnost zajednici. Postoji ne tako mali broj porodica koje ne prihvataju činjenicu da njihovo dijete ima problem i na taj način ga lišavaju svih zagarantovanih prava iz socijalne i zdravstvene zaštite, ali i svakodnevnih zadovoljstava. Zato smo organizovali radionice za psihološko savjetovanje u kojima smo pokušali da osnažimo i roditelje i djecu. Sa tim ciljem, priredili smo tri jednodnevna edukativna seminara. Na okruglom stolu ‚Inovativni pristup uslugama socijalne i dječje zaštite‘, na kojem su učestvovali predstavnici nevladinog sektora, lokalnih i državnih organa, OSI i roditelji djece sa teškoćama u razvoju, prezentovane su novine u servisima podrške koje bi trebalo uvrstiti u zakonsku regulativu. Mnoge porodice nijesu upoznate ni sa postojećim pravima, na šta je projekat, takođe, skrenuo pažnju tokom radionica i seminara, ali i putem efektivne medijske kampanje”, kazala je Kostić.

Koordinatorka projekta Marija Božović ukazala je na to kakvo je trenutno stanje i koje su potrebe identifikovane tokom realizacije projekta.

„Crna Gora nema sveobuhvatan registar podataka za lica sa invaliditetom, koji bi bio polazna osnova za rješavanje složene problematike u ostvarivanju brojnih prava. Na nedostatak servisa podrške ukazao je i United Nations Development Programme (UNDP), koji je preporučio bržu transformaciju ustanova kako bi se za OSI obezbijedile nove i adekvatne usluge. Neophodna je naprednija zakonska regulativa i reforma sistema socijalne i zdravstvene zaštite, što pokazuje i izvještaj Evropske komisije o napretku Crne Gore na putu ka EU iz 2021. godine. Prepoznat je i nedostatak informisanosti OSI i njihovih porodica o pravima koja imaju”, kazala je Božović.

Da postoje evidentni nedostaci u ovoj oblasti i da servisi podrške za OSI nijesu na zavidnom nivou, potvrdio je i Dragan Tepavčević, socijalni radnik u NVO „Ekvivalent”, koja je bila partner Organizaciji slijepih u ovom projektu.

„Najveći problem koji smo prepoznali jeste nedostatak pružalaca usluga personalne asistencije i servisa ‚pomoć u kući‘. Mislim da bi najbolje rješenje bilo da licencirani pružaoci usluga rade u okviru Centra za socijalni rad, jer se tamo donose rješenja o korišćenju tih usluga, što znači da su oni najrelevantniji i najpozvaniji da budu pružaoci tih usluga. Na taj način imali bi i kompletnu evidenciju potencijalnih korisnika”, smatra Tepavčević.

Socijalne radnice u Centru za socijalni rad Mersiha Adrović i Marina Šorović, koje rade u Službi za socijalna davanja, takođe smatraju da osobama sa invaliditetom treba veća podrška, ali da je zakonodavni okvir za sada ograničavajući.

„Materijalna davanja su propisana zakonom i to su iznosi koje mi možemo da ponudimo. Nijesmo u mogućnosti da utičemo na njihovu visinu, niti da ubrzamo zasjedanje ljekarske komisije”, kazala je Adrović.

Marina Šorović je podsjetila na prava koja trenutno imaju djeca sa teškoćama u razvoju i nekim vidom invaliditeta, odnosno njihovi roditelji. To su: naknade za roditelje i staratelje, uvođenje četvorosatnog umjesto osmočasovnog radnog vremena (što je velika olakšica za roditelje), jednokratne novčane pomoći, pravo na materijalno obezbjeđenje ako su roditelji nezaposleni, u teškoj materijalnoj situaciji ili nemaju riješeno stambeno pitanje. Može se ostvariti i uvećani dječji dodatak za djecu koja su korisnici tuđe njege i pomoći, kao i lične invalidnine, znatno veći od iznosa koji ostvaruju ostala djeca.

„Takođe, imaju pravo na subvenciju za utrošak električne energije, povlastice na putovanja, ali svakako bi trebalo proširiti spektar prava i povećati novčane iznose. Mi se u Centru za socijalni rad trudimo da se procedure u podnošenju zahtjeva i ostvarivanju prava odvijaju što brže i efikasnije, a na ostalo ne možemo uticati”, istakla je Šorović.

Završnoj konferenciji „Pravo na nesmetan pristup OSI uslugama socijalne i dječje zaštite” prisustvovali su i predstavnici Društva roditelja djece sa smetnjama u razvoju (koje obuhvata upravo ciljnu grupu koja je bila u fokusu projekta Organizacije slijepih) i humanitarne organizacije Caritas.

„U našem udruženju periodično, u zavisnosti od finansijskih mogućnosti, angažujemo defektologe, logopede i fizioterapeute koji rade sa djecom, kao i psihologe. Međutim, to nije moguće u kontinuitetu, jer njihovo angažovanje zavisi od toga da li ćemo imati novca. Sa djecom radi vaspitač, a u Udruženju imamo veoma dobro opremljenu igraonicu, u kojoj djeca mogu da se zabave, druže i socijalizuju. Nedavno smo dobili od firme ‚Metropolis‘ donaciju od 5.000 eura koja će biti upotrijebljena za finansiranje angažovanja stručnih lica, nabavku didaktičkog materijala, opreme, poput fizioterapeutskog stola i drugog”, kazala je Zagorka Vujović, administrativna radnica u barskom Društvu roditelja djece sa posebnim potrebama.

Projekat „Pravo na nesmetan pristup OSI uslugama socijalne i dječje zaštite” dao je dragocjen doprinos primjeni Strategije za zaštitu OSI od diskriminacije i promociju jednakosti, primjeni Konvencije UN o pravima lica sa invaliditetom, kao i Zakona o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom.