Sa Vladanom Mihailovićem, profesorom fizičkog vaspitanja u OŠ „Anto Đedović“ razgovarali smo o važnosti kretanja, fizičke aktivnosti i vođenog treninga za psihofizičko zdravlje. Kako je istakao, uslova za fizičku aktivnost u Baru ima napretek – od prelijepog šetališta, Šumica, do planina u zaleđu Bara, samo je potrebno pokrenuti se i ubrzo ćemo osjetiti pozitivan uticaj i na zdravlje i na raspoloženje.

RB/BI: Mi generalno nismo pretjerano skloni vježbanju, odnosno ne vježbamo onoliko koliko bi trebalo. Najčešće nalazimo izgovore – neko ne voli teretane, neko kaže da nema novca za trening. Ima i aktivnosti za koje nije potreban novac, a dobre su za zdravlje.

Mihailović: Definitivno, u porastu je broj ljudi koji praktikuje smisleno fizičko vježbanje, odnosno trening. Ali, ima i onih koji koriste izgovore koje ste naveli. Naš Bar je jedan od najsunčanijih gradova u državi, tako da ima dosta mogućnosti da se vježba na vazduhu. Imamo Šumice, gdje nikakav novac ne treba da bi trenirali, sigurno najljepše korzo u Crnoj Gori. Tu možemo da upražnjavamo brzi hod ili lagano trčanje. Mogućnosti ima, postoje teretane čije su cijene prihvatljive svim slojevima društva. Sve se svodi na to da ko hoće da vježba nađe način, a ko neće nađe izgovor.

RB/BI: Jedan broj ljudi odustane od vježbanja – ili im je prenaporno ili nisu dovoljno disciplinovani, dok neki posežu za onim što se reklamira kao instant rješenje. Što mislite o ljekovima za mršavljenje i sličnim preparatima?

Mihailović: Nedavno smo imali jedan slučaj gdje je osoba završila u KBC-u, zbog preparata za mršavljenje kupljenih preko interneta, misleći da postoji prečica do željene kilaže. Prečice nema. Postoji trening snage, koji je obavezan za sve uzrasne kategorije i za sva stanja. To je jedini put za bolje zdravlje što se tiče fizičkog vježbanja. Ostalo fizičke aktivnosti su poželjne. Najmanje dva puta nedjeljno je potreban trening snage, kome bi valjalo dodati neku fizičku aktivnost – trčanje, brzi hod, penjanje uza stepenice. Ljudsko tijelo vapi za fizičkom aktivnošću.

RB/BI: Kakav primjer mladim generacijama, posežući za ovako „lakim i brzim“ rješenjima mi pružamo?

Mihailović: Poruka i mladima i starijima je ista – moramo biti fizički aktivni i za to ne postoje prečice. Jednostavno je, ali nije lako. Moramo da treniramo, jer generalno, svi mnogo sjedimo.

RB/BI: Moram vas prekinuti. Ima jedan broj Barana koji „šeta“ svaki dan, ali kolima kroz grad.

Mihailović: Mislim da je toga sve manje, da je naše korzo sve punije onih koji šetaju, džogiraju, što me raduje. Pokret je lijek, to je suština, jer nakon kretanja i fizičke aktivnosti, svi smo zadovoljniji – i mi i ljudi oko nas. Naš lijepi Bar, najljepši na svijetu, može da bude jedno lijepo i srećno mjesto.

RB/BI: Vi ste i roditelj. Kako svoju djecu motivišete da budu fizički aktivna? Što preporučujete njima i svojim đacima?

Mihailović: Radimo razne treninge. Od malih nogu smo tako počeli, oni žive sa treningom i ne znaju za neki drugi svijet u kome se ne trenira. Moja djeca treniraju smisleno i dozirano, mora to sve, naravno, da bude i zanimljivo. Roditeljima čija djeca se bave sportom napomenuo bih da su treninzi ukupno tri do četiri sata nedjeljno. Po knjizi, tri sata dnevno je minimum fizičke aktivnosti za dijete. To što ih roditelji vode na neki sport, ni izbliza nije dovoljno, zato je potrebno da imaju razne aktivnosti sa svojom djecom. Da prošetaju svi zajedno, to je onda kvalitetno provedeno vrijeme za cijelu porodicu. Nauka je dokazala da se serotonin i dopamin luče nakon fizičke aktivnosti i treninga, tako da su svi srećniji i zadovoljniji, počev od pojedinca, do porodice i cijelog društva. Prije svega treniramo da budemo zdravi, to je suština. Ali nije u pitanju samo fizičko zdravlje odnosno odsustvo bola, nego i psihičko zdravlje.