Danas je 19. oktobar, 292. dan u godini, do kraja 2026. ostala su 73 dana.
1851. (st.k.) Umro Petar II Petrović Njegoš, pjesnik, vladika i gospodar crnogorski, rođen kao Rade Tomov; udario temelje moderne crnogorske države uspostavljanjem Senata, Gvardije i Perjanika i uvođenjem plaćanja poreza; najuticajnije pjesničko djelo je “Gorski vijenac”, objavljeno 1847. godine; umro od tuberkuloze dvije sedmice prije 38. rođendana
1972. U jednodnevnoj posjeti Crnoj Gori boravili kraljica Velike Britanije Elizabeta Druga, Princ Filip i princeza Ana
1990. U Titogradu izašao prvi broj crnogorskog nezavisnog nedjeljnika “Monitor”; osnivač lista prof. dr Miodrag Perović, utemeljivač biznismen Stanislav Ćano Koprivica; bio je vid kulturnog i političkog otpora vladajućoj, državnoj ideologiji crnogorske političke elite koja je u to vrijeme, u savezništvu sa politikom Slobodana Miloševića, propagirala rat sa susjedima i nacionalnu netrpeljivost
1997. U Herceg Novom umro Dušan Kostić, književnik i redovni član CANU; najznačajnije zbirke “Govor zemlje”, “Mreže”, “Lirika juga”, “Postojbina masline”, “Zrelo more”… objavio i tridesetak knjiga poezije za djecu, četiri romana, šest knjiga putopisa i dvadesetak izbora iz poezije
2004. U Herceg Novom umro Veljko Milatović, narodni heroj, političar i državnik; obavljao i dužnost direktora i glavnog i odgovornog urednika “Pobjede”, osnivač i prvi urednik “Omladinskog pokreta”… od 1982. do 1984. bio član Predsjedništva CKSK Jugoslavije, kada je iznenada podnio ostavku i otišao u penziju
2007. Crna Gora dobila novi Ustav, prvi od obnove nezavisnosti, sa 55 glasova DPS, SDP, HGI, PZP, BS i LP, dok je protiv glasao 21 poslanik iz SL, NS, DSS i SNP; u skupštinskoj sali nije bio Ferhat Dinoša (DUA), a Mehmet Bardhi (DSCG) i Vaselj Siništaj (AA) izašli su uoči glasanja; Crna Gora je definisana kao nezavisna i suverena država republikanskog oblika vladavine, građanska, demokratska, ekološka i država socijalne pravde, zasnovana na vladavini prava; službeni jezik je crnogorski, dok su u službenoj upotrebi srpski, bosanski, albanski i hrvatski jezik
1894. GODINE:
U barsku luku je uplovila italijanska jahta „Savoja“ kako bi odvezla crnogorsku princezu Jelenu Petrović na vjenčanje sa budućim kraljem Vittoriom Emanuelom.
Sa princezom Jelenom su na put pošli otac – knjaz Nikola, brat Mirko, vjerenik Vittorio i princeza Ana. U knjaževoj sviti bili su još vojvoda Božo Petrović, vojvoda Gavro Vuković, Lujo Vojnović, Janko Vukotić, Mitar Martinović i knjažev ađutant Slavko Đurković. Put ih je sa Cetinja vodio preko Rijeke Crnojevića, Virpazara do Bara. Tu su prenoćili u vili „Topolica“, a sjutradan se ukrcali na jahtu. Sa brda Volujica, princezu Jelenu je na put ispratila grmljavina topova. Na otvorenom moru jahtu je topovskom paljbom pozdravilo i sedam austrijskih ratnih brodova, a malo dalje presrela ih je italijanska ratna eskadra i dopratila do obale. U zoru 20. oktobra stigli su u luku Bari, gdje ih je čekala masa svijeta iz južnih gradova Italije, prema pisanju ondašnje štampe skoro 300.000 ljudi.
***
1967. GODINE:
U Baru je duvao sjeverni vjetar, mjestimičnom brzinom i do 110 km/h.
Oluja je nanijela velike šteta maslinama pa je gotovo čitav rod bio izgubljen. Udari vjetra srušili su i nekoliko manjih kuća na periferiji Pristana. Na više mjesta oboreni su telefonski stubovi, te je onemogućen PTT saobraćaj. Feribot „Sveti Stefan“ koji se tokom naleta bure zadesio na moru, kasnio je pri dolasku u luku više od dva sata, u nemogućnosti da se približi barskom akvatoriju.
***
1984. GODINE:
U Luci Bar je izgorio dio broda „Ulcinj“ kompanije „Prekokeanska plovidba“.
Požar je buknuo u dijelu nadgrađa, koje je izgorjelo skupa sa kabinama i komandnim mostom. Stradala je elektroinstalacija, navigaciono postrojenje i dokumentacija broda. Nakon toga, „Ulcinj“ je prodat kao staro željezo firmi iz Španije.
***
1997. GODINE:
Održan je drugi krug predsjedničkih izbora u Crnoj Gori, po mnogima najvažnijih u istoriji buduće samostalne zemlje.
Izbori su održani nakon raskola u vladajućoj Demokratskoj partiji socijalista, što je dovelo do podjele političke scene Crne Gore na Milovu i Momirovu struju. Đukanovićeva je otpočela zaokret ka raskidanju državotvornih veza sa Srbijom, a Bulatovićeva bila na liniji jače povezanosti sa Beogradom. U prvom krugu je Bulatović imao prednost od oko dvije hiljade glasova, ali je u drugom krugu, nakon otvorene podrške liberala, ali i ostalih opozicionih i manjinskih stranaka, Đukanović pobijedio. Osvojio je 174.745 glasova, a Bulatović 169.257. U Baru je za Đukanovića glasalo 13.304 ljudi, a za Bulatovića 7.125. Crnogorski Helsinški komitet je ocijenio da su izbori održani u neregularnoj atmosferi. Momir Bulatović je odbio da prizna validnost zvanično proglašenih rezultata, nakon čega je uslijedio niz protesta.
