Narodna kuhinja u Baru svakodnevno obezbjeđuje obroke za 90 djece, dok od ukupno 250 korisnika njih oko 200 nema sopstveni krov nad glavom – saopštila je predstavnica Udruženja „Žene Bara“ Ljiljana Vujović. Gostujući u jutarnjem programu TVCG, povodom Međunarodnog dana borbe protiv siromaštva, upozorila je da se siromaštvo prenosi sa generacije na generaciju i da humanitarne organizacije ne mogu same riješiti taj problem.

Poručila je da je neophodna ozbiljna državna strategija, otkrivajući da u udruženju, nakon osam godina rada, prvi put razmišljaju o mogućnosti zatvaranja narodne kuhinje, jer ne mogu vječno da se oslanjaju na humanost građana i donacije, dok izostaju sistemska rješenja za borbu protiv siromaštva.

Priča Udruženja „Žene Bara“ počela je 2018. godine, kada je grupa žena putem Fejsbuka razmjenjivala recepte, ne sluteći da će njihova inicijativa prerasti u organizaciju koja danas pomaže stotinama građana. „Na ove početke gledam kao na jednu svoju malu grešku, jer sam u tom momentu mislila da će sva ova pomoć biti potrebna veoma kratko. Međutim, kao što vidite, osam godina teškog, mukotrpnog rada sa ljudima i put kojem ja ne vidim stanicu“, kazala je Vujović.

Istakla je da je ponosna na sve što su članice udruženja postigle, ali i zabrinuta zbog izostanka sistemskih rješenja za borbu protiv siromaštva. „Zašto nemamo vizionare koji bi smislili dobru strategiju borbe protiv siromaštva, da se ona ne svodi samo na neke socijalne kartone, iza kojih ljudi koji ih pišu i stvaraju ne vide stvarna lica ljudi u potrebi? Sve se svodi na neke brojke“, upozorila je Vujović.

Posebno je ukazala na težak položaj starijih građana i djece, naglašavajući da siromaštvo nije samo nedostatak hrane, već i odsustvo odgovarajuće institucionalne podrške. „Gladni jesu, jer nemaju taj jedan obrok koji život znači. Ali to su ljudi gladni pomoći sistema. Moram da budem potpuno otvorena: najveći problem su stari ljudi. Uz to su problem i djeca, jer naša kuhinja hrani 90 djece na dnevnom nivou. To je Bogu zaplakati“, kazala je Vujović.

Upozorila je da je posebno zabrinjavajuće što se siromaštvo prenosi sa roditelja na djecu, bez dovoljno mogućnosti da se taj krug prekine. „Njima treba državno uže da se spusti u bunar i da izvadi ljude iz beznađa. Ako to ne budemo uradili, mi idemo u mnogo teške dane“, poručila je ona.

Vujović smatra da rast zarada, koji podržava, istovremeno može biti praćen povećanjem cijena osnovnih životnih namirnica, što dodatno otežava položaj najugroženijih.

Govoreći o teškoćama sa kojima se suočavaju, Vujović je otkrila da članice udruženja prvi put ozbiljno razgovaraju o mogućnosti prestanka rada narodne kuhinje. „Vjerujte mi da prvi put sada, poslije osam godina, često razgovaram sa Ženama Bara da li bi bilo normalno i da li bi bilo u redu da mi podijelimo paketiće našoj djeci za Novu godinu i da se pozdravimo sa narodnom kuhinjom“, kazala je Vujović.

Naglasila je da se pomoć najugroženijima ne može vječno zasnivati samo na humanosti građana i donacijama. „Ukoliko se država ne osvijesti i nešto ne uradi po ovom pitanju, mi ne možemo vječno da se oslanjamo na dobrotu čovjeka, na dobrotu dobrotvora. Ovo je problem državni“, poručila je.

Prema njenim riječima, jedan od najvećih problema korisnika narodne kuhinje jeste nedostatak adekvatnog smještaja. „Mi imamo 250 korisnika, sigurno njih 200 nemaju svoj krov nad glavom. Pa da imaju dva primanja u kući, oni kližu u siromaštvo. I to je siromaštvo bez povratka“, upozorila je Vujović.

Govoreći o svakodnevnim susretima sa ljudima kojima je pomoć neophodna, Vujović je ispričala potresan primjer petnaestogodišnje djevojčice, korisnice narodne kuhinje, koja joj se obratila zbog teške materijalne situacije u porodici. „Stiže mi poruka djevojčice od 15 godina: ‘Teta Ljiljo, molim vas, možete li nekako mojoj mami da pomognete, jer mi nemamo stanarinu da platimo?’“, ispričala je Vujović.

Kako je navela, djevojčica joj je tokom razgovora priznala i da porodica često nema novca za školsku užinu. „Znam da ima obrok kod nas, znam da ima školski pribor, znam da ima garderobu. Ona onako ćutljivo, stidljivo kaže: ‘Teta Ljiljo, mi često nemamo za užinu’. Pa to je duša da te zaboli“, kazala je Vujović.

Istakla je da takve probleme ne može riješiti nijedna nevladina organizacija, bez obzira na posvećenost i humanost njenih članova. Posebno je ukazala na potrebu uvođenja socijalnog stanovanja i direktnijeg rada nadležnih institucija sa ugroženim porodicama. „Mi radimo osam godina, još niko nije kročio u našu kuhinju da vidi ko su ti ljudi. Ako se bavite samo papirima i statistikom i pravite programe za ljude koje ne poznajete, kako ćete im pomoći?“, upitala je Vujović.

Pohvalila je pojedine mjere Opštine Bar, među kojima su subvencije za školske užine, sportske i vannastavne aktivnosti i školski pribor, navodeći da bi i druge opštine trebalo da slijede taj primjer.

Ipak, upozorila je da postoje roditelji koji nijesu u mogućnosti ni da samostalno popune dokumentaciju neophodnu za ostvarivanje tih prava.

Predstavnica Udruženja „Žene Bara“ Jasmina Rabrenović, koja je i profesorica njemačkog jezika u gimnaziji, istakla je da humanitarne organizacije mogu ublažiti posljedice siromaštva, ali da je za njegovo suzbijanje neophodna dugoročna državna politika.

„Mi smo organizacija koja pomaže ljudima, ali mi, dakle, gasimo neki požar. Država mora da ima jasan sistem i plan kako da se pomogne tim ljudima“, poručila je Rabrenović.

Naglasila je da je neophodan konkretan akcioni plan, koji bi uključivao i izmjene određenih zakonskih rješenja.

Govoreći o radu udruženja, Rabrenović je navela da se njihove aktivnosti ne završavaju svakodnevnom podjelom obroka. „Pored svakodnevne podjele hrane, obroka, mi pomažemo u renoviranju nekog objekta, da bude uslovniji, ili čak izgradnji neke kuće. Tu smo dosta angažovani“, objasnila je Rabrenović.

Članice Udruženja, kako je kazala, sarađuju sa građevinskim firmama, organizuju radove i prikupljaju sredstva za pomoć porodicama.

Jedan od načina finansiranja narodne kuhinje jeste i priprema keteringa za kompanije i različite događaje. „Dosta često nas angažuju razne firme da im pravimo ketering. Mi to sve napravimo, odnesemo, a novac koji se nama uplati opet ide za narodnu kuhinju“, kazala je Rabrenović.

Udruženje sarađuje i sa Turističkom organizacijom Bara, Kućom maslina i brojnim privrednim subjektima, a učestvuje i na manifestacijama na kojima promoviše tradicionalnu barsku kuhinju. Svoje kulinarsko umijeće predstavljale su i van Crne Gore, među ostalim u Novom Sadu, Beogradu i Sloveniji.

Osim pružanja materijalne pomoći, članice udruženja nastoje da osnaže žene koje koriste usluge narodne kuhinje kako bi postale samostalnije.

Vujović je objasnila da svakog petka organizuju radionice tokom kojih žene uče da pletu, slikaju i izrađuju različite rukotvorine. „Prije svega, to je psihološka podrška, a onda i usvajanje vještina koje će im sigurno kasnije valjati“, kazala je Vujović.

Naglasila je da te aktivnosti ženama pružaju priliku da otkriju sopstvene sposobnosti, razviju samopouzdanje i osjećaju se vrijednim kroz ono što same stvaraju.

Udruženje „Žene Bara“, koje okuplja 21 volonterku, tokom osam godina rada preraslo je, kako je ocijenila Vujović, u svojevrsnu malu instituciju. „Nevladino udruženje ‘Žene Bara’ je, bez imalo lažne skromnosti, postalo jedna mala institucija za ovih osam godina“, zaključila je Vujović.