Talentovana mlada Baranka Benisa Kukalj, učenica VIII razreda klavira u Muzičkoj školi „Petar II Petrović Njegoš“ u klasi prof. Ane Vukazić i Osnovne škole „Srbija“, nedavno je u prestižnoj dvorani DiMenna Center for Classical Music u Njujorku nastupila u revijalnom dijelu programa kao dobitnica prve nagrade na on-line muzičkom takmičenju IYMC (International Young Music Competition) u Atlanti. Tim povodom bila je gošća emisije „Mali veliki“ na talasima Radio Bara. Govorila je o utiscima sa nastupa, otkrila detalje o svojim brojnim talentima, ali i kako provodi slobodno vrijeme i ko joj je najveća podrška.

Odlazak u Sjedinjene Američke Države i prilika da nastupi u svjetskoj metropoli predstavljaju za Benisu nezaboravno iskustvo.

„Pred nastup sam imala veliku tremu, ali svirala sam dobro i sve je lijepo prošlo. Želim da se zahvalim predsjedniku Opštine Bar Dušanu Raičeviću, koji je podržao moj odlazak u Njujork. Drago mi je što sam imala priliku da Bar i Crnu Goru predstavim na najljepši način. Nakon nastupa dobila sam poziv da krajem decembra sviram i u Parizu“, kazala je Benisa.

Ona je odmalena bila okružena muzikom i pjesmom. Kako kaže njena majka Elvira, koja se i ovog puta pobrinula za njen stajling na nastupu, Benisa je talenat naslijedila od oca Damira, poznatog barskog muzičara.

„Od početka je klavir bio moj izbor. Prve muzičke korake napravila sam uz profesoricu Zoricu Vučeljić, a kada sam upisala muzičku školu nastavila sam u klasi profesorice Ljubinke Knežević. Kompoziciju ‘Fountain in the Rain’ Williama Gillocka, sa kojom sam se takmičila, birala sam zajedno sa profesoricom Anom Vukazić, kojoj sam veoma zahvalna na svim savjetima i podršci. Kada sam snimila kompoziciju, nisam očekivala da ću osvojiti prvo mjesto, ali ona je vjerovala u mene i govorila mi da ja to mogu“, istakla je Benisa i dodala da svakodnevno vježba klavir oko dva sata.

Njenu ljubav prema muzici, veliki trud i posvećenost potvrđuju i nagrade koje je, pored ove, osvojene na takmičenju IYMC u Atlanti, tokom protekle školske godine dobila i na međunarodnim takmičenjima mladih pijanista u Trebinju i Tivtu.

Osim klavira, Benisa u muzičkoj školi pohađa i časove solo pjevanja u klasi profesorice Aleksandre Vojvodić Jovović, za koju takođe ima samo riječi hvale.

„Ništa mi nije teško. Časovi teku lagano i zanimljivi su. Nastavnica je posvećena i fino radi sa svojim đacima. Traži da se fokusiram na pjevanje i da sve bude precizno. Pripremam se i za takmičenja iz solo pjevanja“, dodala je Benisa.

Njene vokalne sposobnosti publika je imala priliku da čuje i u drugačijem muzičkom žanru. Prije tri godine snimila je obradu pjesme „Durmitore, pitaj Lovćen“ Dijane Hazirović, uz pratnju Ljuba Markovića na harmonici i Senada Dreševića na klavijaturi.

Muzika nije jedina umjetnost u kojoj se ova mlada Baranka ističe. Prošle godine osvojila je drugo mjesto na likovnom konkursu povodom Dana nezavisnosti Crne Gore.

„Nacrtala sam naš svjetionik na Marini i dodala prepoznatljivo drvo masline. Kada su mi rekli da sam osvojila drugo mjesto, bila sam iznenađena jer to uopšte nisam očekivala“, prisjeća se Benisa kroz osmijeh.

I pored brojnih vanškolskih aktivnosti, ne zapostavlja redovne školske obaveze. Iako joj je muzičko omiljeni predmet, a matematika najteža, uspijeva da pronađe balans.

„Kada se vratim iz osnovne škole, obično odem u muzičku školu ili se malo odmorim. Kasnije, kada svi krenu da spavaju, ja se iskradem i učim dva-tri sata“, otkriva Benisa.

Drago joj je što su svi ponosni na nju i što se raduju njenom uspjehu.

„Svi su mi iz osnovne i muzičke škole bili velika podrška. Pored roditelja i sestara Sofije, Rialde i Anete, najveću podršku pružaju razredna Milanka Nedović i najbolja drugarica Sanela Slaković“, dodaje Benisa.

U slobodno vrijeme voli da crta, sluša muziku na YouTubu ili provodi vrijeme sa drugaricama.

„U budućnosti sebe vidim kao profesoricu klavira koja bodri svoje đake i koja nije previše stroga. Ako ne to, onda bih voljela da budem nastavnica muzičkog“, kaže Benisa.

Za kraj razgovora ova svestrana djevojčica uputila je poruku svim vršnjacima „da vjeruju u sebe, da nikad ne odustaju i da pronađu svoj pravac kojim bi mogli da se bave.“