Jedan pregled. Nekoliko minuta našeg vremena. A možda korak koji može promijeniti sve. Koliko često brigu o sebi ostavljamo za sjutra? Koliko puta zanemarimo upozorenje, odložimo pregled i pomislimo da se bolest događa nekome drugom? Upravo zato je Ružičasti oktobar mnogo više od simbola i ružičaste vrpce – to je poziv da zastanemo, oslušnemo svoje tijelo i zdravlje stavimo na mjesto koje zaslužuje. Kako prepoznati prve znakove upozorenja? Zašto je rano otkrivanje karcinoma dojke toliko važno? Koje mogućnosti preventivnih pregleda imaju žene u Baru i kome mogu da se obrate? O prevenciji, značaju redovnih pregleda i odgovornosti prema sopstvenom zdravlju, u emisiji „Sunčanom stranom ulice“ odgovore je dala doktorka Bojana Vuković, specijalistkinja ginekologije i akušerstva i direktorica Doma zdravlja Bar.

RB/BI: Oktobar je mjesec borbe protiv karcinoma dojke, ali ova borba traje tokom cijele godine. Koliko smo danas svjesni značaja prevencije i jesmo li zaista spremni da se posvetimo sopstvenom zdravlju?

Dr Vuković: Voljela bih da cijela godina bude posvećena prevenciji ginekoloških oboljenja. Karcinom dojke je maligna neoplazma, najčešća kod homosapiensa, što znači da ne obolijevaju samo žene, nego i muškarci. Svaki deseti kacinom kod muškarca je karcinoim dojke, a svaka četvrta žena koja oboli od karcinoma, oboli od karcinoma dojke. Takva epidemiološka slika i takvi statistički podaci nam ukazuju da nismo svjesni značaja prevencije i pregleda, niti značaja posjeta ginekologu, odnosno izabranom ljekaru.

RB/BI: Karcinom dojke jedna je od najčešćih malignih bolesti kod žena. Kakva je epidemiološka slika u Crnoj Gori i da li se ova bolest sve češće dijagnostikuje kod mlađih žena?

Dr Vuković: Prema podacima IARS-a tokom 2024. godine u Crnoj Gori registrovana su 493 nova slučaja karcinoma dojke, a 166 je preminulo od ove bolesti. To znači da je standardizovana stopa smrtnosti iznosila 21,8 na 100.000 žena, pa se, prema ovim procjenama, Crna Gora svrstava na prvo mjesto u Evropi po obolijevanju i po smrtnosti od karcinoma dojke.

RB/BI: Koji su najznačajniji faktori rizika za nastanak karcinoma dojke i koliko na njih možemo uticati svojim životnim navikama?

Dr Vuković: Rizik od obolijevanja je veći kod žena koje su već imale karcinom dojke, zatim kod onih koje su porodično opterećene (imaju pozitivnu porodičnu anamnezu), koje su imale ranu prvu menstruaciju ili kasnu menopauzu, koje nisu rađale ili su imale prvi porođaj poslije tridesete godine, žena koje nisu bile u mogućnosti da doje, kao i onih koje su koristile hormonsku terapiju. U faktore rizike spadaju i nezdravi stilovi života, poput gojaznosti, nedovoljne fizičke aktivnosti, prekomjerne upotrebe duvanskih proizvoda i konzumacije alkohola. Masno tkivo postaje važan izvor estrogena i gojaznost povećava rizik, posebno za hormonski zavisne tumore. To znači da adekvatna fizička aktivnost i te kako smanjuju incidence i rizik obolijevanja od karcinoma dojke.

RB/BI: Pomenuli ste nasljedni faktor. Ali, ako u porodici nije bilo slučajeva karcinoma dojke, može li žena smatrati da je bezbjedna ili se bolest može javiti i bez poznatog nasljednog opterećenja?

Dr Vuković: Bolest se može javiti i bez poznatog nasljednog opterećenja. To znači da je karcinom dojke multifaktorijalna bolest. Tačno je da najčešće nastaje kod žena koje imaju pozitivnu porodičnu anamnezu, ali i ostale, pa čak i one mlađe životne dobi (ispod 30 godina), mogu oboljeti.

RB/BI: Koji su prvi znaci upozorenja na koje bi svaka žena trebalo da obrati pažnju kada je riječ o promjenama na dojkama?

Dr Vuković: Prije svega, promjena oblika ili veličine jedne od dojki. Potom, promjena izgleda kože dojke (“pomorandžina kora”), pojava bilo kakve tečnosti iz bradavice (van perioda dojenja), prisustvo čvorića u dojci, otok, nelagodnost ili čvorić u pazušnoj jami i uporni, neuobičajeni bol koji ne prolazi nakon menstrualnog ciklusa i javlja se samo u jednoj dojci.

RB/BI: Može li karcinom dojke postojati bez bola i drugih očiglednih simptoma? Koliko je opasno čekati da se pojave tegobe prije odlaska ljekaru?

Dr Vuković: Bolest može da nastane i bez simptoma, što znači da su redovni preventivni ginekološki pregledi jako bitni za rano otkrivanje.

RB/BI: Da li je svaka kvržica u dojci razlog za strah i kako žena treba da postupi kada napipa promjenu?

Dr Vuković: Kada samopregledom palpira promjenu, žena mora da se javi svom izabranom doktoru i izabranom ginekologu, koji će na osnovu pregleda dati dalje smjernice i uputiti na ostale dijagnostičke procedure.

RB/BI: Čuli smo da je samopregled dojki važan, pa ću Vas zamoliti za objašnjenje kako se pravilno obavlja i može li zamijeniti preventivne preglede kod ljekara?

Dr Vuković: Preporuka je da svaka ženska osoba poslije dvadesete godine, kada se završi anatomski razvoj dojke, jednom mjesečno obavi pregled i to u periodu od petog do desetog dana od početka menstrualnog ciklusa. Samopregled se obavlja u ležećem položaju i ispred ogledala tokom tuširanja, na način što jagodicama prstiju lijeve ruke palpiramo desnu dojku i obratno, kao i pazušne jame iznad i ispod ključne kosti i područje pazuha i nježno pritisnemo bradavice. Ipak, samopregled dojke ne može da zamijeni preventivne preglede. Ako žena napipa promjenu, jako je bitno da se odmah javi svom izabranom doktoru.

RB/BI: Koja je razlika između ultrazvuka dojki i mamografije? Kada se preporučuje jedna, a kada druga metoda pregleda?

Dr Vuković: Ultrazvučni pregled i mamografija su važne metode, jer se pomoću njih mogu otkriti promjene koje nisu dovoljno velike da se mogu detektovati, odnosno palpirati samopregledom. Ultrazvučni pregledi dojke se obavljaju jednom godišnje, preventivno, a mamografija predstavlja zlatni standard u otkrivanju karcinoma dojke u ranom stadijumu, u ranoj fazi kada su šanse za izlječenje odlične. Mamografija podrazumijeva rendgenski pregled dojki, uz upotrebu veoma malih i niskoškodljivih doza zračenja. Preporučuje se ženama nakon četrdesete godine, u skladu sa anamnezom i u dogovoru sa radiologom. Što se tiče ultrazvučnih pregleda dojki, oni su namijenjeni mlađim osobama i trudnicama.

RB/BI: Organizovani skrining ima važnu ulogu u ranom otkrivanju bolesti. Kome je namijenjen program skrininga karcinoma dojke u Crnoj Gori i kako žene mogu ostvariti pravo na pregled?

Dr Vuković: Skrining raka dojke je bezbjedan, bezbolan i jednostavan preventivni program kojim se otkriva rak dojke u ranoj fazi. Namijenjen je ženama starosne dobi od 50. do 69. godine, gdje je inicijalni test digitalna mamografija. Osnovni cilj skrininga je otkrivanje karcinoma dojke u ranoj fazi, kada žena nema simptoma, dakle, prije nego se pojave prvi znaci bolesti. Ono što je u Crnoj Gori problematično je što taj skrining nije na nacionalnom nivou – trenutno se obavlja u Podgorici, Danilovgradu, Kolašinu i na Cetinju. Raduje me što će barska Bolnica uskoro dobiti digitalni mamograf, čime će i naš grad biti uključen u nacionalni skrining program. 

RB/BI: Koliko rano otkrivanje bolesti utiče na uspješnost liječenja i zašto je važno da žena ne odlaže pregled čak i kada se osjeća potpuno zdravo?

Dr Vuković: Kontrolnim pregledima omogućava se otkrivanje karcinoma dojke u početnoj fazi, kada postoje odlične šanse za potpuno izlječenje. Dakle, rano otkrivanje bolesti spašava živote. Iz tog razloga je važno da žene odvoje vrijeme za pregled, da se jave i dolaze na redovne ginekološke preventivne preglede.

RB/BI: Šta se dešava kada mamografija ili ultrazvuk pokažu sumnjivu promjenu? Koji su naredni koraci do postavljanja konačne dijagnoze?

Dr Vuković: Ako mamografija pokaže sumnju na neku promjenu, preoperativni stejdžing je “condicio sine qua non” liječenja karcinoma dojke. To znači da je preoperativna i preterapijska PH verifikacija, koja se dobija biopsijom dojke, obezbijedila da imamo 40 posto više izliječenih žena. Tom PH verifikacijom se uspostavlja dijagnoza. Nisu svi karcinomi operabilni. Ako se karcinom otkrije u nultom stadijumu (koji nije probio bazalnu membranu), on je operativan. Način liječenja i pristup, prije svega, zavise od vrste tumora, stadijuma u kom je bolest otkrivena i od komorbiditeta samog pacijenta. Liječenje predstavlja jako kompleksan i multidisciplinarni pristup, pa se pacijentkinja šalje na konzilijarni pregled u čijem timu su medikalni onkolog, radioterapeut i hirurg. Oni na osnovu svih parametara odlučuju o daljem toku liječenja.

RB/BI: Kakva je situacija u Baru kada je riječ o prevenciji karcinoma dojke i koliko su žene zainteresovane za preventivne preglede? Jesu li Baranke odgovorne po tom pitanju?

Dr Vuković: Jesu odgovorne. Ipak, ne mogu generalizovati. Imamo pacijentkinje koje su vrlo odgovorne i na preventivne preglede dolaze jednom godišnje. Na drugoj strani su one koje ne dođu ni poslije porođaja, a onda se nebriga o zdravlju prolongira… Apelujem na sugrađanke da se javljaju na preventivne preglede i kod izabranog doktora i u Dispanzeru za žene Doma zdravlja Bar.

RB/BI: Koje preventivne usluge žene mogu ostvariti u Domu zdravlja Bar kada je riječ o zdravlju dojki i kome prvo treba da se obrate?

Dr Vuković: Prvo se javljaju izabranom doktoru, koji na osnovu anamnestičkih podataka i pregleda daje smjernice i upućuje pacijenta na dalje dijagnostičke procedure koje se obavljaju u Opštoj bolnici. U toj zdravstvenoj ustanovi se zakazuju ultrazvučni pregledi i pregled mamografijom. 

RB/BI: Kako je organizovano upućivanje na mamografiju, ultrazvuk i dodatnu dijagnostiku kada se za tim ukaže potreba?

Dr Vuković: Zakazivanjem termina putem elektronskog kartona, posjetom izabranom doktoru.

RB/BI:  Da li se povodom Ružičastog oktobra u Domu zdravlja Bar organizuju posebne aktivnosti, edukacije ili preventivni pregledi?

Dr Vuković: Organizovali smo edukaciju u Savjetovalištu za reproduktivno zdravlje koje pripada Dispanzeru za žene, a smješteno je u prostorijama barske Bolnice. Edukaciju su vodile dr Sandra Šaranović, specijalistkinja ginekologije i akušerstva i dr Irena Savić, koordinatorka u Timu izabranog doktora za odrasle. 

RB/BI: Postoje li prepreke koje ženama otežavaju pristup preventivnim pregledima, poput dugog čekanja, nedostatka termina ili nedovoljne informisanosti, i šta se može učiniti da se one prevaziđu?

Dr Vuković: Problem, na prvom mjestu, pravi neadekvatna informisanost. Za taj dio je nadležan izabrani doktor za žene. Trenutno se suočavamo sa problemom nedostatka termina u Radiološkoj službi u Opštoj bolnici Bar koji se tiču ultrazvučnih pregleda i pregleda mamografijom, ali se iskreno nadam da ćemo uskoro i taj izazov prevazići.

RB/BI: Zašto žene, iako znaju koliko je prevencija važna, često odlažu odlazak ljekaru? Da li je u pozadini najčešće nedostatak vremena ili strah od mogućeg nalaza i koliko je opasno kada žena iz straha od dijagnoze izbjegava pregled, nadajući se da će promjena sama nestati?

Dr Vuković: U pozadini je, u većini slučajeva, strah od mogućeg nalaza. To odlaganje je i te kako opasno zato što nam se žene javljaju u kasnim stadijumima bolesti kad je izlječenje nemoguće. Rano otkrivanje karcinoma dojke spašava živote.

RB/BI: Često čujemo da žene brinu o djeci, partneru, roditeljima i poslu, a sebe stavljaju na posljednje mjesto. Kako ih podstaći da shvate da je briga o sopstvenom zdravlju važna i za cijelu porodicu?

Dr Vuković: Da bi bila majka, supruga, ćerka, poslovna, uspješna žena, ona mora da bude zdrava. Prije svega mora da misli na svoje zdravlje da bi bila funkcionalna. Sama epidemiološka slika i toliki broj novootkrivenih karcinoma dojke u Crnoj Gori, treba da bude triger da žene vode računa o sebi i da se javljaju na redovne preglede.

RB/BI: Koliko su ženama koje se suočavaju sa sumnjom na karcinom ili već postavljenom dijagnozom važni psihološka podrška i osjećaj da nijesu same?

Dr Vuković: Kod žena kod kojih je već postavljena dijagnoza karcinoma dojke, psihološka podrška je izuzetno važna. Naš fenotip i genotip na Balkanu je takav da stigma veoma utiče na funkcionisanje žene kod koje je dijagnostifikovan karcinom dojke. Stoga je jako bitna psihološka podrška od strane porodice, prijatelja, ljekara… U domovima zdravlja postoje centri za mentalno zdravlje u kojima žena dobija psihološku podršku. Značajna su i udruženja žena koje se liječe od ove bolesti, pa s obzirom na slična iskustva i tu mogu dobiti savjete i potporu.

RB/BI: Kada govorimo o zdravlju žena, koliko je važno da se uz prevenciju karcinoma dojke istovremeno vodi računa i o prevenciji karcinoma grlića materice?

Dr Vuković: Prevencija karcinoma grlića materice je veoma važna. Ovaj karcinom je, takođe, jedna od čestih malignih neoplazmi kod žena. Bolest nastaje postepeno, tokom godina, što nam daje vremena i prostora da detektujemo maligne promjene. Ukoliko se one otkriju u ranoj fazi, odnosno u fazi premalignih promjena, možemo ih ukloniti i spriječiti nastanak karcinoma grlića materice. Na nacionalnom nivou se obavlja skrining za rano otkrivanje grlića materice. Kako u svim domovima zdravlja Crne Gore, tako i kod nas, u Dispanzeru za žene Doma zdravlja Bar, organizovan je skrining program za rano otkrivanje ovog oboljenja, gdje se pozivaju žene starosne dobi od 30 do 50 godina. Program podrazumijeva endocervikalni bris na humani papiloma virus (HPV), koji je jedan od najčešćih uzročnika karcinoma grlića materice. Postoje visokoonkogeni, niskoonkogeni i srednjeonkogeni HPV genotipovi koji mogu da budu uzročnici promjena na grliću materice.

RB/BI: Da li žene u menopauzi često pogrešno vjeruju da im, nakon prestanka menstruacije, više nisu potrebni redovni preventivni pregledi i šta biste, kao ginekolog, izdvojili kao najveću zabludu koju žene imaju kada je riječ o karcinomu dojke?

Dr Vuković: Kako žene u reproduktivnom periodu, tako i one u menopauzi, moraju da dolaze na redovne ginekološke preglede. Najveća i najčešća zabluda, što se tiče karcinoma dojke, jeste da obolijevaju samo žene. Kod muškaraca karcinom dojke ima, zaista, lošu prognozu, jer se detektuje u kasnijim stadijumima i ne postoji nacionalni skrining program. Druga zabluda jeste da ne obolijevaju mlađe osobe. Tedencija obolijevanja mladih žena (ispod tridesete godine) je sve veća, a u tom reproduktivnom periodu su forme bolesti vrlo agresivne u obje dojke. Takođe, osobe koje nemaju pozitivnu porodičnu anamnezu su sklone nastanku i razvoju karcinoma dojke.

RB/BI: Šta biste poručili ženi koja je napipala promjenu, ali se plaši da ode na pregled, a šta onoj koja godinama nije bila na preventivnom pregledu i stalno pronalazi izgovore da odloži odlazak ljekaru?

Dr Vuković: Moj savjet je da se jave na redovni ginekološki pregled koji traje pola sata. Taj pregled treba da obave zbog svega onog što u životu vole i zbog ljudi koje vole. Apel svim ženama da se javljaju na redovne preventivne preglede i na redovne ginekološke preglede.

RB/BI: I za kraj, kada biste svakoj ženi mogli da uputite samo jednu poruku povodom Ružičastog oktobra, poruku koju bi trebalo da zapamti i nakon što se ovaj mjesec završi, šta biste joj kazali?

Dr Vuković: Briga o sebi počinje odlukom da svoje zdravlje stavimo na prvo mjesto. Ne čekajte da vas nešto zaboli, odvojite vrijeme za pregled, učinite nešto važno za sebe. Ne odlažite pregled, brinite o sebi. Osnovni moto Instituta za javno zdravlje i Ministarstva zdravlja tokom Ružičastog oktobra jeste da je prevencija ključ i da žene moraju da misle na sebe.

RB/BI: Nakon što smo, vjerujem, dali kvalitetne preporuke i smjernice u vezi sa značajem prevencije i životnih navika, procedurom otkrivanja karcinoma dojke, izazovima sa kojima se osobe sa tom dijagnozom suočavaju, predlažem da se u nastavku razgovora kratko osvrnemo i na problematiku sa kojom se u svakodnevnom poslovanju susreće Dom zdravlja Bar, zaposleni u medicinskoj ustanovi na čijem ste čelu i, naravno, pacijenti. Naime, proteklih sedmica građani su se žalili da ne mogu telefonskim putem da zakažu pregled kod izabranog doktora. Šta je bio razlog tome i da li je sada sve u redu?

Dr Vuković: Sada je sve u redu. Razlog tome su bili problemi tehničke prirode i deficit kadra. Dvoje zaposlenenih u toj službi bilo je privremeno spriječeno za rad. Želim da zamolim pacijete za strpljenje, jer je naš Call centar izuzetno opterećen. O tome svjedoči podatak da smo, recimo, 19. oktobra imali 565 dolaznih poziva. Samo strpljenjem i kooperativnošću zadovoljstvo će biti obostrano.

RB/BI: Drugo, još bitnije pitanje koje je izazvalo negodovanje javnosti je zatvaranje biohemijske laboratorije koja je funkcionisala u sklopu objekta Doma zdravlja. U reagovanju ste objasnili da laboratorija ne pripada Domu zdravlja, već Opštoj bolnici Bar, u čijem su vlasništvu i prostorije u kojima je obavljala djelatnost. Kako je uopšte došlo do zatvaranja laboratorije i imate li informaciju da li je to samo privremeno izmještanje?

Dr Vuković: Biohemijska laboratorija, kao i Radiološka služba, od 2012. godine pripadaju Opštoj bolnici Bar. Od 16. septembra Biohemijska laboratorija u bolničkim prostorijama (a koje se nalaze u sklopu Doma zdravlja) bila je zatvorena zbog opsežnih građevinskih radova. Radujem se što je rukovodstvo Opšte bolnice Bar našlo modus da se ponovo vrši vađenje i analizu krvi. Što se tiče Doma zdravlja Bar, nismo mogli da ponudimo rješenje za taj problem, jer smo u ogromnom prostornom deficitu što se tiče ostalih službi, ali je jako bitno za naše građane, prvenstveno za vulnerabilnu populaciju, da se vađenje krvi i laboratorijska analiza obavljaju na Topolici.

RB/BI: Doktorka, smatram da bi za kraj ovog razgovora bilo lijepo da sa slušaocima podijelite informacije o planovima koji se tiču modernizacije kapaciteta i usluga koje Dom zdravlja Bar nudi pacijentima.

Dr Vuković: Završena je sanacija krova u isturenoj ambulanti u Ostrosu, kao i molerski radovi, promijenjena je aluminijska bravarija. Posebno smo ponosni na uvođenje novih programa u Domu zdravlja Bar. Jedan od njih je program Brižne porodice za roditelje i tinejdžere, koji je podržan od Svjetske zdravstvene organuzacije i UNICEF-a, a sa ciljem uspostavljanja zdravog odnosa, punog povjerenja, podrške i ljubavi između roditelja i djece. Program traje dva mjeseca, kroz devet dvočasovnih sesija. U planu je uspostavljanje i projekta Porodično orijentisana rana intervencija (PORI), za koji ćemo potpisati memorandum o saradnji sa Javnom predškolskom ustanovom “Vukosava Ivanović Mašanović” i Centrom za socijalni rad. Ovaj program ima za cilj da se razvojni rizici kod djece ranog uzrasta prepoznaju što prije, kako bi dijete i porodica dobili pravovremenu podršku u prirodnom okruženju: porodici, vrtiću, lokalnoj zajednici…