Povodom 14. novembra, Svjetskog dana borbe protiv dijabetesa, gošća Radio Bara bila je Slađana Živanović, koja se sa ovom bolešću suočila sa 22 godine. Poslije dvadeset i šest godina od saznanja da ima dijabetes, ispričala je kako je prihvatila tu činjenicu i kako se nosi sa ovim zdravstvenim problemom. Ova hrabra žena potvrđuje da disciplinovan i odgovoran odnos može doprinjeti, ne samo da se izbjegnu pogubne komplikacije po zdravlje, već vodi kvalitetan i produktivan život.
Slađana prati aktivnosti “Plavog kruga” i Edukativnog kampa za dijabetes od samog početka, a autorka je teksta “Dijabetes nije prepreka za trudnoću”.
“Kada sam, sa 22 godine saznala da imam dijabetes, nisam poznavala niti jednu osobu u svojoj bliskoj i daljoj porodici, i uopšte okruženju, koja je imala isti zdravstveni problem. U početku mi je bilo veoma teško, jer se, između ostalog, veoma plašim igle i injekcija, a mnogo volim slatkiše. Posljedica bolesti bila je jasna – četiri puta dnevno ‘bockanje’, primanje insulina i odricanje od svih vrsta kolača i čokolada, ali i mnogih drugih omiljenih namirnica. Kada su me smjestili u Klinički centar, još nisam bila svjesna što me čeka. Međutim, moji roditelji su prepoznali strah, neizvjesnost, bili svjesni situacije u potpunosti, kao i potrebe za psihološkom pomoći. Na sreću, u porodici sam imala neuropsihijatra, pokojnog Bora Mitrića, koji mi je pomogao da na najlakši način prevaziđem sami početak bolesti i to, za mene, tada, strašno saznanje”, kazala je Slađana Živanović, koja je istakla da se nakon razgovora sa poznatim neuropsihijatrom kod nje desila prekretnica. Odlučila je da poštuje ograničenja koja joj je nametnuo dijabetes, ali i da se u punom smislu posveti ostvarenju svih životnih ciljeva. Danas je žena koja izgleda veoma lijepo, i što je najvažnije, nema niti jednu zdravstvenu komplikaciju koje prouzrokuje šećerna bolest – smanjenu ili potpuno uništenu funkciju bubrega, kardiovaskularne probleme, stradanje očiju i vida, ili tzv. dijabetesno stopalo, koje nerijetko dovodi do amputacije.
“Danas, kao i prije 26 godina, svakodnevno primam insulin četiri puta dnevno, redovno mjerim šećer u krvi, trudim se da se zdravo hranim i upražnjavam neki vid fizičke aktivnosti. Dijabetes je veoma ‘dosadna’ bolest. Mi moramo svakodnevno, prije, poslije jela, fizičke aktivnosti, da kontrolišemo šećer. Na sreću, sada, zahvaljujući zalaganju dr Valentine Kalinić, imamo senzore koji nam omogućavaju znatno lakšu provjeru nivoa šećera u krvi, umjesto svakodnevnog bockanja i vađenja krvi iz prsta. Doktorka Kalinić (moram da joj se zahvalim) trudi se ‘iz petnih žila’ da nam olakša život i borbu sa dijabetesom. Kada vidim njen trud, vjerujte, da osjećam moralnu obavezu prema njoj da budem disciplinovana i slušam preporuke. Nekada, više zbog nje, nego zbog sebe, zato što je njena žrtva i posvećenost pacijentima zaista, velika”, istakla je Živanović.

Ona navodi da veliku ulogu u kontroli dijabetesa ima i optimizam, koji im uliva, između ostalog, požrtvovani i posvećeni ljekar.
“Najprije, kada shvatimo da će specijalni režim života, koji jeste ponekad opterećujući, preduprijediti sve strašne bolesti koje ste pomenuli, lakše je prihvati ograničenja, koja postaju dio svakodnevne rutine i navika. Uz to, obavljamo sve redovne aktivnosti i nosimo se sa drugim, istim životnim problemima koje imaju svi drugi građani. Doza optimizma koju nam uliva doktorka i drugi pacijenti sa kojima dijelimo iskustva na Kampu i kroz druženja, su posebna dragocjenost i olakšanje na putu sprovođenja tog strogog životnog ritma”, navodi naša sagovornica.
Slađana je u svom autorskom tekstu poručila da dijabetes nije prepreka ni za trudnoću, što je potvrdila sopstvenim primjerom – majka je dva zdrava odrasla momka, a već je i baka.
“U trudnoći je odgovornost bila još veća, jer sam žarko željela da iznesem trudnoću i sačuvam zdravlje svoje bebe. To je, naravno, najviše opet zavisilo od mene i moje discipline, ali i od podsticaja mojih ljekara, dr Kalinić, endokrinologa i ginekologa Fehmije Fetahovića, koji mi uvijek kaže da me pamti kao nasmijanu pacijentkinju sa rokovnikom u ruci, izbodenim jagodicama na prstima, ali i kao nekog koji sve to lako nosi. Jeste bilo tako, ali jeste bilo i teško, jer od mene je zavisio drugi život, život mog djeteta”, kazala je Slađana, koja je sa dr Kalinić 14. novembar, Svjetski dan borbe protiv dijabetesa, provela kod kolega u Sloveniji. Oni su, poput jednog od prethodnih Edukativnih kampova u Baru, ovogodišnji datum posvetili dijabetesnom stopalu. Ukazano je, kako je navela Živanović, da su stopala i krvni sudovi vema opterećeni kod dijabetičara, da može doći do otvaranja ranica, koje je neophodno posebno tretirati kako bi se izbjegla najteža posljedica – amputacija.
“Možemo bez šećera i slatkiša da živimo srećno. Možemo i sa dijabetesom da ostvarimo profesionalnu karijeru i najvažniju životnu ulogu – roditeljstvo, i kao svi ostali građani, zdravi, da se radujemo svakom danu, ukoliko smo odgovorni i savjesni”, poručila je Slađana Živanović, povodom Svjetskog dana borbe protiv dijabetesa.