Danas je 21. novembar, 325. dan u godini, do kraja 2026. ostalo je 40 dana.
1832. Rođen Nićifor Dučić, arhimandrit, političar i publicista; na Cetinje kao emigrant iz Hercegovine došao 1862. gdje je obavljao poslove uprave nad crnogorskim školama i arhimandritima; otvorio desetak škola u Crnoj Gori i prvu Bogosloviju na Cetinju 1864. godine.
1913. Otvorena Nikšićka gimnazija koja danas nosi ime Stojana Cerovića, jednoga od njenih profesora
1944. Oslobođeni u Drugom svjetskom ratu Kotor i Tivat
1982. Počeo da se emituje program Radio Tivta, prvi urednik Mašo Čekić
1987. Počeo da se emituje program Radio Kotora, prvi urednik Todor Peković

1979. GODINE:
Mitropolit crnogorsko-primorski Danilo boravio je u službenoj posjeti Baru.
On je sa predstavnicima društveno-političke zajednice Opštine razgovarao o dobijanju lokacije za izgradnju nove saborne crkve Svetog Nikole. Bilo je riječi i o obnovi istoimenog hrama u Starom Baru koji je teško oštećen u zemljotresu od 15. aprila, kao i o drugim oštećenim crkvama i manastirima u barskoj opštini.
***

1981. GODINE:
Održan je Prvi fudbalski turnir pionira u čast Dana oslobođenja Bara, takmičenje koje je postavilo Bar na fudbalsku mapu Jugoslavije.
Organizovali su ga FK „Mornar“ i SIZ za fizičku kulturu, a učestvovali su klub domaćin, beogradska „Crvena zvezda“, titogradska „Budućnost“ i nikšićka „Sutjeska“. Pioniri „Mornara“ su u polufinalu savladali „Budućnost“ 2:0, a „Crvena zvezda“ nikšićku „Sutjesku“ boljim izvođenjem penala 4:3. U finalu „Mornar“ i višestruki prvak Jugoslavije u konkurenciji pionira, „Crvena zvezda“, igrali su bez golova. U penal seriji, istakao se golman Barana Dragoje Jegulja Leković, odbranivši tri penala igračima iz Beograda, što je „Mornaru“ donijelo pehar pobjednika. Za najboljeg igrača turnira proglašen je Bećo Begzić iz pobjedničkog tima.
***
1999. GODINE:
Svečanom misom u crkvi na Mirovici, koju je služio nadbiskup barski Zef Gaši, iz Bara su, u prisustvu velikog broja vjernika, svečano ispraćene posljednje časne sestre Svetog križa – sestra Mateja i sestra Veritas.
One su bile posljednje iz ovog reda na službi u Barskoj nadbiskupiji, dio čitave armije časnih sestara koje su još od 1947. bile zapošljene u barskoj bolnici. Zbog angažmana i odnosa prema pacijentima, ali i svima kojima je bila potrebna pomoć, stekle su veliko poštovanje svih Barana, bez obzira na vjersku pripadnost.
