Gost Radio Bara danas je bio potpredsjednik UBNOR-a i antifašista Bara, general u penziji, Špiro Niković. Sa njim je ragovarala Brankica Mandić.
RB: Crna Gora slavi 14 godina od obnove nezavisnosti. Bili ste te 2006. godine na čelu Pokreta za nezavisnu Crnu Goru. Kako danas vidite Crnu Goru, nakon 14 godina od kada su građani većinom glasova na referendumu odlučili da žive u nezavisnoj državi?
Niković: Prošlo je 14 godina od tih dana i od onog vremena kada smo se odlučivali kako dalje. U našem gradu nije bilo teško odrediti se kojim putem i kojim pravcem. Trebalo je samo pomoći da se stigne do pravog cilja. Između ostalog, mi smo imali veliko iskustvo, zasnovano na našim istorijskim temeljima u kojima je, bez obzira na teškoće i probleme sa kojima se crnogorsko društvo suočavalo kroz svoju istoriju, uvijek se određivali na pravi način, da bi stigli do situacije da sami odlučujemo o svojoj sudbini. U Baru i opštini barskoj nije bilo nekih posebnih problema, s obzirom da je postojala snažna orijentacija i odlučnost za obnovu crnogorske državnosti. Danas, poslije 14 godina, smatram da je to bila opravdana, prava odluka na koju treba da bude ponosan svaki naš čovjek.
RB: Jesu li ostvareni ciljevi nezavisnosti?
Niković: Ostvareni su ciljevi. Osvrt na ovih 14 godina objektivno ukazuje na to da je urađeno mnogo, ali kao i u svakom istorijskom toku, uvijek možete zaključiti da je moglo više, bolje, a moglo je i manje i slabije. Ja Crnu Goru znam iz vremena SFRJ. U svojoj vojničkoj službi bio sam od Triglava do Kajmakčalana i nazad, a u Crnoj Gori sam provodio odmor. Moram da kažem da je Crna Gora za ovih 14 godina stala u red sa najrazvijenijim jugoslovenskim republikama iz onog vremena, a po mnogim stvarima i ispred njih. Treba biti objektivan i razuman i cijeniti ono što je urađeno, evo i naš grad kako izgleda danas i kako je izgledao 1990.
RB: Bili ste na čelu Pokreta za obnovu crnogorskog suvereniteta. Zašto je, prema vašem mišljenju, to bio neophodan istorijski korak?
Niković: Crnogorci i Crna Gora po svom državnom razvoju i istorijskom toku su jedan od najstarijih evropskih državno organizovanih naroda. To je ostavljalo i ostavlja trag u genima. To je izgradilo, između ostalog, naš moralni kredo koji je zasnovan na čojstvu i junaštvu, stalnoj borbi za slobodu, nezavisnost i odgovornošću za svoju sudbinu. I onog dana kad je izgubila svoju nezavisnost, Crna Gora je istog dana, već naveče, krenula putem borbe za obnovu svoje državnosti. To se duboko usadilo u svijest svakog čovjeka, tako da se tu ništa nije desilo što nije bilo normalno da se očekuje. Koji čovjek može težiti za životom u ropskim uslovima? Crnogorci na ovom prostoru to nijesu mogli ni u kom slučaju biti, iako mi shvatamo i razumijemo teške probleme i vrlo teško istorijsko iskustvo, koje su imala naša sabraća pod viševjekovnim ropstvom, od 500 do 1.200 godina, sa kojima smo 1918. godine ušli u zajedničku državu, onakvu kakva je bila, kasnije u SFRJ, jednu plemenitu i na evropskom kontinentu jedinstvenu državnu organizaciju, u kojoj je Crna Gora našla svoje pravo mjesto i dalje razvijala sve svoje vrijednosti bazirane na antifašizmu, kao jednoj od najvećih civilizacijskih vrijednosti savremenog svijeta. Nažalost, poslije Titove smrti, krenuo je raspad SFRJ. Treba istaći da je u to vrijeme, na čelu Pokreta za obnovu državnosti, stasalo jedno mlado, odlučno, hrabro i požrtvovano rukovodstvo, koje nije štedjelo napora da se dođe do objektivnog stanja priznanja nezavisnosti.
RB: Nedavno smo obilježili Dan borbe protiv fašizma. Koliko je crnogorska nezavisnost važna i za utemeljenje antifašističke tradicije naše države?
Niković: Moje je mišljenje da samo neuk ili nerazuman čovjek može da se odrekne antifašizma. Jer, čim se odrekne antifašizma, odmah ide u kolotečinu fašizma, nacizma i svega što su ti necivilizacijski pokreti savremenom čovjeku uradili i donijeli. Crna Gora je 13-julskim ustankom postavila temelje svoje budućnosti i normalno je da danas na antifašizmu baziramo glavne vrijednosti našeg državnog ustrojstva.
RB: Može li, po vašem mišljenju, crnogorska nezavisnost biti dovedena u pitanje?
Niković: Ne može, bez obzira koliko snažni, vojnički, bili njeni oponenti. Nažalost, vidimo da Rusija igra tu glavnu ulogu, našla je i najamnike za realizaciju svojih težnji, a da pritom nije ni sama svjesna da najveću štetu čini samoj sebi. Crna Gora ni u težim situacijama nije kapitulirala.
RB: Što biste izdvojili kao veoma važno za utemeljenje crnogorske nezavisnosti u budućnosti?
Niković: Po meni, rodoljublje je osnova snage i trajnosti države. Rodoljubljem se sprječava neprijatelju ili protivniku da umiješa svoje prste u tuđu pinjatu. Poštenje i čestitost su isto tako vrijednosti na kojima se zida povjerenje i predanost svojoj zemlji. Realno je da nema društva koje je potpuno usklađeno, jeste li vidjeli neku državu u kojoj su proglašeni izborni rezultati, a da nije bila podijeljena? Mi stalno insistiramo i podgrijavamo podijeljenost. Nikada ne možete postići totalnu saglasnost po bitnim pitanjima u nekom društvu. Nenormalno je svoju slobodu izručivati drugome, protiv toga se treba uporno boriti, shvatajući da Crna Gora ne bi trebalo da izgubi nijednog svog čovjeka. Mala smo mi država i nema nas toliko da se možemo rasipati. Pogledajte u sredini u kojoj živimo – bilo je i danas je situacija da braća nijesu složna po ovom ili onom pitanju, da su se razdvajali roditelji i djeca, braća i sestre, ali su tu i naši smo. Prije ili kasnije, to mora doći na svoje. Doći će sigurno na svoje, samo ne treba, u skladu sa stavovima crnogorskog rukovodstva, ishitreno djelovati, ne treba dozvoliti nesuvislim ljudima da njihova bezidejnost razgradi nešto tako plemenito kao što je slobodna, dobro organizovana i voljena država.
RB: Već ste dosta toga rekli i poručili građanima, na kraju, još jednu poruku građanima Crne Gore da uputite u ovim danima kada obilježavamo Dan nezavisnosti.
Niković: Ja ću reći moj utisak iz ukupne ove situacije. Dva događaja bih izdvojio. Prošle godine samo obišao većinu, ako ne sve, barske srednje i osnovne škole. Razgovarao sam sa tom našom najmlađom generacijom. Mogu da kažem da sam oduševljen načinom na koji sam spoznao tu mladu generaciju – takva inteligencija, takva razboritost, vrijednost, ljepota, rodoljublje saobraženo njihovom uzrastu, ali prisutno i razumno. Ko ima takvo potomstvo, njemu se ne može slabo desiti ništa. Ali, ne treba ga zanemariti, treba na njemu graditi i treba mu stvoriti uslove da izrazi svoje znanje i svoju spremnost. Ja sam u generaciji koja je ovih dana morala da ispoštuje mjere NKT. Završeno je to, ili bar prvi dio je izvojevan. Svi smo imali jasnu priliku da vidimo kakva je naša zemlja, kakve su njene institucije… Institucije su živi ljudi, sa imenom i prezimenom, strukom i znanjem, spremnošću. Ja ne znam kako neko može zaobići ono sa čime se susretao prethodnih mjeseci. Meni je srce puno i oduševljen sam tako dobro organizovanim sistemom, odgovornim ljudima i njihovim znanjem i požrtvovanjem, polazeći od toga šta su morali da izdrže i u čemu su ličnim primjerom svakom čovjeku stavili do znanja šta i koliko može i šta treba.
