Duodrama “Crvena”, u režiji mladog crnogorskog reditelja Danila Marunovića, otvorila je sinoć februarski repertoar Zimske scene “Barskog ljetopisa”. Komad je nastao po tekstu američkog pisca i scenariste Džona Logana, u produkciji tridesetog izdanja Festivala “Grad teatar” Budva, 2016. godine.Nakon premijere u tom gradu, nastavio je da “živi” u Ateljeu 212 , Sarajevu i mnogim evropskim scenama i izuzetno je dobro prihvaćen kod publike, čemu je, uz dobar rediteljski postupak, doprinijela i bravurozna gluma popularnog Branislava Lečića, ali i mladog Marka Grabeža. Predstava je bila još jedan izuzetan pozorišni ugođaj za pratioce Barskog ljetopisa.
Predstava “Crvena” je univerzalna , izazovna i emotivna rasprava o različitim aspektima umjetnosti i umjetničkog stvaranja, ali i o opštim temama traganja za smislom, prolaznosti, usamljenosti i smrti. Protagonisti su slavni slikar apstraktnog ekspresionizma Mark Rotko, koji se u svom njujorškom ateljeu, krajem pedestih godina prošlog vijeka, bori da balansira između komercijalno zavodljive narudžbe, svoje umjetničke vizije i beskompromisnih životnih uvjerenja, i njegov mladi asistent Ken, koji Rotka postepeno suočava sa bolnim zabludama koje gaji i slabljenjem značaja u dinamičnom svijetu umjetnosti.
“Ovo je specifična priča o odrastanju, autoritetu i odnosu onoga koji uči i onoga koji je stekao, pa i o sudarima u životu, tako da je to nešto što publika, sigurno, pojedinačno shvata. Činjenica je da se u predstavi kažu neke veoma važne stvari koje su vezane i za umjetnost i za život. Ne postoji čovjek koji je gledao ovu predstavu da mi poslije nekog vremena nije kazao ili napisao na društvenim mrežama, koliko je bila upečatljiva i koliko je ostala zapmćena. Znači, da je se ljudi sjećaju, služe se porukama ove predstave i prepoznaju ih u životu, što mi je veoma drago, jer pozorište je živa umjetnost koja komunicira sa publikom. Vidjeli smo kako su ljudi večeras reagovali – ustali na noge, aplaudirali i nisu htjeli da nas puste sa scene. To znači da smo doprli do njih, da cijene rad i ono što su osjetili”, kazao je za Radio Bar i Bar Info Branislav Lečić.
Komad ima konekciju sa savremenim trenutkom, što i jeste zadatak teatra – da ima snažan angažman, ističe reditelj Danilo Marunović.
“Ovaj komad jeste obračun sa jeftinim populizmom , jeste snažno zastupanje koncepta velike umjetnosti i umjetnosti koja je bitna, koja se pita, ima potenciju da mijenja stvari, utiče na stvarnost i inauguriše velike umjetnike, od kojih pravi svojevrsne umjetničke bogove. Mark Rotko je ključna figura tog ‘fajta’ -borbe za koncept velike umjetnosti”, kazao je Danilo Marunović, koji je objasnio da predstava “Crvena” ima atipičan život.
“Imala je premijeru na Gradu teatru, nastavila da živi u Ateljeu 212, zatim u kamernom teatru u Sarajevu, putovala po Evropi, a sada se vode pregovori da svoj život nastavi u jednom poznatom regionalnom teatru. Aktuelna je, jer ono što smo započeli u Budvi kao povod za ovu predstavu, a to je obračun sa fenomenom ‘budvanizacije’, efikasno je funkcionisalo i u Beogradu, koji je ogrezao u kiču, rijalitiju, turbo folku, ali isto tako večeras u Baru, Sarajevu, ali i bilo kom drugom kraju planete”, naglašava Marunović, za koga je bio izazov da na crnogorsku scenu donese komad koji je u Americi dobio prestižnu “Tony” nagradu, najveću koja se dodjeljuje za dramsko i pozorišno stvaralaštvo.
“Sticajem okolnosti i predstava ‘Koza, ili ko je Silvija’, koju sam radio u CNP-u je dobila tu nagradu. Rekao bih da je to ‘the best selection’ pozorišne produkcije”, kaže Marunović.
“Nema života bez umjetnosti”, naglašava Branislav Lečić, ali ni umjetnosti bez traganja za smislom. Na pitanje koliko je to danas produktivno u vremenu krize, sveopšteg kiča, manipulacija, šunda, mogli bi reći i haosa, veliki glumac je odgovorio: “Čovjek se može naći u raznom okruženju i sa raznim prljavim, nepristojnim stvarima i potezima, ali mislim da treba da ostane svoj. Ne vidim način kako da isprojektujemo nešto što nam prija, ako ne šaljemo to od sebe. Čovjek treba da se trudi da i u postupcima i u društvu emanira ono što on želi da dobije. Prema tome, ako su kič i nekultura dominantni, to društvo mene ne zanima i sa takvim društvom ne želim ništa da dijelim. Prirodno je da se onda stvara neko drugo okruženje i društvo. Hoću da kažem da čovjek mora da se bori, ne može da pristaje na to da samo kaže ‘jao, gadno je’ i okrene glavu. Idi kroz centar, projektuj sebe, svoj vrjednosni sistem, bori se za njega i dokaži da si jači”, poručuje omiljeni glumac, koji je to i učinio. Bio je jedan od glavnih aktera tzv. “plišane revolucije”, a zatim i prvi ministar kulture u Vladi pokojnog Zorana Đinđića.
“Svako ko danas tvrdi da ne treba da se bavi politikom, on vjerovatno misli na postojeće stanje, na tu kaljugu koju su političari sami napravili da bi svako čestit kad se umiješa u to ispao svinja. Oni to namjerno rade. Politika je apsolutno neophodna, ne postoji ništa izvan politike i svako ko razmišlja da je to ‘neki drugi posao’, ne može shvatiti da je i ekologija politika, život je politika, takođe, zdravstvo, briga o rođenoj djeci, školstvo – sve je to politika. Prema tome, ako ne učestvuješ u sopstvenom životu, ako ga ne kreiraš, to znači da ćeš imati manje šansi za kvalitetan život ,svoj i svoje djece. To je neophodnost bavljenja politikom. A, što sam ja naučio iz svog političkog angažmana. Mnogo. Kao prvo, sagledao sam karakter svih aktera i svega, jer Njegoš kaže: ‘Ko na brdu ak li malo više stoji, vidi više no onaj pod brdom’. Moglo bi se reći da sada veoma dobro vidim – znam ih sve, znam kako dišu, poznajem im kičmeni i krvni sastav, zato mene ne mogu da prevare, i ne treba. Mislim da takav procenat ljudi treba da raste. Ne treba da se varamo da su lične ambicije ponekad jedina svrha političkih angažmana. Ja se nadam da će doći doba u kojem tako nešto neće biti jedini motiv, da će ljudi javnu i političku djelatnost shvatiti kao dobro za sve. To, možda, izgleda utopijski,ali ja vam tvrdim da čovjek nije samo tu da brine ‘u se, na se, poda se’, nego da razmišlja i o nekim stvarima koje ostaju njegova nedovršena priča i čežnja koju nosi. Takva vrsta zrelosti može donijeti rezultat koji se zove ‘briga o kulturi’, jer je kulturno biće emancipovano i ono se može animirati samo istinom i argumentima, ako političari žele da dobiju glas. Nekulturno biće može da se zavede prijetnjom, potkupljivanjem, mitom, a kako u takvom stadu lakše uspijevaju oni koji su primitivni, sebični i ambiciozni da lukavstvom postignu svoj lični rezultat ili grupni interes, onda oni ne žele kulturu”, objašnjava Lečić, koji dodaje: “Probajte da ukinete kulturu, pa ćete vidjeti u što ćemo se pretvoriti. Bićemo životinje, koje će kao krokodili u bari koja je mala, klati jedni druge”.
Nakon tzv. “plišane revolucije”, Lečić ističe da je i dalje politički aktivan.
“Ja sam stalno aktivan, samo što ne radim u ‘prvom frontu’ i nisam u tom smislu vidljiv, ali neprekidno razmišljam, reagujem, učestvujem i govorim na protestima, gdje god se oni dešavaju, jer želim da podržim duh koji je buntovan. Samo takav, nijedan drugi, može roditi promjenu. ‘Pristajući duh’ rađa samo robove. Protesti u Srbiji su izraz nezadovoljstva i oni rastu, a da li će dovesti do tačke u kojoj će okupiti i one zavedene, hipnotisane od strane vlasti putem medija, vidjećemo. Ne mogu napustiti moju zemlju, jer su moja djeca tu, a u meni je nešto borilačko, i mislim da ću se do kraja boriti, dok dišem – za moj vrijednosni sistem, iza kojeg stojim ja lično i prenosim ga djeci”, kazao je u razgovoru sa novinarima nakon predstave Branislav Lečić.
U komadu “Crvena”, uz Lečića, glumi i mladi Marko Grabež. Danilo Marunović, uz režiju, potpisuje i dramatizaciju ove pozorišne predstave, kao i izbor muzike.
