Na gradskom groblju Sveti Vid danas je, u krugu porodice, sahranjena Nilda Pukić, prva Kubanka koja je zbog ljubavi prema mornaru iz Bara napustila svoju zemlju i došla da živi u Crnu Goru.
Nilda Fernandez rođena je u Havani, Kuba, 1941. i nakon školovanja zaposlila se u robnoj kući glavnog grada, gdje je upoznala mladog pomorca Nikolu Pukića 1964. godine. On je plovio na brodu „Bar“ „Prekookeanske plovidbe“, koji je donosio robu u ovu zemlju, okovanu embargom.
Sljedeće godine su se vjenčali u Havani, ali su morale da prođu pune četiri godine kako bi došla u Jugoslaviju, jer je trebalo da se ispune potrebne formalnosti s tamošnjim komunističkim režimom koji nije dozvoljavao mladima izlazak iz zemlje. Doživjeli su i tragediju, čekajući na odlazak, jedno dijete je Pukićima umrlo dok su živjeli na Kubi, djevojčica.
U Bar je stigla 1969. godine.
„Moj prvi susret s Jugoslavijom nije bio baš veseo. Nikola se nalazio na brodu i ja sam sama doletjela iz Havane u Beograd. Na aerodromu su me sačekale njegove sestre sa kojima nisam mogla da razgovaram, jer nisam znala jezik. Ipak, najteže mi je bilo kad sam stigla u Bar. U novoj kući nisam mogla ni sa kim da se sporazumijem, tri mjeseca sam sjedjela na kauču, tresla se od zime i ćutala. Kad je Nikola došao s broda, sve je bilo lakše, počela sam da izlazim, da se upoznajem s ljudima.
Sada živim kao sve moje komšinice, podižem djecu, i vrlo sam srećna kad u luku uplovi neku kubanski brod. Posada sazna da u Baru živi Kubanka, pa dođu da me posjete, što je meni i mužu jako drago. Često mi se smiju i kažu da sam zaboravila španski jezik, da pričam kao strankinja“, govorila je Nilda Pukić za „Barske novine“ davne 1981. godine.
Dolazak Kubanke u Jugoslaviju izazvao je veliku pažnju medija. Prvu reportažu je još krajem šezdesetih za „Politiku“ napisao Božidar Milošević, davala je intervjue za jugoslovenske televizije, novine i časopise…
Čitav životni vijek Nilda je provala kao domaćica, podižući djecu – sina Denisa i kćer Mariju. Dva puta je išla u Havanu da obiđe mjesto rođenja i rođake, i dva puta je njena majka došla da vidi „divnu zemlju u koju se udala njena kćer“.