U organizaciji JU Muzeji i galerije Budve, u prostoru Spomen doma „Crvena komuna“ u Petrovcu, od 4. do 30. septembra 2020. godine biće predstavljena izložba pod nazivom „Getsemanski vrt“ umjetnika Vladimira Vlada Iličkovića.
Svečano otvaranje biće upriličeno u petak 4. septembra u 20 časova. Kustoskinja izložbe je mr Jasmina Lazović, a autor postavke je mr Dragan Brile Mijač. Izložbu će otvoriti novinar i publicista Željko Milović. Pozivamo posjetioce, da uz poštovanje propisanih mjera, ne propuste da prisustvuju otvaranju izložbe.
U nastavku prenosimo dio teksta iz kataloga koji potpisuje novinar i publicista Jovan Nikitović:
„U susretu sa crtežima Vladimira Iličkovića nameće se jedna misao, a to je da Iličković pokušava kroz stablo masline da oslika istorijski treptaj civilizacije, beskrajne mijene čovjeka, od njegovog postanka do danas. Maslina kao simbol snage, besmrtnosti ali i plodnosti, maslina kao simbol mira i vjere, strpljenja i izdržljivosti – budi u Iličkoviću impuls koji ga tjera da iznova istražuje brojne kvrge i zavoje na maslinovom stablu, pronalazeći isto takve ožiljke i u čovjeku. Stoga nije ni čudno što se nakon pažljivog zagledanja njegovih crteža stiče utisak da je na platnu združio ili objedinio i maslinu i čovjeka. Naime, na prvi pogled se čini da je to realistički prikaz jednog mitologijskog drveta, jednog obilježja Mediterana, ali dok okom budete pratili njegove bore, plitke udoline i jame kojima se dno ne nazire, uočićete anatomiju čovjeka. Ali to nijesu samo banalne konture ili spoljni obrisi čovjekova tijela, već je to i prikaz čovjeka izvrnutog iznutra. To je slika njegove duše koja se bjesomučno batrga u nemoćnim pokušajima da za života makar na kratko osjeti besmrtno, trajno i neprolazno. U takvom vrtlogu otkrivaju nam se i sve nakaznosti čovjekove ličnosti, svi njegovi strahovi i slabosti, kao i nemoć da zaustavi propadanje, čija izvjesnost mu stoji kao omča oko vrata, čini ga zarobljenikom spram slobode, prirodnosti i jednostavnosti života. Samim tim, veoma vješto djeluju potezi Iličkovića koji nam u konturama masline otkrivaju lica čovjeka, skupljena i omeđena jednim velikim krikom, lica koja hoće da probiju koru, da izađu iz stabla u koje im se pretvorilo sopstveno tijelo. Sa druge strane, u nešto blažim tonovima Vlado Iličković je u svoje crteže utkao i akt žene, koji vješto čuvaju i sakrivaju stoljetna stabla maslina, jer, kako sam autor jednom reče: „Materinstvo i plodnost žene svakako imaju veze sa maslinom. A bez žene i masline, čovjek ne može”.
Kao da Iličković želi da surovosti i mijenama života suprotstavi ljepotu žene, ljepotu i važnost nekoga ko na svijet donosi čovjeka. Na kraju se postavlja pitanje, da li autor objedinjavanjem masline i čovjeka, želi da makar na taj način zaustavi smrt u čovjeku, da ga uzvisi i postavi uz nešto što svojom postojanošću i izdržljivošću potire gotovo sve što su ljudi izgradili? Vjerovatno da ne, jer Iličković se ipak divi maslini a ne čovjeku, jer on čovjeka samo iznutra razgrađuje i pokazuje koliko je mali i nemoćan naspram prirode i smrti. Možda bi za ovu konstataciju i poređenje između masline i čovjeka, najbolje poslužile riječi samog autora koji je u jednom razgovoru za novine postavio sebi pitanje: „Šta je čovjek?” – i odgovorio: „Samo tren u životu masline”.
Vladimir Vlado Iličković rođen je 1955. godine u Baru. Završio je Višu pedagošku akademiju u Nikšiću 1978. godine. Živi i stvara u Starom Baru. Ovo mu je deveta samostalna izložba, a na kolektivnim izložbama je izlagao više puta. Napominjemo da će prilikom ovog događaja od strane JU Muzeji i galerije Budve biti ispoštovane sve mjere NKT za sprečavanje širenja koronavirusa.
