U petrovačkoj galeriji „Crvena komuna“, sinoć je otvorena retrospektivna izložba „Getsemantski vrt“ barskog slikara Vladimira Iličkovića, na kojoj su prikazani radovi nastali od 1982. do 2020. godine.
Program otvaranja upriličen je, pred velikim brojem poštovalaca Iličkovićeve umjetnosti, mahom Barana, na malom trgu ispred galerije.
Književnik Miroslav Jovanović Timotijev je govorio o svom druženju sa nikšićkim slikarima i slikarima uopšte, o slikarstvu kao umjetnosti, ali i o kultu Stare masline „kojeg je širio svuda gdje bi gostovao“, povezavši to sa činjenicom da je Vladova najčešća inspiracija upravo maslina, „sveto drvo“.
„Zamolio sam jednom prilikom Vlada Iličkovića da mi nacrta izmišljeno biće velikog usamljenika Sablastosaurus, i on je to uradio. Od tada Sablastosaurus stoji na mojoj knjizi, a zidove kuće u kojoj živim krase dvije slike mog prijatelja Vlada“, rekao je, pored ostalog, Timotijev.
O Iličkovićevim počecima konobara-slikara, ali i o njegovom cjelokupnom radu i preokupaciji maslinovim drvetom, govorio je književnik i publicista Željko Milović.
„Svaki kraj ima svoje zavičajne umjetnike, autohtone, znakove-označitelje grada ili predjela. Iz svakog Vladovog rada odiše Bar, Mediteran, mirišu morač i pelinjača, čuje se poj klijecera i šum vjetra koji duva kroz krošnje maslina. Neiscrpna njegova fascinacija je drvo masline, što nije ni čudo, čitav život je okružen njima, pod Ambulom. Vladova stabla nisu obična, već skoro pa živa. Imaju magijsku komponentu koja opipljivu prirodu spaja sa kreacijom, božanskom ili svakom drugom. Njegove masline pričaju, izazivaju nemir češće nego spokoj, podstiču reakciju, nagone te da iznova uroniš u njih i pokušaš da dokučiš šta je autor u stvari želio da poruči pomoću nje“, rekao je Milović.
Osvrćući se na naziv izložbe, po mjestu u Jerusalimu na obroncima Maslinske gore, gdje se Isus molio sa svojim učenicima prije nego što ga je izdao Juda, noć prije raspeća, Milović je, otvarajući izložbu, potencirao da je „u Vladovom ‘Getsemantskom vrtu’ otjelotvoreno sve što je vrt tada značio, i ono što znači sada – vjekovi i milenijumi su se sastali: mirnoća, vjera, uživanje, spokoj, približavanje Bogu i prirodi jer to su dvije neraskidive stvari, ali i strah, strijepnja, nesigurnost, poniznost pred nečim mnogo većim od tebe. I na kraju – nada kao jedina mogućnost izlaza iz lavirinta. Najvažnija od svega“.
U kratkom obraćanju, Vlado Iličković je sugerisao da je izložba priređena na dan smrti žene koju je volio, te da je „čovjek jači od kamena i to je dokazano“.
U muzičkom dijelu programa učestvovala je klapa KUD „Jedinstvo“, dajući mediteransku notu ovom umjetničkom događaju.
Vladimir Vlado Iličković rođen je 1955. godine u Baru. Završio je Višu pedagošku akademiju u Nikšiću 1978. godine. Živi i stvara u Starom Baru. Ovo mu je deveta samostalna izložba, a na kolektivnim izložbama je izlagao više puta. Izložbu „Getsemanski vrt“ moguće je vidjeti u Petrovcu do kraja ovog mjeseca. Kustoskinja izložbe je mr Jasmina Lazović, a autor postavke mr Dragan Brile Mijač.
