Društvo maslinara Bar je u sklopu elektronske Škole maslinarstva, koju realizuje jednom sedmično, kao drugu temu obradilo sadnju masline. Iako, kako navode „neće navesti ništa novo ili nepoznato“ procijenili su da bi zbog „starih“ maslinara, ali i onih koji tek počinju da se bave maslinarstvom bilo od koristi da predstave način pravilne sadnje masline, kao i mjesto sadnje koje „maslina najviše voli“.
„Kada planiramo zasaditi maslinjak, prvo što bi trebalo znati da je maslina osjetljiva na mikroklime. Činjenica da se u samom startu pogriješi sa mikrolokacijom i odabirom sorte masline za određenu lokaciju, čini da naš budući maslinjak ne napreduje kako treba. Događa se da maslinari u razgovoru upoređuju parcele koje su istovremeno posađene, ali ne napreduju isto. Međutim, kada se zainteresujemo što se dešavalo prije sadnje, uvijek se nađe neko adekvatno objašnjenje vezano za sortu, starost sadnice, ili način sadnje, a važnu ulogu ima i količina đubriva, kao i kvalitet zemljišta. Maslina voli otvorene položaje i stalno strujanje vazduha. Najbolje uspijeva na dubljim terenima, ali, iako se u narodu govorilo „neće maslina debelicu zemlju“, sada nas novi zasadi na primorju, kao i u unutrašnjosti Crne Gore, uče da itekako hoće“, objašnjava sekretar Društva maslinara Dino Mujić, koji je obradio ovu temu. Ističe da će maslina, uz dobro održavanje i na plićim terenima (karakterističnim za primorje) imati dobre prinose, dajući pritom i korisne preporuke:
„Predlažemo da se na plićim terenima dodaje dobra zemlja oko korijena masline, naravno ko je u mogućnosti i ima pristup maslinjaku. Maslina najbolje uspjeva na blagim padinama okrenutim moru, koje nijesu izložene jakim vjetrovima. Narodski rečeno, Prisoj. Na onim položajima gdje se ne vidi more, a ipak postoji mogućnost sadnje, treba saditi na južnim i zapadnim stranama“, savjetuje Mujić.
Kako bi buduća sadnica masline napredovala i rasla onako kako očekujemo, treba povesti računa da bi odgovarajuća veličina sadne jame trebala biti 1×1 metar sa 0,80 m dubine.
„Gornji sloj zemlje valja odvojiti na jednu, a donji (obično lošije zemlje) na drugu stranu. Ukoliko je donji dio zemlje veoma loš, to treba prilikom sadnje pokušati nadomjestiti boljom zemljom ili đubrivom. U sadnu jamu se dodaje 30- tak kg stajskog đubriva, koje se promiješa sa zemljom. Ukoliko je rađena analiza zemljišta, praktikuje se dodavanje nedostajućih elementa kroz vještačko đubrivo. Korijen sadnice ne bi trebalo da je u direktnom kontaktu sa đubrivom, pa je potrebno izdvojiti lijepu zemlju oko samog korijena. Zavisno od veličine sadnice masline, potrebno je ostaviti prostor u sadnoj rupi od 10- 15 cm, da ona uđe u zemlju iznad korijena. Računa se da prilikom navodnjavanja zemlja bude u ravni sa korijenom“, kaže Mujić.
Razmak sadne jame zavisiće od načina kako maslinar želi da formira krošnju masline. Za formiranje slobodne krošnje, koja je rasprostranjena na primorju, potrebno 50-ak kvadrata. Ukoliko se maslinar odluči za drugačiji oblik krošnje, poput slobodne ili polikonične vaze, onda je potrebno oko 35 kvadratnih metara. Prema tome, na stotinjak kvadratnih metara biće posađene tri sadnice masline. Dešava se, navodi sekretar Društva maslinara Bar, da maslinari sade na razmaku od 6×6 ili 7×5 i da pritom formiraju kotlastu krošnju koja traži više prostora.
„U prvim godinama to nije problem, ali maslina je višegodišnja biljka, pa kasnije tako posađena stabla budu previše gusta i njihove krošnje nemaju dovoljno svjetlosti, pa ih je teže tretirati agrotehničkim mjerama (poput folijarnog tretiranja i zaštite, kao i rezidbu). Preporuka je da se na određenoj parceli posadi nekoliko maslina manje, kako bi ostale sadnice imale prostor za normalan rast i razvoj. Maslinar će time stvoriti mogućnost da kada je potrebno, zapali grane od rezidbe i zaostalu travu prilikom košenja“, navodi Mujić.
Govoreći o pogodnom terminu za sadnju Mujić ističe da to zavisi od terena na kojem se maslina sadi, kao i kakva je sama sadnica- da li je u kontejneru ili je od guke, tj. „odvaljenica“ od stabla. Sadnica masline koja se nalazi u kontejneru i koja ima već formiran korjenov sistem, može se posaditi u bilo kom periodu godine. Sadnja u proljeće na terenima koji imaju mogućnost navodnjavanja je dobra, jer sadnica ulazi u ljeto i sa pravilnim navodnjavanjem poraste mnogo više nego ona koja se ne navodnjava, pokazuje praksa. „Jedan od važnih detalja prilikom sadnje sadnice masline iz kontejnera je i kolac, odnosno kolci. Takva sadnica ima već formiran korijen i u pravilno pripremljenoj sadnoj jami raste mnogo brže nego sadnica iz guke. Dolazi do brzog stvaranja lisne mase i ako sadnica nije dobro pričvršćena uz kolac, ili dva kolca, moglo bi doći do prevrtanja stabla. Kolčevi se stavljaju kontra vjetru, obično je to sjever- jug. Sama činjenica da staro maslinovo stablo ne bi trebalo dirati u proljeće, odnosno skidati sa njega guke zbog presađivanja, govori nam da sađenje masline na tradicionalan način treba odraditi pri kraju jeseni. Možemo vidjeti da maslinari skinu/odvale sa maslina tokom jeseni ili zime sadnice i presade ih u veće kante, gdje one formiraju korijen i kasnije mnogo lakše nastavljaju sa rastom u sadnoj jami- zaključuje sekretar Društva maslinara Bar.
