“Ljudi jesu ili nijesu humani. Prilike određuju da li će se njihova humanost probuditi”, rekla je u intervjuu za “Pobjedu” naša sugrađanka, predsjednica Crvenog krsta Crne Gore, Gordana Mijović.
Ove godine se obilježava 145 godina postojanja Crvenog krsta u Crnoj Gori, koji kada je osnovan 1875, je bio prvi ogranak te organizacije na Balkanu, a 22 u svijetu.
Statistika govori dosta, ali je uvijek vrednije ono što je iza nje. Ova godina je bila posebno izazovna za sve, tako da smo uložili velike napore da odgovorimo na brojne humanitarne potrebe. Podijelili smo, od početka epidemije do novembra, pomoć u vidu 67.000 humanitarnih paketa, za više od 50.000 porodica. Iza toga stoji skoro 20.000 volonterskih sati, angažovanih više od 450 volontera, 100 zaposlenih, 130 geronto-domaćica, ali i veliki broj donatora.
POBJEDA: Korona virus je reorganizovao i vaše djelovanje, pa ste počeli da dobijate mnogostruko više poziva. Jeste li u ovom periodu zabilježili neku vrstu zloupotreba i na koji način sprečavate tu pojavu?
MIJOVIĆ: Ova situacija samo vidljivim čini ono što je prisutno i u redovnim okolnostima – ljudi su različiti. Mi smo svakako okruženi onim boljim ljudima, tako da na sve gledamo pozitivnije. Veliki je broj pojedinaca, ali i grupa građana koji je ponudio pomoć u vidu volontiranja, a brojni su donirali neki vid pomoći i, zaista, smo im zahvalni na tome. Nijesmo upoznati da je neko u ime Crvenog krsta pokušao da napravi neku zloupotrebu. Mi uvijek javnost informišemo o našim aktivnostima i načinima djelovanja, kako bi znali što mi organizujemo i iza čega stojima. Uvijek ih upozoravamo i da, ukoliko im je nešto sumnjivo, pozovu i provjere sa nama neku informaciju. Dešavalo se da nam se za pomoć obrate građani koji ne spadaju u kategoriju najugroženijih i kojima možda pomoć nije bila najpotrebnija u nekom momentu, ali to ne bismo mogli nazvati zloupotrebom. Razumijemo da je veliki broj njih osjećao zabrinutost za svoju egzistenciju i da su htjeli na taj način da se obezbijede.
POBJEDA: Koliko je danas građana na listi kojima pomažete i koliko je među njima djece?
MIJOVIĆ: I dalje se u našim opštinskim organizacijama Crvenog krsta kontinuirano dijeli pomoć onima koji su pogođeni situacijom sa korona virusom, tako da i dalje mjesečno dijelimo po par hiljada humanitarnih paketa. U redovnim okolnostima pomažemo oko 3.000 najugroženijih porodica putem najmanje tri godišnje distribucije pomoći. Većina tih porodica je višečlana, tako da podrškom obuhvatamo veliki broj djece. Kroz projekte namijenjene konkretnim ranjivim grupama (romskoj populaciji, migrantima…) posebno djecu pomažemo, kroz podjelu školskog pribora, knjiga, obuće i odjeće.
POBJEDA: Koje bi to servise još trebalo da aktivirate, a nijeste u mogućnosti zbog nedostatka novca?
MIJOVIĆ: Naša misija je od nastanka organizacije ista, a to je pomoć onima u stanju potrebe. Vremenom se razvijao način na koji odgovaramo na potrebe, kroz stalno unapređenje i uvođenje novih servisa podrške. Sve ono što zavisi od nas i za što uspijevamo da obezbijedimo podršku, mi realizujemo. Tako smo kroz program Brige o starijima vremenom otvarali klubove za starije, primjenjivali koncept zdravog starenja… Kroz podršku romskoj populaciji smo, pored humanitarne pomoći, otvorili i biznis inkubatore, koji će korisnicima pomoći da rade i da prihoduju za svoje porodice i sebe. Upravo će u tom pravcu ići naše buduće djelovanje – pored pružanja pomoći najugroženijima, trudićemo se da osnažujemo naše korisnike da se ekonomski osamostale. I mi ćemo kao organizacije sve više primjenjivati koncept socijalnog preduzetništva – sprovoditi inicijative koje mogu stvoriti prihod koji ćemo uložiti u naše programe i pomoć onima kojima je to najpotrebnije.
POBJEDA: Utisak je da vanredne prilike ujedine i aktiviraju one ljude koji su u poziciji da pomognu ugroženima. Koliko su ljudi humani u redovnim okolnostima?
MIJOVIĆ: Ljudi jesu ili nijesu humani. Prilike određuju da li će se njihova humanost probuditi, a mi se trudimo da to radimo i u redovnim okolnostima. U vanrednim situacijama je ugroženost građana vidljivija i to je vjerovatno razlog zašto se ljudi više aktiviraju. U redovnim okolnostima se manje o tome pruča, pa onda ljudi manje o tome i razmišljaju. Mi se trudimo da ih na to stalno podsjećamo i da im predstavimo način kako oni mogu dati svoj doprinos. Tako, na primjer, dva puta godišnje organizujemo akciju solidarnosti, kada ljudi u okviru redovnih kupovina mogu donirati pomoć za najugroženije. Dva puta godišnje organizujemo i akcije davanja krvi i pozivamo građane da se uključe. Možemo reći da ljudi jesu humani, ali svakako mogu dati veći doprinos u redovnim okolnostima. Naša poruka uvijek glasi – naše malo, nekome mnogo. I, zaista, je tako. Kad bismo svi dali i mali doprinos, zajednički učinak bi bio velik i pomogli bismo mnoge koji su ugroženi.
POBJEDA: Među herojima u toku epidemije ubrajaju se, svakako, i vaši volonteri, pa je ranije građane oduševila fotografija mladića koji je odnosio pomoć jednoj porodici prelazeći preko starog željeznog mosta u Podgorici, koji djeluje nesigurno. Na koji način osposobljavate volontere da savladaju situacije koje mogu ugroziti njihovu bezbjednost?
MIJOVIĆ: Volonteri stvarno jesu heroji, ne samo kada prelaze most da bi nekome donirali pomoć, već u svakoj situaciji – i kad rade domaće zadatke sa djecom kojoj je to potrebno, i kad motivišu druge da daju krv ili sami daju krv, kada uče druge da pružaju prvu pomoć i kada sami to rade… Oni su heroji jer šire humane vrijednosti, pokazuju nam kako se treba odnositi prema drugima, zajednici, društvu.
Mi sa volonterima stalno radimo. I prije nego počnu da djeluju na terenu oni prolaze obuke o našoj organizaciji i njenim principima, njihovim dužnostima i pravima volontera, komunikaciji sa korisnicima, ali i obuke za djelovanje u rizičnim situacijama – kako da procijene rizik i da u svakoj situaciji budu bezbjedni i oni i korisnici. Zato smo tokom epidemije upravo bili usmjereni na angažovanje naših volontera, jer oni znaju kako da djeluju u takvim okolnostima.
Volontera ukupno imamo oko 2.000, a tokom epidemije je bilo angažovano njih oko 450. Dovoljno ih je u smislu da uspijevamo zahvaljujući njima da sprovedemo sve aktivnosti. A inače volontera nikad nije previše, jer oni šire humanost, saosjećajnost i ljubav, i takvih nam treba što više.
