Zajedničko saopštenje za javnost šefova klubova poslanika parlamentarne većine
Šefovi klubova poslanika: Demokratski front – NSD, DNP, UCG, RP, “Demokrate – Demos – Mir je naša nacija”, Socijalističke narodne partije Crne Gore, “Demokratski front – PZP”, “Crno na bijelo”:
Proteklo je 15 dana od kada su poslanici paramentarne većine podnijeli krivičnu prijavu protiv predsjednika Državne izborne komisije Alekse Ivanovića i članova koji su odbili da pošalju izvještaj o popuni upražnjenog poslaničkog mjesta. Pitamo Specijalno državno tužilaštvo koje su radnje preduzete u cilju procesuiranja odgovornih lica za koja se osnovano sumnja da su počinila krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije i zloupotreba službenog položaja? Da li je SDT saslušala osumnjičene? Da li je SDT izdao nalog Upravi policije da prikupi neophodne podatke? Da li je SDT preduzela druge radnje po službenoj dužnosti u cilju rasvjetljavanja događaja od 28. decembra 2020. godine?
Podsjećamo da je DIK bila u obavezi da konstatuje činjenicu da upražnjeni poslanički mandat pripada narednom kandidatu prema redosljedu sa konstituenta liste kojoj pripada i dostavi izvještaj Skupštini Crne Gore o popuni upražnjenog poslaničkog mjesta, tako da ista nije imala apsolutno nikakvu nadležnost da procjenjuje da li je takav zahtjev osnovan ili ne. Odredbom člana 104 Zakona o izboru odbornika i poslanika propisano je da, ako odborniku, odnosno poslaniku koji je izabran sa koalicione izborne liste prestane mandat iz razloga utvrđenih u članu 101 tog zakona, za odbornika, odnosno poslanika izabraće se onaj kandidat prema redosljedu sa konstituenta liste kojoj on pripada. Takođe, nadležnost DIK-a propisana članom 32 Zakona o izboru odbornika i poslanika odnosi se isključivo na podnošenje izvještaja Skupštini Crne Gore o popuni upražnjenog poslaničkog mjesta.
Umjesto da konstatuju činjenično stanje i Skupštinu o tome obavjeste, kako bi funkcionisala u punom kapacitetu u skladu sa nespornom izbornom voljom građana, dio članova DIK-a postaju članovi kriminalne organizacije koja za cilj ima vršenje krivičnih djela za koja se po zakonu može izreći kazna zatvora od četiri godine ili teža kazna.
Takođe, pitamo SDT da li su preduzete dodatne mjere na prikupljanju informacija, saslušanju osumnjičenih i preduzete druge radnje nakon što je poslanik Momo Koprivica juče na press konferenciji predstavio konkretne materijalne dokaze koji potvrđuju da je osumnjičeni dio članova DIK-a imao namjeru vršenja krivičnih djela, imajući u vidu da su u prethodnom sazivu dijametralno drugačije postupali.
Još jednom podsjećamo, peta sjednica Prvog proljećnjeg redovnog zasijedanja započela je 23. 6. 2020. godine, potpuno neregularno sa aspekta Poslovnika, jer je započela bez kvoruma i suprotno članu 90 stav 2 i 3 Poslovnika Skupštine Crne Gore. Na početku ove sjednice nije ni utvrđen kvorum, a nije ga ni bilo, a na snimku koji je prezentovan javnosti vidi se ukupno 12 poslanika na početku sjednice. Na toj sjednici, koja je imala nekoliko nastavaka, a koja je počela neregularno i bez kvoruma, podnijeta je ostavka od strane poslanika DPS-a, gospodina Nikole Divanovića. U nastavku te sjednice, 21. 7,. ostavku je podnio taj poslanik.
U izvještaju o popuni upražnjenog poslaničkog mjesta koji je DIK tom prilikom dostavila, a koji se odnosi upravo na tu, 5. sjednicu koja je počela bez utvrđivanja kvoruma i bez kvoruma, sa 12 poslanika, DIK nije prebrojavala poslanike, jer inače, nema ni pravo, niti da se bavi pitanjima utvrđivanja kvoruma, niti da odlučuje o poslaničkim mandatima, imajući u vidu da su o tome odlučili građani Crne Gore na izborima.
U stavki 2 tog izvještaja, u vezi sa ostavkom podnijetom na sjednici gdje nije bilo kvoruma, konstatuje se: ‘DIK, na sjednici održanoj 22. 7. 2020. godine potvrđuje da upražnjeni poslanički mandat sa izborne liste Sigurnim korakom – DPS – Milo Đukanović, pripada Drašku Vučiniću’. Dakle, tada je DIK pokazao nezainteresovanost i potpuno drugačiji odnos i različite arsine jer se u tom slučaju nisu bavili utvrđivanjem kvoruma, postavljali pitanje je li sjednica počela u skladu sa Poslovnikom, nego uradili što im je posao – dostavili izvještaj o popuni mjesta.
Za razliku od ove sjednice, još jednom ukazujemo da je 4. sjednica Drugog, redovnog jesenjeg zasijedanja od 28. decembra 2020. bila je regularna: započela je utvrđivanjem kvoruma prozivkom, što je u skladu sa članom. 90 stav 4 Poslovnika Skupštine Crne Gore. Takođe, kad se održavala 5. sjednica Prvog proljećnjeg redovnog zasijedanja, koju je Brajović otvorio, tada nije ni bilo poslovničke mogućnosti da se glasa online i tada nije bio uveden institut sjednice ‘na daljinu’, što je slučaj sa 4. sjednicom Drugog, redovnog jesenjeg zasijedanja.
Dakle, nije posao DIK-a da utvrđuje kvorum. Da jeste, kako bi prihvatili da razmatraju akt Skupštine sa one sjednice koja je započela bez kvoruma, sa svega 12 poslanika i bez pokušaja tadašnjeg predsjednika da utvrdi da li postoji kvorum? Oni su tada potvrdili mandat iako je ostavka podnešena na sjednici koja je započela bez kvoruma i bez utvrđivanja kvoruma, a tada nije ni bio Poslovnikom uveden institit sjednice na daljinu.
Nakon novih dokaza još je kristalnije jasno da su predsjednik i članovi DIK-a koji su odbili da pošalju izvještaj o popuni upražnjenog poslaničkog mjesta izvršili krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije i zloupotreba službenog položaja, pa tražimo od STD-a da odmah i bez odlaganja preduzmu mjere iz svoje nadležnosti.
Slanje izvještaja o popuni upražnjenog poslaničkog mjesta spada u nadležnost DIK-a, a nadležnost nije samo pravo već i dužnost, a dalje to znači da DIK, kao ni bilo koji drugi državni organ nema pravo da ne vrši svoju nadležnost. Dakle, svjesnim nevršenjem nadležnosti čini se zloupotreba službenog položaja, a u ovom slučaju je to činjeno sa elementom organizovanosti, pa su nadležni organi dužni da preduzmu hitne procesne mjere protiv odgovornih lica.
***
SD: Ministar finansija donio nezakonito i neustavno retroaktivno rješenje
Dr Damir Šehović, poslanik SD-a i član Odbora za ekonomiju, finansije i budžet:
Ministar finansija Milojko Spajić je umjesto Odluke (akta) o privremenom finansiranju, donio retroaktivno Rješenje za januar mjesec, potpisano jedanaestog a primjenjuje se od prvog januara ove godine, koje je u suprotnosti sa članom 37 Zakona o budžetu i fiskalnoj odgovornosti, sa članom 82 i članom 147 Ustava Crne Gore, čime je većina potrošačkih jedinica uvedena u nezakonito raspolaganje budžetskim sredstvima.
Rješenje je u direktnoj suprotnosti sa članom 37 pomenutog Zakona, koji jasno ukazuje da u slučaju neusvajanja budžeta države do 31. decembra, Ministarstvo finansija do njegovog donošenja potrošačkim jedinicama, definisanim članom 2 Zakona (državnim organima, organi državne uprave, državni fondovi, javne ustanove, i sl.), mjesečno odobrava 1/12 stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini. Međutim, kako čak 7 od ukupno 12 ministarstava prošlogodišnji budžet uopšte ne prepoznaje, a u međuvremenu nije usvojen rebalans budžeta koji bi ih prepoznao, na njih se privremeno finansiranje ne može odnositi, što znači da se te potrošačke jedinice već nezakonito finansiranju, odnosno nezakonito raspolažu budžetskim sredstvima.
Znajući za to, a imajući u vidu nemogućnost izrade jedinstvene zakonite Odluke o privremenom finansiranju, ministar finansija se opredijelio za donošenje retroaktivnog Rješenja na čak 250 strana, koje je zbog retroaktivnosti u direktnoj suprotnosti sa članom 147 Ustava, a koje u suštini predstavlja novi budžet, budući da su raspodijeljena sredstva ne po potrošačkim jedinicama, nego po svim stavkama unutar tih potrošačkih jedinica. Time je ne samo prekršen Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti, nego i Ustav Crna Gore koji jasno propisuje da je jedino Skupština nadležna za donošenje budžeta, a ovako koncipirano Rješenje jeste zapravo novi budžet za januar mjesec.
Dakle, Ministarstvo finansija je do kraja 2020. godine moralo da donese Odluku o privremenom finansiranju za period januar – mart 2021. godine, koja je nakon toga trebala biti objavljena u Službenom listu. To je jedini zakonit način da se konstatuje da će se primijeniti institut privremenog finansiranja. Objave na tviteru i saopštenjima nijesu. Kakav je trebao da bude sadržaj pomenute Odluke možemo vidjeti na primjerima mnogih opština, koje su nerijetko posezale za korišćenjem instituta privremenog finansiranja.
Razumijemo potrebu cjelokupne Vlade i novih njenih ministara da izbjegavaju Parlament i suočavanje sa poslanicima. Skrivanje od Parlamenta je legitimna medijska strategija, ali ne po svaku cijenu. Ovoga puta je cijena skupo plaćena, jer je posljedica takve odluke gaženje Ustava, Zakona o budžetu i fiskalnoj odgovornosti, Poslovnika Skupštine Crne Gore, preuzimanje skupštinskih nadležnosti od strane ministra finansija koje mu ne pripadaju, te izazivanje pravnog i finansijskog haosa u državi, koji će izvjesno biti konstatovan u završnom računu budžeta za 2021. godinu. Ako je i od ovakve „ekspertske“ Vlade, mnogo je.
Zato pozivamo rukovodstvo Skupštine Crne Gore da zaštiti svoje ustavne nadležnosti i da počne na djelu da sprovodi toliko često pominjanu kontrolnu funkciju nad Vladom, koja namjeru za preuzimanjem njenih nadležnosti demonstrira već u prvom mjesecu svog mandata. Pozivamo i Državnu revizorsku instituciju da pokaže odgovornost prema građanima, te da u skladu sa svojim nadležnostima, a na osnovu člana 21 Zakona o državnoj revizorskoj instituciji reaguje, kako bi na vrijeme spriječila dalje nezakonito raspolaganje budžetskim sredstvima, te time i negativne posljedice i potencijalne trajne štete po državu i njene poreske obveznike.
***
Prava CG: Do državljanstva bez diskriminacije
Mitar Šušić, Prava Crna Gora:
Državljanstvo, kao veza pojedinca sa državom, značajno je ne samo zbog toga što ljudima daje osjećaj identiteta i pripadnosti, već i zbog niza pravnih posledica. Prije svega, državljanstvo daje pojedincu pravo da uživa određena građanska i političa prava, kojih bi bez državljanstva bio lišen ili bi njihovo korišćenje bilo u znatnoj mjeri ograničeno.
Usluge zdravstvenog i obrazovnog sistema, pravo na rad, izborna prava, sklapanje braka i posjedovanje pasoša bez kojeg je nemoguće putovati, za većinu nas su široko dostupne i lako ostvarljive usluge državnog aparata i izgleda nam gotovo nemoguće da neko može biti onemogućen u ovim osnovnim elementima savremenog života. Međutim, lica bez državljanstva su upravo to. Ljudi bez prava na osnovna prava.
Aktuelna rješenja u našem pravnom sistemu u direktnoj su suprotnosti sa Evropskom konvencijom o državljanstvu, koju je naša država ratifikovala, a koja propisuje da svaka država ugovornica treba da svojim unutrašnjim pravom predvidi mogućnost naturalizacije lica koja imaju zakonito prebivalište na njenoj teritoriji, pri čemu kod utvrđivanja uslova za naturalizaciju, ona neće tražiti period boravka duži od deset godina prije podnošenja zahtjeva. Prethodna Vlada je podzakonskim aktom, suprotno Ustavu i navedenoj Кonvenciji, za podnošenje zahtjeva za prijem u državljanstvo faktički nametnula uslov od 15 godina boravka, što stalnog što privremenog, iako za takvo tumačenje konvencisjke odredbe nema uporišta ni u samom tekstu ni u praksi zemalja potpisnica.
Pored toga, u Crnoj Gori živi veliki broj ljudi koji su, usled specifičnih društveno-političkih okolnosti sa kraja prošlog i početka ovog vijeka, te razlike u zakonodavstvu novostvorenih država na Balkanu, postali svojevrsni pravni fantomi, bez mogućnosti da budu ravnopravni građani države, sa kojom ih često spaja istorija, čitavo porodično stablo, grobovi predaka, ali ne i pozitivni crnogorski propisi.
Donošenje navedenih propisa, u prvom redu Zakona o crnogorskom državljanstvu iz 2008. godine, bilo je motivisano političkim i ideološkim inženjeringom, odnosno težnjom da se privatizovana država zaštiti od sopstvenog naroda, koji nije pristao na identitetski faksifikat. Tako su, u Crnoj Gori, crnogorsko državljanstvo mogli da dobiju svi, osim Srba iz Crne Gore. Uporno izbjegavanje potpisivanja međudržavnog sporazuma o dvojnom državljanstvu, od strane prethodne vlasti, uz rigorozne zakonske odredbe po pitanju gubitka crnogorskog državljanstva, onemogućilo je državljanima Srbije, koji su porodičnim porijeklom, svom svojom imovinom, centrom svojih životnih i radnih aktivnsti, vezani za Crnu Goru, da steknu i crnogorski pasoš.
Sa druge strane, to pravo su bez teškoća mogla da ostvare brojna lica sa potjernica, prilično jednostavno, npr. kupovinom propalog kazina od kontroverznog lokalnog biznismena. Tako su brojni Popovići, Ivanovići, Petrovići, Bulatovići i Radovići postali svojevrsni apatridi u zemlji svojih predaka, a moglo se desiti i da im rješenje o oduzimanju državljanstva potpiše neko lice iz „starocrnogorskih“ porodica Šinavatra, Dahlan, Statis, Ismailov, koji su u međuvremenu dobili crveni pasoš bez mane, što prelazi grane i štiti od potjernica.
Sigurni smo da je došlo vrijeme da se to promijeni. Prava Crna Gora iniciraće u Skupštini Crne Gore izmjene ovih diskriminatorskih rješenja, a svaka aktivnost Vlade iz domena njenih nadležnosti, koja bude išla u pravcu normalizacije života naših građana po svim pitanjima, pa i po pitanju državljanstva, imaće našu punu podršku.
