Uz priče svoga oca Vida, kuma Tončija Markoča, Alja i Tahira Krajine, penzionisanog kraljevskog pandura Asana Peročevića koji je živio 114 godina, te pamtiše, pametara i stihotvorca Brahima Durakovića Petričevića rastao je Zoran Gojić i, kako kaže, upijao svaku riječ. Sazrijevajući, shvatio je da živi u gradu specifičnog duha koji je oblikovao i njegov život. Sa željom da sačuva tradiciju i model življenja u Baru, sabrao je u knjizi “Podrumijske priče” neobična i zanimljiva svjedočanstva kao novi, dokumentovani prilog o univerzalnim vrijednostima koje Barani njeguju kroz vjekove.
Izdavač knjige je NVO “Mediteran Multimedia”, a recenzent profesor Neđeljko Đurović. Naša ekipa posjetila je Zorana Gojića u njegovoj kući u Burtaišima.
Puno je ispričanih priča o prepoznatljivom barskom duhu, multikulturalnosti i multivjerskom skladu stanovnika pod Rumijom, događajima i ličnostima koje su obilježile ne samo njegovu, već i istoriju Crne Gore. O svemu tome dobili smo još jedno vrijedno svjedočanstvo, posve drugačije i originalnok, iz pera Baranina Zorana Gojića.
Njegove “Podrumijske priče” su istinita kazivanja onih koji pamte dugo, ali u knjizi su se našle i priče koje izviru iz gotovo fantastičnih i mitoloških usmenih predanja. Poenta je sačuvati dobri duh Bara i kao takvog ga ostaviti budućim generacijama.
“Kada sam čuo prije mnogo godina izreku velikog Baranina Miloša Petrovića ‘Nije važna vjera, no je važna mjera’, trudio sam se da cijeli svoj život posvetim tome, jer zaista postoje ljudi, i oni drugi, a nema vjera, niti nacija”, počinje svoju priču Zoran Gojić, koji ističe da bi trebalo sačuvati moral nekadašnjih žitelja Bara, iz vremena kada se jednim duhom živjelo i disalo.
Pisao je autentičnim jezikom, koristeći arhaične barske izraze, kako se na našem prostoru govorilo unazad više vjekova.
“Pokušao sam da svoje pripovijedanje što više pripodobim rječniku, naglasku i dijalektu starih Barana, naših predaka. Nadam se da sam uspio u tome, a da će oni koji pročitaju moje priče makar malo razmisliti o svojim postupcima”, naglašava Gojić.
Najbolja smjernica knjige, smatra recenzent, profesor Neđeljko Đurović, jeste poruka da živimo zajedno, kao odvajkada u Baru, jedni sa drugima, a ne jedni pored drugih.
“Ova knjiga je poput zlatne prašine koja je u jednom ćupu prepunom zlatnih predmeta, dijamanata i perli, našla svoj prostor i pokrila najtananije sadržaje, koje bi trebalo da razgrne svako ko voli i želi da spozna što grad pod Rumijom i njegovi žitelji dijele svih ovih vjekova kao univerzalnu, zajedničku i neponovljivu vrijednost. Ako pričamo o tome i ako se dičimo time, onda bi trebalo da pronađemo etos koji briše sve razlike i daje pravu vrijednost. U knjizi Zorana Gojića za to možemo pronaći putokaz. Neka ljese našeg mozga budu otvorene za sve koji žele život jedni sa drugima, a ne jedni pored drugih”, kazao je Đurović, koji ističe da je posebna dragocjenost Gojićeve knjige i veliko leksičko bogatstvo koje odslikava duh našeg prostora.
Ovom knjigom NVO “Mediteran Multimedia”, nakon djela Peđe Milovića – “Košarkaške priče”, CD-a rock grupe “Akademia” i dokumentarnog filma “Bar na vremenskoj kapiji” u posljednjih godinu dana, nastavlja svoju misiju očuvanja, prvenstveno, pisanog nasljeđa Bara, ukazivanja na kulturu i umjetnost podrumijskog kraja, ali i publikovanja djela čiji su autori zavičajni pisci. Urednik, Željko Milović, najavljuje do kraja godine još jednu knjigu o Baru, barskog autora.
