Na gradskom groblju Gvozden brijeg danas je sahranjen Zoran Gojić, pisac i hroničar grada, u prisustvu rodbine i prijatelja iz Bara, Budve, Podgorice, Cetinja, Ulcinja…
Zoran Gojić je bio izuzetan poznavalac Bara i okoline – običaja, govora i ličnosti koje su obilježile zajednički život Barana sve tri vjere. Njegov doprinos pri izradi nekoliko monografija o našem gradu bio je od suštinskog značaja za rasvjetljavanje događaja i sudbina opisanih u njima.
Telegram saučešća porodici u svoje, i u ime Opštine Bar, poslao je i predsjednik Opštine Dušan Raičević.
Nekoliko decenija Gojić je slušao, skupljao i zapisivao legende, anegdote i priče sa ove strane Rumije, koje su publikovane prije nekoliko mjeseci u zbirci “Podrumijske priče”.
To je bila njegova prva i jedina knjiga, s kojom je, kako je istakao prof. Neđeljko Đurović, recenzent izdanja, “zaslužio da stane u red nezaobilaznih zavičajnih pisaca”.
Povodom izlaska ovog vrijednog djela, ekipa Radio Bara i Bar Infa je posjetila u martu Zorana Gojića u njegovoj kući u Burtaišima:
“Kada sam čuo prije mnogo godina izreku velikog Baranina Miloša Petrovića ‘Nije važna vjera, no je važna mjera’, trudio sam se da cijeli svoj život posvetim tome, jer zaista postoje samo ljudi, i oni drugi”, govorio je Gojić tada.
I umjesto nekrologa piscu i prijatelju, prezentujemo posljednji zapis u knjizi “Podrumijske priče”:
“Kufin… Kiljan…
A ista pamet.
A noga i zaloga ispod međe.
A među gradi onaj, ali je ovoga.
A maslina je tvoja, ali hlad je moj.
A koliko biranih glava pade zbog reda od vode, kao da nas ima 800 miliona?
A što… na kraju…”.
