Na nedavno završenom projektu “Unapređivanje praksi lokalnih medija u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala”, koji je sproveo Centar za demokratiju i ljudska prava (CEDEM), analitički tekst urednika Bar Infa Željka Milovića “Početak kraja barskih palmi” proglašen je za najbolji u konkurenciji ostvarenja novinara crnogorskih medija.
Zbog obimnosti i preglednosti, emitovaćemo ga u pet nastavka, pet dana zaredom.
III – DRŽAVA (NI)JE KRIVA
Mira Prentović, rukovodilac RJ Zelenilo JP Komunalne djelatnosti,
koje je Fitosanitarna uprava Crne Gore nekoliko puta navodila kao primjer predanog, gotovo fanatičnog rada na terenu, najboljeg u državi, bila je 2017. jasna u izjavi portalu Bar Info: “Mi u Komunalnom još od 2013. radimo sve što nam je sugerisano od Fitosanitarne uprave kako bi spasili stabla, ali imamo veliki problem jer se palme u privatnom vlasništvu ili u vlasništvu pravnih lica u samom gradu ne tretiraju. Ne možete spasiti jednu palmu u gradu na javnoj površini, ako komšija iz susjednog dvorišta ne tretira svoju zaraženu palmu. Kad je palma u posjedu pravnog ili privatnog lica, mi ništa ne možemo da uradimo, jer nemamo nikakve ingerencije”.
Bilo je jasno gdje je i ko krivac: kao i kod svih zaraza, ne može se preventivno liječiti jedan iz gomile, a ostali ne – epidemija je neminovna. Svoje palme, pokazalo se, nisu tretirali privatnici. Ni 90% preduzeća.
I time potpisali u konačnici smrtnu presudu mnogim biljkama.
Nerijetko se u crnogorskim medijima optuživala (i još optužuje) država, odnosno njene institucije, za neadekvatne i nefikasne postupke u vezi najezde surlaša. Funkcionisanju države se, svi smo svjedoci, može dosta toga spočitati, ali ovdje je, ispostaviće se, istina posve drugačija.
U normativnom smislu, Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja, odnosno Fitosanitarna uprava je odmah po pojavljivanju štetočine donijelo Pravilnik o fitosanitarnim mjerama za sprječavanje unošenja, širenja i suzbijanje surlaša, te Akcioni plan za eradikaciju i suzbijanje crvenog surlaša palmi (novembar 2012. do novembra 2015.), a zatim, sukcesivno, i Naredbe o sprovođenju hitnih fitosanitarnih mjera radi sprječavanja unošenja, širenja, ali i suzbijanja crvenog surlaša i, na koncu, Akcioni plan za sprječavanje širenja i suzbijanje crvenog surlaša palmi (5. 4. 2018.).
U te propise prenijete su sve poznate EU i međunarodno priznate mjere za suzbijanje širenja i za iskorjenjivanje crvenog surlaša palmi, uključujući i obaveze i odgovornosti držaoca bilja.
Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja i Uprava za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove, blagovremeno i u kontinuitetu sprovodilo je sve propisane mjere iz svoje nadležnosti, a u skladu sa Zakonom o zdravstvenoj zaštiti bilja i smjernicama Evropske agencije za bezbjednost hrane, Međunarodne organizacije za zdravlje bilja i Evropske komisije, s ciljem suzbijanja širenja crvenog surlaša palmi. Od 2012. godine za hitne mjere ukupno je izdvojeno 89.774 eura.
Na terenu, glavni problem im je bio (i ostao) kako podići nivo svijesti građana o opasnosti i mogućnosti nestanka čitave populacije palmi.
Fitosanitarna uprava je, kao koordinator i organizator aktivnosti na centralnom nivou, odmah nakon donošenja propisa i procedura započela intenzivne aktivnosti na terenu: informacionu kampanju (štampanje i distribucija brošura i postera, gostovanja na lokalnim i državnim medijima), sastanke i drugi vidove komunikacija sa lokalnim upravama, savjetodavnom službom u biljnoj proizvodnji, Upravom Carina (da pojačaju kontrolu putničkog prtljaga), komunalnim službama duž Crnogorskog primorja…
“Sva uputstva i upozorenja namijenjena su svim držaocima bilja, u ovom slučaju svim držaocima palmi. Sistem zdravstvene zaštite bilja, kako kod nas, tako i u Evropskoj Uniji i u svijetu (IPPC), zasniva se na držaocu bilja, koji je odgovoran za sprovođenje mjera, bilo da je pravno ili fizičko lice”, jasno stoji u dopisu Fitosanitarne uprave upućenom Bar Infu januara 2019. godine.
I zaista, u Zakonu o zdravstvenoj zaštiti bilja, objavljenom u Službenom listu RCG 28/2006 i br 28/2011 i 48/2015, jasno stoji da je „držaoc bilja dužan da bez odlaganja preduzme mjere koje odredi organ uprave radi sprječavanja širenja, suzbijanja ili iskorjenjivanja štetnih organizama“. Nadalje, “ako držaoc bilja ne sprovede mjere iz stava 1 tačka 3, Organ uprave će o trošku držaoca bilja sprovesti mjere“. Po čl. 14 držaoci bilja su bili dužni da, “ukoliko primijete bilo kakvu novu ili neuobičajenu pojavu ili sumnju o prisustvu štetnog organizma obavijeste Fitosanitarnu upravu ili nadležnog fitosanitarnog inspektora”.
Pod “držaocima bilja” podrazumijevaju se svi na čijem zemljištu se nalaze biljke, i oni iz državnog, i oni iz privatnog sektora, bez razlike.
Tokom sve četiri godine koliko surlaš hara crnogorskom obalom, Fitosanitarna uprava (sada Uprava za bezbjednost hrane i fitosanitarne poslove pri Ministarstvu poljoprivrede) je koordinisala aktivnosti lokalnih komunalnih preduzeća, organizovala sastanke, kurseve, razgovore sa stručnjacima u vezi sprovođenja fitosanitarnih mjera, upozoravala lokalne uprave da moraju pokazati veću spremnost za angažovanje na sprovođenju mjera kada su u pitanju palme fizičkih lica…
Tako je bilo i u Baru.