Manifestacija „Art weekend“ u Starom gradu, bila je prilika da saznamo više o radu i stvaralaštvu, za ove prostore nesvakidašnjeg umjetnika Džulijana Ilića. On na neobičan način izrađuje unikatni nakit, lampe, muzičke instrumente, komade namještaja i druge predmete, koji su u fokusu primijenjene umjetnosti.
Ilić je istakao da mu je zadovoljstvo što je na „Art weekend-u“ u organizaciji „Kreativnog Hab-a“ imao priliku da svoj rad predstavi široj publici.
„Volim da eksperimentišem sa svjetlošću. Inspiriše me priroda i sve u njoj. Pored ostalog, bavim se ronjenjem i lovim, pa su mi možda zato i posebno inspirativni Maori, simboli koji su vezani za more, talase, životinje…“, priča Džulijan.
Maori je naziv za polinežansko domorodačko stanovništvo na Novom Zelandu. Njihova kultura je bazirana na usmenom predanju. Vjerovali su da rezbarija koja se nosi s poštovanjem ili je poklonjena i primljena s ljubavlju, prenosi dio duše onoga ko ju je nosio ili koristio. Na taj način ona postaje duhovna veza između ljudi koji su prostorno i vremenski udaljeni.
Za izradu dekorativnih predmeta Džulijan koristi razne materijale iz prirode, pretežno afričke tikve, koje sam uzgaja, suši, obrađuje…kao i korijenje i komade drveta sa mora i obala.
„Za samu izradu jedne lampe mi treba četiri ili pet dana, ako ne računamo prethodnu proceduru. Sušenje tikve traje godinu i tek poslije toga može da ide na obradu, unutra i spolja se šmirgla i čisti. Sjemenke sačuvamo za iduću sadnju i tako se to obnavlja. Ukoliko se pravilno čuva jedna ovakva lampa može trajati sto godina“, kaže Ilić, kome veliku podršku u radu pruža supruga Katarina Gazdić Ilić, inače istoričarka umjetnosti.
Džulijan kaže da ga i muzika, kojom se niz godina takođe bavi, naročito inspiriše. Voli da sluša tradicionalnu plemensku muziku ali i kako ističe „tvrđi“ zvuk. Dugo je maštao da sam napravi gitaru. Nakon tri godine posvećenog rada, nastao je njegov željeni instrument.
„Birao sam najkvalitetnije djelove.Čekao i po mjesec da iz Amerike stignu čivije, pragovi… Oduvijek sam maštao da imam takvu gitaru. Možda negdje postoji, ali kod nas i na Balkanu, sigurno ne postoji takav rad. To je gitara između basa i baritona. Skala joj je duža za 13 centimetara, deblje su žice…“, objašnjava Ilić.
Ljude na prvi pogled obično zaintrigira i njegova pojava, duga kosa, “dredovi” i nesvakidašnji stil.
„Navikao sam. ‘Padaju’ tu svakakvi komentari- kako spavaš s tim, kad ćeš da se ošišaš… Ja na to obično odgovorim kratko. Nešto kao- evo sad ću, ili sjutra ću…“, s osmjehom komentariše Džulijan.
Smatra da u Crnoj Gori rijetko ko može da priušti sebi skupocjenu sliku, lampu ili dekorativni predmet, dok je u inostranstvu drugačija situacija.
„Nešto dekorativnih predmeta je pošlo van granica naše zemlje. Obično se i tamo kad vide ljudi oduševe, ali za sada je to sve putem prijateljskih veza.. Ne samo mene, već sve umjetnike koji se bave prodajom umjetnina i radova, koči to što u našoj zemlji još uvijek nije regulisano plaćanje ‘Pay Pal -om’. Bilo bi lijepo da se to omogući u skorije vrijeme“, zaključuje u razgovoru za Radio Bar i Bar info ovaj nesvakidašnji umjetnik, čije radove možete pogledati i na njegovom Instagram nalogu “handmade by tribe”.
