DPS: Radman – Dačićev apel Joanikiju, dokaz da Vladom upravlja SPC
Predsjednik Skupštine Srbije Ivica Dačić ovih je dana očito, kao malo ko iz vlasti u toj državi, razumio šta treba činiti povodom pitanja vladajuće većine u Crnoj Gori. Treba se, kaže Dačić, obratiti Joanikiju da sredi stvari.
I to je zaista najsmislenija poruka koju su u posljednje vrijeme poslale beogradske vlasti. Jer, ovdašnjom Vladom ne rukovode ni premijer ni njegovi ministri – već Srpska pravoslavna crkva. Organizacija koja je od “osvježenja” proširila svoju djelatnost i na filmske projekcije, zasigurno je posljednja šansa da se ova nestručna, najgora Vlada u istoriji Crne Gore održi. Uostalom, Srpska pravoslavna crkva i sastavila je ovu smijuriju od izvršne vlasti, čiji su konstituenti o njoj – umjesto na mjestima predviđenim za to – pregovarali po manastirima sa sveštenicima.
Ipak, čudi potreba da Beograd u toj mjeri želi da spašava vlast u Crnoj Gori? Nije li Crna Gora samostalna država? Nije li višedecenijsko iskustvo pokazalo da svaka intervencija zvaničnog Beograda u sadejstvu sa SPC po regionu završavana katastrofom po sve – i po one koje su “branili” i po one od kojih su ih “branili”?
Razumijemo nezadovoljstvo srpskih vlasti, jer njihov eksperiment u Crnoj Gori je u fazi raspada. Ali, podsjećamo ih – imaju oni dovoljno problema u svojoj državi, neka se najzad okrenu njima. Snaći će se, valjda, Crna Gora i bez njih.
***
Demokratska Crna Gora: Dačić i njemu slični nikako da shvate da sa Crnom Gorom mogu samo bratski i prijateljski
Zbog čega sintagma „balkanska politika“ u Evropi ima isključivo negativnu konotaciju u proteklih nekoliko dana svojski se potrudilo da dokaže nekoliko regionalnih političara, a juče im se pridružio i predsjednik Skupštine Srbije, gospodin Ivica Dačić.
Dačić u nimalo prijateljskom, ili makar diplomatski očekivanom neutralnom tonu koji teži objektivnosti, izriče nekoliko bizarnih neistina i zamjena teza koje se nikako ne mogu doživjeti kao konstruktivan pristup u odnosima dvije – po svemu bi trebalo biti – najbliže države.
Tako gospodin Dačić ponavlja već temeljno raskinkanu laž da je Rezolucija usvojena prije par dana u Skupštini Crne Gore u stvari politički napad na Srbiju i Republiku srpsku, kao i srpski narod u cjelini. Zbog čega to Dačić radi lako je pretpostaviti, ali mu poručujemo da može biti siguran da ni njemu, niti bilo kome drugom, to neće proći. A posebno neće proći pokušaj da se lažima i bez ikakvog postojećeg razloga dijele građani Crne Gore.
Zbog toga predsjedniku Skupštine Srbije, koji je očito veoma neprofesionalno zaboravio Deklaraciju koju je prije cijelih jedanaest godina usvojio visoki dom kojim on danas predsjedava, a koju je po usvajanju potpisala tadašnja predsjednica Narodne Skupštine, upravo Dačićeva partijska koleginica Slavica Đukic-Dejanović, poručujemo da ne pokušava da zarad najbanalnijih i nimalo prijateljskih jeftinih političkih poena krivotvori crnogorsku rezoluciju, jer Skupština Crne Gore – za razliku od Skupštine Srbije! – navela da srpski narod nije i ne može biti genocidan, niti smije snositi bilo kakve posledice, i najoštrije osudila sve zločine na teritoriji bivse SFR Jugoslavije. Tako da smo našom Rezolucijom bolje čuvali i branili Srbiju, nego Dačić svoju zemlju.
Zbog čega gospodin Dačić i njemu slični nikako da shvate da sa Crnom Gorom mogu samo bratski i prijateljski, i da kad je tako, većeg i iskrenijeg prijatelja od nas niti imaju niti su ikada imali nije na nama da objašnjavamo, ali veoma smo svjesni namjera i ciljeva takve politike.
Jer, da je gospodin Dačić iskren prema Crnoj Gori, da joj želi dobro, možda bi se trudio da Svetozar Marović bude izručen?
U tom duhu neiskrenosti i gospodin Dačić krajnje politikantski spočitava Crnoj Gori neistine i podmeće zle namjere, dok istovremeno odveć prelako zaboravlja poklonjenje Aleksandra Vučića žrtvama genocida, a posebno jasnu i nedvosmilenu ocjenu Milorada Dodika kako je u Srebrenici bio genocid.
Da ne bismo mi govorili, neka to kaže Dodik za sebe: „Ja znam savršeno dobro šta je bilo, bio je genocid u Srebrenici. To je presudio sud u Hagu i to je nesporna pravna činjenica!“.
Poštenom dosta!
Da je to krajnje politikantski jeftino, ali i jasno nepošteno i neprijateljski prema Crnoj Gori i ovdašnjem narodu dokazuje i to što osim dvostrukih aršina glede Srebrenice, pregovarate sa liderima Kosova, kako biste Srbiji otvorili svjetska vrata. I to bi bilo pohvalno da ih istovremeno Crnoj Gori na sve načine neiskrenošću ne pokušavate zatvoriti, a posebno je razočaravajuće što na bijedan način pokušavate napraviti svađu i sukobe, produbiti podjele među narodom ove zemlje.
Zato ćemo vam kristalno jasno i nedvosmisleno poručiti: s takvim odnosom i takvim antibratskim namjerama dalje ruke od Crne Gore, jer za razliku od vas mi naše granice đirom otvaramo za svu našu braću iz Srbije, jer mi smo najveći prijatelj srpskog naroda i države Srbije, i iskreni prijatelji smo do groba.
Istom onom istorijskom čvrstinom kojom su naši preci na Mojkovcu dokazali bratstvo, obećavamo vam da se u unutrašnje stvari Crne Gore niko ne može miješati, dok je jednog jedinog Demokrate. Naša ruka za bratski i iskren odnos uvijek je pružena, a srce otvoreno. Ali bratstvo nije ono što vi radite, i nije to prvi put! Za bratsvo je potrebno dvoje, gospodine Dačiću i ostali.
***
Savjet mladih DPS: Čime je zaslužio divljenje mitropolita Joanikija, lupež koji poziva na etničko čišćenje Crnogoraca?
Estradni istoričar Aleksandar Raković, u nauci kojom se navodno bavi, potpuno beznačajnog doprinosa, a među svojim kolegama predmet sprdnje i satire, lukavo se sjetio kako da svoju naučnu impotenciju, kompenzuje. Kada je Crna Gora postala „IN“ u velikosrpskim šovinističkim krugovima, na nebu „srpskog sveta“ pojavila se nova zvijezda – Aleksandar Raković. Od istoričara – mediokriteta, postao je mesija drugog ešalona profesionalnih Srba, u koje spadaju i ovi naši ovdje, koji su stavili tapiju na cio jedan narod, glumjeći neviđenu zabrinutost za njegov položaj.
Taj i takav Raković, rekao je da su Crnogorci mentalitetski felerični, da su poltronski narod, da dobije napad sadizma kada su Crnogorci u pitanju. Ipak, krešendo Rakovićevog nedavnog fašističkog opusa je izjava da jedva čeka etničko čišćenje Crnogoraca, u prevodu genocid jer kako drugačije tumačiti planove ovog klovna, koji kaže da će 7,5 miliona Srba lako riješiti pitanje, kako reče 100 000 Crnogoraca.
U kontekstu objašnjenja ko je nesretni Raković i šta mu se sve dogodilo pa je dobio udar fašizma u mozak, razumjeli bismo bolest koja ga je snašla. Ipak, tragično je da pored takvog čovjeka, nedavno sjedi mitropolit SPC u Crnoj Gori, Joanikije i iskazuje divljenje prema Rakoviću i njegovom naučnom doprinosu. Ne znamo šta je iz bogatog šovinističkog opusa, fasciniralo visokog zvaničnika Crkve, ali šta god da je, zabrinjavajuće je-zaključuje se u saopštenju Savjeta mladih DPS-a.
