“Osamdesete 2” naziv je novog albuma Dragana Kneževića, kantautora iz Nikšića, koji je baš tih osamdesetih godina, kada su i nastajale gotovo sve pjesme sa ovog i njegovog prethodnog albuma, bio neizostavni dio barske muzičke scene.
„Oba albuma su bukvalno jedna velika nostalgija za tim vremenima. Mir, blagostanje, sjajan odnos među ljudima… Zaista je moj boravak u Baru tih godina bio prelijep i to druženje nezaboravno“, kazao je Knežević, gostujući u Radio Baru.
Dodao je i da i sada rado dođe u Bar – rodni grad svoje majke, gdje je stekao brojna poznanstva i za koji ga vezuju lijepe uspomene.
„Dolazak u Bar je donio i poznanstvo sa Sajom Kovačem, Milenkom Lokmerom, Željkom Milovićem, Ivicom Vlajnićem… Oformili smo bend ‘Carlo V’, koji je svirao akustiku u to vrijeme, jer se nije imalo instrumenata za neki ozbiljniji rock rad. Ali za mene su nezaboravne te svirke i druženja i sa mojim bratom od ujaka Mićom Vujovićem i Goranom Gulom Pejovićem…“.
Na nekada veoma popularnom festivalu amatera u Baru – “Bar ‘88” (Prvi glas Bara) – Dragan Knežević je dobio specijalnu nagradu za vokalnu interpretaciju.
“Otpjevao sam tada pjesmu ‘Osmog putnika’ – ‘I polako bolujem’. Tada je Džiboni bio pjevač te grupe. Nastupio sam na festivalu sa sjajnim bendom kojeg su činili dijelom članovi ‘Katapulta’, a dijelom ‘Ružinog trna’. Bila je puna sala. Sjećam se da je te godine pobijedila Ema Čivović. Predivan je bio taj koncert i pamtiću ga dok sam živ”, prisjeća se Knežević.
Mnoge lijepe pjesme koje su tada nastajale, od zaborava je, kako kaže, sačuvao njegov prijatelj Željko Milović.
„On je svih ovih godina čuvao papire na kojima sam zapisivao moje pjesme koja su tada nastajale, a na koje sam ja vremenom i zaboravio. Jednom prilikom, prije nekoliko godina, poslao mi ih je uredno složene, ispisane sa akordacijama. Tako sam neke zaboravljene, a lijepe pjesme, zahvaljujući njemu snimio“, kazao je Knežević.
Mjesto na albumu „Osamdesete 2“ našle su pjesme „Glupi refren“, „Dobre curice (ne vole pijanice)“, “Kraljevski voz“… “Nikšić, moj rođeni grad“ je pjesma koja otvara ovaj album i jedina je koja nije nastala osamdesetih.
Knežević je posebno je ponosan na pjesmu „Maslačku moj“ koju je nedavno i ekranizovao.On je režirao i pisao scenario zajedno sa Željko Milićem, svojim stalnim saradnikom u spotovima.
„Mi smo bukvalno za pet minuta sklopili scenario. Naime, spot traje nešto duže – 7:17 minuta – ali, ko god ga je pogledao, oduševio se, zato što je to potpuno ispričana priča.Volim da kažem da je to jedna epska ljubavna priča, zato je i spot morao toliko dugo da traje,“ s osmjehom je kazao Knežević.
U spotu se pojavljuju i glumci Kulturno kreativnog centra „Akord“ čiji je osnivač i direktor. Naime, više od dvije decenije on je posvećen pedagoškom radu sa djecom i mladima. Pored muzike, Kneževićeva druga velika ljubav je pozorište, gdje sa uspjehom režira za djecu, mlade i odrasle. Nagrade za najbolju režiju je osvajao na brojnim značajnim festivalima, kako u zemlji, tako i u regionu.
“Već sam ranije za javnost izjavio da su ‘Osamdesete 2’ moj oproštajni album.Uradio sam ono što sam želio. Sebi sam napravio gušt, vratio sam iz zaborava sve te pjesme. Naravno, kako James Bond kaže ‘Nikad ne reci nikad’, tako neću ni ja. Vjerovatno ću u narednom periodu komponovati i napisati još neku pjesmu, ali ovako veliki projekat kao što je album nemam namjeru da radim. Puno posla imam u ‘Akordu’. Napravili smo jednu instituciju koja briljira na polju kulture koja se može mjeriti sa svim javnim ustanovama. Nedavno, 8. maja, proslavili smo 24 godine postojanja sa dvije premijere – predstave za djecu ‘Alisa u zemlji čuda’ i omladinskog teatra ‘One su htjele nešto sasvim drugo’, koja izaziva veliku pažnju, jer obrađuje temu vršnjačkog nasilja. Očekujem da od septembra, kada počne školska godina, bude još veće interesovanje za nju i da ćemo je prikazati i publici u Baru”, zaključio je Knežević.
