“bARS” novi segment 34. Barskog ljetopisa posvećen stvaraocima iz Bara, otpočeo je sinoć ispred Dvorca kralja Nikole. Na prvoj od četiri autorske večeri i jedne izložbe (koliko je planirano u ovom segmentu do kraja festivala), predstavio se novinar, književnik i publicista Milan Vujović. Interesovanje publike očekivano je bilo veliko, kao i uvijek kada Vujović predstavlja novu knjigu, a posebno jer je ovoga puta u pitanju nastavak, odnosno treća u nizu Baranima omiljenih “Barskih priča”.
Publiku je najprije pozdravio Željko Milović selektor programa “bARS”. On je pojasnio koncept i cilj novog segmenta Festivala.
“Od ove godine Barski ljetopis je bogatiji za poseban program naslovljen imenom bARS, u okviru kojeg će se publici predstaviti isključivo Barani, na svom najvažnijem kulturnom festivalu u gradu. Njime se Festival vraća vlastitim korjenima i postulatima, radi kojih je 1988. i pokrenut sa ciljem da prikaže stvaralaštvo Bara i Crne Gore našim gostima i da u Bar donese dah regionalne i svjetske umjetnosti. Otvaranje Festivala bio je savšen spoj Barana i izvanjaca i pokazatelj kako se može i mora zajedno”, naglasio je Milović i dodao da mu je velika čast što je prvi selektor bARS-a i što će se u sklopu ovog segmenta predstaviti autori i projekti koji će dostojno reprezentovati grad.
A nije slučajno knjiga Milana Vujovića “Barske priče” uzeta za premijernu u programu bARS-a. Sam njen naslov sugeriše kompletni “credo” ovog programa.
“Tu smo da pričamo o Baru, Baranima i njihovim djelima. Milanu je ovo treća knjiga iz serije “Barskih priča”, a sigurno neće biti i posljednja. Vjerovali ili ne ali ‘poklopilo se’. Na današnji dan 16. jula, 1988- me, prije 33 godine, održano je prvo književno veče jednog barskog pisca na Ljetopisu. Bila je to promocija zbirke ‘Oslobođenje Šavnika’ Božidara Fića Filipovića, a njen voditelj, danas bi rekli moderator (koji je skupa sa glumcima Žarkom Lauševićem, Mladenom Nelevićem i Borom Begovićem, čitao Fićovu poeziju i fragmente iz reportaža Boška Miloševića), bio je upravo večerašnja centralna figura programa, moj uvaženi kolega iz Radio Bara Milan Vujović”, kazao je Milović.
Prije početka zvanične promocija knjige, posebno emotivan momenat bio je kada je autor Milan Vujović najavio pjesmu koja je uslijedila kako je kazao “u spomen na nedavno preminulog druga Novaka Noca Brajovića i mnoge druge divne Barane koje je korona zaustavila u letu”. Potom su Zoran Vojvodić na gitari i Omer Hodžić na klavijaturama, izveli numeru “Slovenska” Đorđa Balaševića.
Moderatorka večeri bila je profesorica Maja Simović, koju je Milović najavio kao “još jednog u nizu sjajnih bisera u kulturi i obrazovanju u našem gradu”. Ona je briljantno vodila razgovor sa autorom, ne propustivši da ukaže na sve značajne segmente i strukturu njegovih knjiga.
„Milana Vujovića možemo da predstavimo kao jednog od najvećih i najznačajnijih barskih domaćina, kako pisane tako i žive riječi, a ne kao gosta. Kao pisac, publicista i višedecenijski radijski voditelj, Vujović je neko ko se posvećenički predavao duhu ovog grada, da mi danas slobodno možemo da kažemo da je Bar prepoznatljiv upravo po Milanu Vujoviću“, istakla je moderatorka.
A kada se, kako je kazala “zaklope korice ‘Barskih priča’”, prošlost se čini kao nešto sa čime nijesmo završili, nešto što je štaviše, nikad življe.”
“Možemo zaista da ih doživimo kao svojevrsni barski ‘Amakord’ (satirična drama Federika Felinija iz 1973. god.) Dakle, sjećanje koje je zbjeg i sklonište. I svaka ova priča ponaosob funkcioniše, ako ne kao ona Prustova ‘Madlena’, onda sasvim sigurno kao ona prava starobarska urmašica koja nas ukusom odmah vraća u prošlost ili makar svemu daje tu snažnu i duboku vremensku patinu”, kazala je prof. Simović.
Autor Milan Vujović ispričao je i kako su nastale “Barske priče”.
„Tajna ‘Barskih priča’ je odavno odgonetnuta. Jednog dana nazvao me Čedo Ratković i rekao da ima pedesetak priča koje bi mi dao da pročitam, spremim i ukoričim. Preko 250 strana rukopisa dobio sam i od pokojnog Mitra Pavlovića. S obzirom na to da sam i ja imao zapisanih priča, bio sam na slatkim mukama kako da izaberem one koje su za knjigu. Izabrao sam najbolje i mislio da ću ostale da bacim, a onda me je Vlado Lukšić savjetovao da obavezno na prvoj knjizi napišem ‘knjiga prva’. Nevoljno sam ga poslušao, misleći da od toga nema ništa, ali su priče koje su bile višak dok sam pravio prvu, ustvari bile nukleus druge knjige. Kada sam ih obradio, učinilo mi se da su bolje od onih iz prve knjige. Tako je nastala i ova knjiga, tako će nastati i četvrta, dok će peta, po Čedovom savjetu, biti izbor iz prethodne četiri knjige. To će biti kratke i efektne priče u dva, tri reda“, ispričao je Vujović.
Predgovor je djelo uvaženog barskog ljekara i intelektualca, dr Ljuba Živkovića.
“Milan mi je pružio priliku da ponovo vidim i čujem moj Bar. Onaj domorodački Bar i one domoroce sa Pristana i iz Starog Bara. Da čujem čarobne priče što ih govore (a svako pričanje nije priča) Rade, Omer i Kolja i neponovljivi Mikica i priče koje drugi govore o njima i o mnogim drugim, gotovo zaboravljenim koji su živjeli tu sa nama. A sve ispričano kroz šalu i dosjetku da nikog ne unizi i omalovaži da nikog ne povrijedi, sve odiše toplinom, dobrotom i ljubavlju ”, napisao je, pored ostalog, u predgovoru dr Živković.
Tokom večeri on je u svom stilu čitao i neke od anegdota iz knjige, a publika je uz smijeh i aplauze reagovala na nesvakidašnje dogodovštine i dosjetke Mikija Mašanovića, Moma Popovića, Rajka Ćalasana…, dok su se na video- bimu smjenjivale fotografije brodova “Prekookeanske plovidbe”, koje se takođe nalaze u knjizi, a iz ličnog su arhiva Gorana Grkovića.
Junaci barskih priča su i oriđinali i uglednici, učeni, ali i “obični” ljudi.
„Svi su se oni trudili da im dan što ljepše prođe. Nekako im je vrijeme lakše i mirnije prolazilo nego što je slučaj sa nama. Mi smo opterećeni svim i svačim. Tada se znalo ko je iz ugledne kuće, a danas novac determiniše sve. Ko ima para, danas je ugledan“, napominje Vujović.
Osnovna poruka ovih knjiga je, kako je kazao, u tome da je “Bar bio i da će biti otvoreni grad i za putnike namjernike, kao i one koji žele da u njemu ostanu i prožive svoj vijek”.
“Kroz sve tri knjige se provlači i jedan pokušaj da se objasni da bi dobro bilo da se prilagode Baru, njegovoj tradiciji i običajima, dobrom međunacionalnom i međuvjerskom skladu. Mi smo u obavezi da takav Bar- neokrnjen, damo u nasljeđe našim potomcima, a oni svojim. To je osnovna poruka svih ovih priča i jedne i druge i treće…”, kazao je autor.
Na kraju promocije Vujović je naglasio da je kroz sve tri knjige protkano to da čovjek mora da bude u skladu sa samim sobom, da uskladi svoje želje i mogućnosti.
“Mislim da je to najvažnije. Čini mi se da sam to uspio još prije dvadeset godina i da mi sad predstoje neki lijepi dani. Naravno, ako bude zdravlja. Vidjeli smo u svemu ovome da je zdravlje najvažnije, pa sve ostalo. Čovjek mora da živi u skladu sa prirodom…i mora da živi u skladu sa svojim drugovima, prijateljima, rođacima, komšijama.Dakle, taj životni sklad je moto svega”, zaključio je Vujović.
Program 34. Barskog ljetopisa nastavlja se večeras u 21h, kada će u Dvorcu kralja Nikole biti otvorena samostalna izložba renomiranog crnogorskog likovnog umjetnika Dragana Karadžića. On će publici predstaviti radove iz ciklusa „Skrovišta bića“.
