Sreća, u svom najljepšem obliku i mjestu- na dječijem licu, stanovala je juče u osmjehu i očima Kristijana Peraka. Četvorogodišnjeg Kikija posjetio je predsjednik Opštine Bar, Dušan Raičević sa saradnicima i donio mu poklone. Dječak je sa žarom i neskrivenom radošću otvarao brojne kutije u kojima su bili upakovani najomiljeniji junaci njegovog djetinjstva- dinosaurusi raznih veličina i “mogućnosti”. Ubrzo su ti novi drugari bili brižljivo poređani na stolu u domu Peraka.
“Lijepim gestom predsjednika Raičevića, Kristijan je bio oduševljen, čak ni mi u porodici nijesmo mogli pretpostaviti da će reakcija biti toliko emotivna. Predsjednik je obećao da će i ubuduće pomagati koliko je u njegovoj moći”, kazao je dječakov stric, Peđa Perak.
Maleni Kristijan prerano je ostao bez roditelja, a da sve bude još teže, dijagnostikovan mu je autizam. Dodatna muka za strica Peđu je i specifična ishrana- alergičan je na gluten i kazein. Kristijan je javnosti postao poznat nakon molbe za pomoć u liječenju, koju je uputio njegov stric Peđa. Dječak se liječi na Institutu “Đorđe Kostić” u Beogradu.
“Predsjednik Raičević me je kontaktirao vidjevši objavu na Instagramu i Fejsbuku. Tom prilikom mi je tražio broj računa na koji Opština može uplatiti pomoć. Predao sam zahtjev, nakon čega mi je uplaćeno 1.000 eura. Srećna okolnost je i što je banka otpisala kredit mog pokojnog brata u iznosu od 11.639 eura. To nam mnogo znači, jer su troškovi liječenja i boravka u Beogradu vrlo visoki- oko 1.000 eura mjesečno. Država plaća liječenje, ali za smještaj i hranu treba izdvojiti veliku svotu”, kaže stric Peđa, koji je nakon smrti roditelja, uz baku, preuzeo brigu od dječaku.
Veliki problem predstavlja i što Kristijan još uvijek nije ostvario pravo na invalidninu. Ipak, porodica vjeruje da će se Komisija pozitivno izjasniti po tom pitanju.
“Prije dva dana kontaktirali su me iz Ministarstva rada i socijalnog staranja i najavili da uskoro mogu očekivati odgovor. Molba da Kristijan ostvari pravo na invalidninu je odbijena. Žalio sam se, i prije nekoliko dana dobio sam sudsku presudu u kojoj stoji da Komisija prvobitno nije uzela u obzir sve činjenice. Dužni su da mi plate troškove postupka i da slučaj vrate na ponovno razmatranje”, kaže Perak.
Život će im, kada Kristijan ostvari to pravo (na šta čekaju preko godinu) biti značajno lakši, jer će po tom osnovu na mjesečnom nivou dobijati oko 400 eura. Zbog cjelodnevne brige o dječaku, stric Peđa nije u mogućnosti da radi.
“Kristijanu sam jedino ja autoritet, mene hoće da posluša. Ovo ljeto i pauzu iskoristićemo da nauči da pliva, jer obožava vodu. Nadam se da ćemo se od jeseni ponovo vratiti u Beograd, jer je poboljšanje njegovog stanja nakon seansi u Institutu ogromno. Procjena ljekara je da ima veliku šansu da ubuduće bude prilično samostalan”, zadovoljan je posvećeni stric Peđa, koji sa ponosom kaže da je njegovu ljubav i želju da Kikiju olakša životni put prepoznao i pohvalio i predsjednik Raičević.
Peđa Perak ističe i da ga je sramota da prikuplja pomoć za bratanca. Njihova porodica je, kako kaže, živjela skromno, ali im nikada ništa nije falilo.
“Novca za sada imam, ne žalim se, samo tražim da Kristijan ostvari prava koja mu pripadaju. On je dijete bez roditelja i očekujem da država, iako sam svjestan da ima mnogo mališana kojima je potrebna pomoć za liječenje, stane iza takvog djeteta i pomogne nam da riješimo problem koji ima koliko god je moguće”, poručuje Perak koji ukazuje da jedino roditelji koji imaju djecu sa takvim zdravstvenim problemima znaju sa čime se sve suočava i nosi na dnevnom nivou.
Zahvalan je, ističe Peđa, jer su mu tokom procedure u vezi sa pribavljanjem dokumentacije neophodne za Kristijana, administrativni službenici u Opštini Bar, svi do jednog izlazili u susret, a posebno emotivan bio je trenutak kada je jedna od službenica, koja je iz medija saznala za Kristijana i splet tužnih okolnosti koje su ga pratile, iz novčanika izvadila novac i dala mu za Kikija.
