Prošlog mjeseca bolno je u našem gradu odjeknula vijest da je iznenada, u 38. godini, preminuo Slobodan Boban Milošević, nekada jedan od najtalentovanijih najmlađih članova FK ” Mornar”, sin Vaska Miloševića, poznatog sportskog i pedagoškog radnika.

Porodica će sjutra obilježiti 40 dana od nenadoknadivog gubitka i neizrecivog bola koji im je nanio prerani Bobanov odlazak, a profesor Vasko Milošević, prijatelj Radio Bara i Bar infa, jedan od naših najredovnijih slušalaca, koji ne propušta da čuje nijednu “Barsku hroniku”, želio je da se zahvali građanima Bara i cijele Crne Gore, prosvjetnim, zdravstvenim i sportskim radnicima, Bobanovim drugovima i medijima na podršci porodici u najtežem životnom trenutku.

“U ogromnom bolu koji smo doživjeli, neopisivom i neizdržljivom, mnogo nam je značila podrška građana, sve tri vjere, jer dobri ljudi se prepoznaju svuda i u svakoj vjeri, ne samo iz Bara, već i cijele Crne Gore, koji su u ogromnom broju došli lično da nam izjave saučešće ili su se javili putem telefona i poslali telegrame”, kazao je profesor Milošević, koji je istakao da, uprkos tome što je ljeto i što su u toku bile brojne manifestacije, poput “Crvenih košulja” (čiji je jedan od osnivača, takođe član ugledne i čestite porodice Milošević – doajen barskog novinarstva, pokojni Boško Milošević), “Barskog ljetopisa”, “Druženja pod Spile”, svi našli vremena i bili uz porodicu kada im je to bilo najpotrebnije.

“Duboko nas je dirnulo i duboko smo zahvalni i svim sportistima koji su na dan sahrane prekinuli treninge i sve aktivnosti, vlasnicima ugostiteljskih objekata koji toga dana, u znak žalosti, nisu radili, svim prijateljima i poznanicima”, kazao je, uvijek sa suzama u očima, omiljeni barski profesor koji je izveo generacije i generacije mladih na pravi put – usmjeravajući ih ka sportu i učeći istinskim životnim vrijednostima.

Među njima je bio i njegov sin Boban, kojeg je profesor Milošević od najranijeg djetinjstva uključio u FK “Mornar”, gdje je bio jedan od najtalentovanijih mladih fudbalera.

Rekao je kako se nada da će, osjećajući dužnost i obavezu prema nekadašnjim generacijama koje je podučavao, onima koje dolaze, u spomen na svog sina Bobana i kao primjer svojim devetoro unučadi, smoći snage da nastavi pedagoški i sportski rad.