Protekla sedmica za mnoge je bila prva radna nakon praznika, koje su Barani pretežno proslavili u krugu porodice. Iako se češće govori o depresiji uoči i tokom praznika, nezadovoljstvo nakon njih je i te kako prisutno. Kada se na to nadoveže iz dana u dan visok broj oboljelih od Covid-a 19, neizvjesnost u kojoj živimo duže od dvije godine, te brojna ograničenja, učestale su psihičke tegobe. Gošća Radio Bara tim povodom bila je psihološkinja i porodična psihoterapeutkinja Branka Ćalasan, direktorica NVO “Portret” koja se bavi zaštitom i očuvanjem mentalnog zdravlja.
Postpraznični sindrom, stres ili depresija, pojava je koja ima karakteristike poput anksioznosti ili poremećaja raspoloženja. Mnogi se žale na nesanicu, manjak energije, razdražljivost, poteškoće u koncentraciji i tjeskobu. Ali za razliku od kliničke, ‘postpraznična depresija’ traje kraće.
„Svima nam je na prvom mjestu želja u Novoj godini bila- zdravlje, potom radost i sve ostalo. Pandemija predugo traje. Što se tiče mentalnog zdravlja i nekog ličnog doživljaja, u početku su se javljali strahovi i anksioznost… Sada to sve više prerasta u neku depresivnu sliku. Ljudi su postali ravnodušni čak i prema broju oboljelih i uopšte cjelokupnoj situaciji. Vladaju opšta apatija i bezvoljnost, ali i očekivalo se da će ukoliko sve ovo bude trajalo, posljedice biti baš takve“, istakla je na početku razgovora Branka Ćalasan.
Živimo u dobu u kojem vlada trend poznat kao ‘teror pozitivizma’ i ideja ‘apsolutnog blagostanja’.
“Nekako smo stalno pod pritiskom medija, društvenih mreža, sjajnih fotografija i svega ostalog, a naša realnost je drugačija. To može biti okidač za mnoge psihičke probleme. U tom disbalansu i sukobu takvih sadržaja kojima smo izloženi i naše realnosti, dolazi najčešće do nekih problema koji liče na depresivnu kliničku sliku. Međutim, o depresiji se može govoriti tek ukoliko simptomi traju više od šest nedjelja”, objašnjava naša sagovornica.
Ona savjetuje da bi trebalo ‘osvijestiti’ sva osjećanja, pa čak i tuge, jer je to je preduslov dobrog mentalnog zdravlja.
“Prevenirati neraspoloženje možemo i tako što ćemo maksimalno iskoristiti ove sunčane dane i što više boraviti napolju na svježem vazduhu i suncu, ili u osvijetljenim prostorijama, jer organizam tako stvara serotonin- hormon sreće. Privilegija je što živimo u gradu sa preko 285 sunčanih dana godišnje”, dodala je.
Ćalasan je prokomentarisala i “novogodišnje odluke”, kada mnogi postavljaju sebi visoke ciljeve.
“Dobro je postavljati etapne, jednostavne ciljeve, koji se tiču svakodnevnog življenja, a koji su prioritetno najkorisniji. Recimo, prvi cilj je da pročitam 25 strana dnevno, pa imam neki svoj raspored koji ispunjavam i sama sam sebi sudija što nijesam ili jesam pročitala. Tako imamo manju frustraciju, sa kojom se konktretno borimo i koju rješavamo. A velike ciljeve postavljati u skladu sa mogućnostima, situacijom i kontekstom. Ne treba čekati da prođe epidemija, nego živjeti život ali ciljeve ograničiti i prilagoditi u skladu s tim”, savjetuje psihološkinja.
Tokom 2020/2021. NVO „Portret“ je realizovala istraživanje na temu „Uticaj Covid-a 19, na psihičko zdravlje stanovnika primorske regije“. Prema rezultatima tog istraživanja, ispitanicima su najviše nedostajali zajednica i druženje.
„Sve ono što smo kao rezultat dobili tada, samo se potvrđuje kako vrijeme odmiče. Kada je korona u pitanju, dominantan je osjećaj nemoći: ne znamo ko je potencijalno zaražen ili koga ćemo mi potencijalno zaraziti. Sad je malo rjeđi termin ‘kontakt osoba’, ali postoji i dalje taj teret ‘kontakt osobe’ koja je prenijela virus. Gubitak osjećaja moći i kontrole doveo je do toga da ljudi imaju pojačana opsesivno-kompulsivna ponašanja (prečesto pranje ruku, pretjerana higijena,…) u pokušaju da vrate kontrolu“, pojašnjava Ćalasan.
Kroz psihoterapijsku praksu često se suočava se s tim da je naročito pojačan strah kod djece i mladih.
„Korona je najprije kroz medije ušla u naše živote, i tako je stvorena situacija opšteg straha. Kroz vrijeme ćemo vidjeti kakve će sve posljedice takav način života ostaviti, a neke su već vidljive. Na psihoterapijskom susretu razgovaramo bez maski, da bih vidjela čitav izraz lica, na distanci smo, prostor držim tako da je u skladu sa svim mjerama… Međutim, primjećujem da je djeci i mladima najteže da se oslobode maske. Oni su u velikom problemu. Nedavno sam pitala ‘kako ste se osjećali kada sam tražila od vas da skinete masku?’, odgovor je bio ‘razgolićeno’, a samim tim se javlja i nesigurnost. Masku doživljavaju kao odjevni predmet“, priča Ćalasan.
Kako bi prevazišli tjeskobu i neraspoloženje, preporučuje svima da na Youtube-u pogledaju, kako je kazala, sjajan video Anite Morđani, koja je napisala knjigu „Smrt i bolest“.
„Ona govori o tome da smo svi dio jednog ‘opšteg kosmičkog tkanja’ i da je u suštini, važno da svaki dan provedemo u radosti i da gradimo te dobre trenutke. To nije ‘teror pozitivizma’ o kojem smo govorili, već da damo sve od sebe da živimo uspješno na nivou radosti i osjećanja, dan po dan“, ističe Ćalasan.
Od interesantnih knjiga za čitanje njena preporuka je „Dijete u tebi mora da pronađe svoj zavičaj“ autorke Štefani Štal.
„Mogu reći da je i za laika ali i za profesionalca, ova knjiga dobra i korisna za preživljavanje u ovom vremenu, iz razloga što tu postoje jasno prikazane sheme unutar našeg psihičkog funkcionisanja, ali i radni zadaci, odnosno radna sveska. Uvijek i toplo preporučujem knjige koje nose radost, to je duhovna literatura, (sad već i pozitivna psihologija) koja je velikom broju ljudi utjeha. Čitajte, to je svakako nešto što je dobro za vas“, zaključuje Ćalasan.
