Generalna skupština UN proglasila je 24.januar Međunarodnim danom obrazovanja ukazujući na važnu ulogu koju obrazovanje ima za mir i razvoj.Upravo na sistem obrazovanja pandemija je direktno uticala i postavila nove izazove za sve učesnike obrazovnog procesa. Zato su UNICEF, Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta, Udruženje psihologa CG i druge institucije koje se bave djecom, preporučile da se u školama organizuje što više obrazovnih programa koji će pomoći očuvanju mentalnog zdravlja učenika u vrijeme pandemije. O ovoj temi, povodom Međunarodnog dana obrazovanja, razgovarali smo sa Ljiljanom Milović, profesoricom u OŠ “Anto Đedović.
RB/BI: Profesorice Milović, možete li nam, kao neko sa dugogodišnjem iskustvom u obrazovanju, reći kako ste uvažili ove preporuke i na koji način Vi pružate podršku učenicima u radu ?
Milović: Podrška je za učenike dragocjena , a može se realizovati na razne načine. Bitno je da se sa njima što više razgovara, posebno o temama važnim za njihov razvoj. Kao koordinator za karijerno vođenje i savjetovanje u školi gdje radim, odabrala sam da ovog puta ta podrška bude kroz profesionalnu orijentaciju. Kako je pandemija otežala rad i nepovoljno uticala na mentalno zdravlje učenika, posebno polumaturanata kojima se bliži upis u srednju školu, procijenila sam da je sada pravi trenutak da se sa učenicima IX razreda otvori ova tema sa ciljem podrške pri izboru budućeg zanimanja.
RB/BI: Na koji način tu ideju realizujete u u radu sa učenicima?
Milović: Napisala sam scenarij za projekat o profesionalnoj orijentaciji koji obuhvata raznovrsne aktivnosti i veći broj učesnika naše škole. Kroz književno djelo „Mali Princ“ koji su učenici IX razreda već analizirali kroz program domaće lektire, osmislila sam aktivnosti Projekta. Oblici rada su metodički raznoliki kako bi učenicima bilo zanimljivije i da bi se, dok uče o ovoj važnoj temi, istovremeno i zabavili. Jer u fokusu Projekta je mentalno zdravlje naših učenika.
RB/BI: Šta ste od planiranog realizovali?
Milović: Realizacija Projekta počela je krajem decembra, kroz nastavu jezika i književnosti i odjeljenjske zajednice IX razreda. Već je uspješno završeno nekoliko planiranih aktivnosti. Na početku su učenici učestvovali u igri u kojoj su uz pomoć ponuđenih fleš kartica (sa ilustracijama i citatima iz „Malog Princa“ ) rješavali istraživačke zadatke:
1.tim: Prepoznavanje zanimanja/profesija u knjizi „Mali Princ“ (sa ciljem da izdvoje neka zanimanja: pilot, likovni umjetnik, naučnik, geograf…)
2.tim:Traganje za citatima u djelu koji prikazuju svijet odraslih (sa ciljem da se prikaže razlika između perspektive odraslih i perspektive djece)
3.tim: Otkrivanje situacija/stanja koje su posljedice načina života odraslih (a koje su viđene iz dječije perspektive).
Rezultate istraživačkih zadataka prezentovali su kroz govornu vježbu.
RB/BI: Kakvi su utisci učenika, kako su reagovali?
Milović: Učenici su se odlično snašli u radu i spremno su prihvatili učešće u novom izazovu- problemskoj situaciji koja je prikazana fleš karticom: „Ali ja sam ozbiljan čovjek –ja nemam vremena za sanjarenje!“
Ova misao bila je podsticaj da se otvori diskusija, a učenici su ohrabreni da otkrivaju o razlozimazašto odrasli poslovni ljudi razmišljaju tako i da li je jedan od uzroka možda pogrešan izbor zanimanja- raskorak između onoga čime se bave i onog što su ustvari željeli da budu. Učenici su imali priliku da riješe ovu problemske situaciju. Dakle, imali su zadatak da nađu rješenje kako da poslovni čovjek bude istovremeno uspješan, ali i zadovoljan i srećan na ličnom planu. Njihovi odgovori bili su zanimljivi i suštinski nose poruku da je odabir pravog posla recept za sreću . Jedan učenik/-ca je imao/-la kritički stav da je teško postići uspješnu karijeru i sreću na privatnom/ličnom planu planu jer posao zahtijeva mnogo posvećenosti i odricanja. I da se samo na jednom od ta dva polja može biti istinski uspješan, a istovremeno ne. A većina učenika se poslužila porukama književnog djela da svaki čovjek kada poraste treba da sačuva dijete u sebi jer će na taj način imati uvijek čemu da se raduje i pronalaziće sreću u malim stvarima. Tako će imati vremena za svoju „planetu“ i „za sanjarenje“ i biti srećan i u svijetu odraslih, pa samim tim i u karijeri -zaključak je do kojeg su učenici došli. To rješenje smo i likovno predstavili kroz formu kalendara pod motom „Kad porastem biću dijete“ koji je pripremljen na poklon polumaturantima povodom novogodišnjeg praznika.
RB/BI: Rekli ste nam da ste sproveli i istraživanje na ovu temu. Možete li nam otkriti šta su rezultati pokazali?
Milović: Najvažnija faza Projekta je istraživanje koje je sprovedeno krajem decembra. Realizovana je anketa „Izbor budućeg zanimanja“ u kojoj su učestvovala 62 učenika iz tri odjeljenja IX razreda, 31 djevojčica i 31 dječak. Ovo istraživanje realizovano kroz 12 pažljivo osmišljenih pitanja, imalo je za cilj da pruži priliku polumaturantima da iskažu svoj stav i otkriju kako razmišljaju o ovoj važnoj temi. Analiza ankete otkrila je da učenici imaju različite izbore u vezi sa profesionalnom orijentacijom. Najviše su zainteresovani za zanimanja/ oblasti koja su se izdvojila kao pet najtraženijih: sport, digitalna tehnologija (programiranje), advokatura, medicina i umjetnost. Važno je istaći da su učenici prepoznali i dobro procijenili koja su to perspektivna zanimanja što potvrđuje da prate aktuelnosti na tom polju. Raduje činjenica da su se u svojim odgovorima opredijelili za zanimanja koja su u vezi sa humanitarnim radom i pomažu za dobrobit svih. Važno je bilo čuti i kako se osjećaju kada se otvori ova veoma značajna tema za njihovu budućnost. Najveći broj ispitanika je otkrilo da ih razmišljanja o budućem zanimanju raduju, dok ima i onih koje ova razmišljanja opterećuju. Kod manjeg broja učenika emocije su pomiješane. Na pitanje da li već sa nekim razgovarali na ovu temu, najveći broj anketiranih je otkrilo da je povjerenje dalo roditeljima i porodici, zatim drugarima/vršnjacima, a veoma mali broj učenika još uvijek nije otvorilo ovu temu ni sa kim.
Zadatak u kojem su učenici rangirali listu prioritetnih informacija prilikom upisa u srednju školu, otkrio je da je učenicima prilikom odlučivanja najvažnija mogućnost zapošljavanja, zatim uslovi za upis, a tek onda predmeti koji se izučavaju.
Učenička očekivanja od srednje škole su velika i različita. Jedna grupa ispitanika odgovore je fokusirala na rad-očekuje mnogo više predmeta, obaveza i zahtijeva, više znanja , iskustva, novih predmeta koji ih zanimaju, učiće ono što vole, razviće bolje radne navike. Druga grupa odgovora tematski je vezana za očekivanja da je srednja škola priprema za buduće zanimanje (da ih srednja škola pripremi za život, da nauče ono što će mi biti potrebno, da ih usmjeri do radnog mjesta i da mi ponudi mogućnost brzog zapošljavanja …).Treća skupina odgovora otkrila je da su nekim učenicima očekivanja od srednje škole vezana za dobru komunikaciju sa vršnjacima i profesorima (očekuju nova prijateljstva i dobru atmosferu na časovima, mnogo drugara sličnih interesovanja jer je to važno za proces učenja, da ih profesori podržavaju i ohrabruju u radu, da u školi budu srećni…) .
Na pitanje kako ćete znati da li je izbor srednje škole opravdao njihova očekivanja, najveći broj je odgovorio da će pratiti osjećanja emocije, raspoloženje, (ne) zadovoljstvo, da li su srećni i da će na osnovu psihološkog stanja znati da li su dobro odlučili. Manji broj je odgovorio da će uspjeh koji postignu u srednjoj školi biti parametar ove procjene. A nekoliko učenika je odgovorilo da ne zna i da će dobiti odgovor na ovo pitanje tek kada završe srednju školu.
Jedno od anketnih pitanja odnosilo se na procjenu sopstvenih sposobnosti i kompetencija u odnosu na zahtjeve odabranog zanimanja. Najviše odgovora je bilo da su učenici svjesni da su im sposobnosti u skladu sa zahtjevima buduće profesije, a neznatan broj je odgovorio da misli da nijesu, ali da će ipak pokušati. Popriličan broj je odgovorio da o ovome nije ni razmišljao. Ovakav stav nameće potrebu da je sa učenicima neophodno više razgovarati o ovoj temi kako bi im se ukazalo na važnost usklađenosti sposobnosti i zahtjeva posla kojim žele da se bave.
Tehnikom vizualizacije učenicima je pružena mogućnost da zamisle sebe na budućem radnom mjestu. Odgovori su pokazali da učenici znaju šta hoće i imaju jasnu sliku sebe u svijetu karijere. Pohvalan je njihov optimističan stav jer u budućnosti vide najbolju verziju sebe , uspješnu poslovnu osobu, radno mjesto o kojem su maštali, kancelariju, studio, firmu, restoran ,salon ,nekretnine, laboratoriju ,atelje, nebo i oblake, vojnu akademiju… Manji broj odgovora bio je u vezi sa dobro plaćenim poslom koji im omogućuje srećan život, pa vide „na kraju mjeseca kovertu punu novca“ . Ovo navodi na zaključak da razmišljaju i o tome da ispune svoj san i ostvare željeno zanimanje, ali i o materijalnoj satisfakciji koja je važna jer im utiče na kvalitet život. Nekoliko učeničkih odgovora otkrilo je da bi željeli sebe da vide u prijatnoj atmosferi i dobroj komunikaciji sa kolegama, među srećnim i nasmijanim ljudima , sposobnim za rad i uspjeh. Ovi odgovori potvrđuju da su polumaturanti svjesni koliko su i etos i međuljudski kolegijalni odnosi važan činilac u karijeri jedne osobe i da bitno utiču na stabilnost na poslu.
Jedno anketno pitanje zahtijevalo je od učenika da izraze svoje mišljenje na konstataciju da je ključ uspjeha rad. Uglavnom su se svi složili da je rad važan, ali je bilo i onih koji su izrazili kritičko mišljenje na ovaj stav. Smatraju da su osim rada, važni i upornost, volja i želja za uspjehom, ljubav prema onom što radiš, , pametan rad a ne iscrpljujući, kvalitet rada je bitan, važan je rad na sebi jer razvija samopouzdanje i sl. odgovori.
Posljednje anketno pitanje bilo je u vezi sa motivacionom porukom. Samo mali broj učenika nije imao definisan moto, dok su ostali sa zadovoljstvom otkrili svoju misao vodilju.Suština njihovih odgovora je da vjeruju u sebe i nikada ne odustaju od onoga što žele.
RB/BI: Zašto je anketa bila važna za učenike, a kakvu je Vama povratnu informaciju dala?
Milović: Anketa je bila važna za učenike-da otvore ovu važnu temu, da više upoznaju sebe, da se oslobode i ohrabre da prave dobre izbore i da budu svjesni izazova koje im odluka o budućem zanimanju donosi. Analiza ankete pružila je priliku da se u realizaciji Projekta primijene i strategije kritičkog mišljenja- debata i diskusija. Debatovalo se o tome šta je najvažnije u izboru budućeg zanimanja. A u okviru diskusije naveden je primjer iz prakse pogrešnog odabira profesije i tražila su se rješenja za taj problem. Cilj je da učenici otvoreno govore o svojim nedoumicama u vezi sa ovom temom , da se podstaknu da iskažu emocije , da se oslobode straha od neuspjeha , da pitaju sve što ih zanima i prihvate školu i nastavnike kao važnu kariku u procesu podrške pri izboru i odlučivanju.
Rezultati istraživanja i njihovi odgovori dali su i meni značajnu povratnu informaciju, tzv. „fidbek“ o sljedećem: koliko su učenici pravopisno , stilski i jezički pismeni , imaju li odnjegovanu govornu kulturu, jesu li kreativni, da li i kako kritički promišljaju, imaju li samopuzdanja i koliko su emocionalno zreli kada je riječ o ovoj temi, kakve vrijednosti i vrline njeguju, koje talente ispoljavaju, koje kompetencije najviše razvijaju i sl. Ovo su dragocjene informacije koje otkrivaju kako naši polumaturanti razmišljaju na ovu temu, a po mojoj procjeni pokazali su odgovoran, zreo i ozbiljan pristup.
RB/BI: Koje su još aktivnosti u sklopu Projekta planirane da budu realizovane u narednom periodu?
Milović: Planirano je još mnogo zanimljivih sadržaja koji će biti podrška učenicima, ali i njihovim roditeljima jer je i za njih ova tema važna i potrebna im je podrška. Izdvajam: Radionica o informisanju; Da bi se napravio pravi izbor, važne su prave i objektivne informacije. Kroz simboličnu priču o informisanju uz pomoć čuvene bajke (iz Crvenkapine, ali i Vukove perspektive), skrenuti pažnju na važnost informisanja iz više izvora; Istraživački zadatak–informisanje o odabranoj profesiji , a rezultate će učenici prikazati pomoću metode mapa uma. Principom „fokus grupa“ biće prikupljene značajne informacije koje ćemo razmijeniti na nekoj od radionica; Istraživanje o statističkim podacima koliko prosječan čovjek provodi vremena na poslu i koji su najbolje plaćeni poslovi u svijetu (realizovaće ljubitelji matematike sa ciljem njegovanja matematičke kompetencije); Radionica „Skrivena kamera“- šaljivo o profesijama (sa ciljem da se na šaljiv način otkriju predrasude koje se vezuju za određena zanimanja ); Preduzetnička radionica-pravljenje flajera, vizit kartica, portfolija/bilježnica , plakata i reklama na temu profesionalne orijentacije i promovisanje kroz izložbu materijala na školskom štandu (sa ciljem podsticanja preduzetničkih kompetencija;
Konkurs-takmičenje na nivou škole u literarnom, likovnom , foto, digitalnom izrazu (sa ciljem pružanja podrške talentovanim učenicima i njegovanja kulturološke kompetencije); Snimanje odjeljenjskog spota -motivacione poruke na stranom jeziku koji učenici uče u školi (sa ciljem podsticanja višejezične , digitalne i građanske kompetencije i njegovanja etosa vršnjačke zajednice); Saradnja sa CIPS-om (Centar za informisanje i profesionalno savjetovanje) u vezi sa info sesijom savjetodavnog karaktera za učenike i roditelje; Promocija informatora „Kuda nakon osnovne škole?“ koji svake godine priprema Zavod za zapošljavanje Crne Gore, uz podršku institucija iz prosvjete. Cilj je što bolja informisanost učenika pri upisu u srednju školu; Saradnja sa srednjim školama -tribina za učenike i roditelje (promocija programa); Realni susreti (posjeta srednjim školama, pravljenje intervjua sa osobom iz struke , gostujući predavači…); Praktične radionice -promocija platforme za elektronski upis u srednju školu, vježba pisanja molbe, pravljenje CV i sl. (sa ciljem da učenici teorijska znaj aprimjene u praksi i pripreme se za izazove koje im donosi srednja škola); Pravljenje brošure kroz koju će biti prikazane sve aktivnosti realizovane u okviru Projekta i koja će biti promovisana u štampanom i digitalnom formatu na školskom sajtu (cilj-kompetencije pismenosti i učiti kako učiti); Saradnja sa medijima-promocija Projekta o karijernom vođenju i savjetovanju kroz lokalne i druge medije; evaluacija projekta- završna anketa.
RB/BI: Mnogo zanimljivih aktivnosti ste osmislili, a kada se planirali nastavak realizacije i ko će biti vaši saradnici?
Milović: Realizacija Projekta započeta je u decembru ove školske godine, a nastavak je planiran tokom drugog polugodišta u skladu sa epidemiloškim mjerama i u saradnji sa upravom škole, pedagoškom službom, odjeljenjskim starješinama, predmetnim nastavnicima, učiteljima/-cama, roditeljima, lokalnom zajednicom i medijima. Projekat je i zamišljen kao korelacija, uvezivanje više predmeta i tema uz podsticaj razvoja svih ključnih kompetencija. Samo timskim radom škola može pružiti pravu i kvalitetnu podršku učenicima tokom pandemije u veoma važnom procesu odlučivanja .
RB/BI: Pretpostavljamo da Vas je Vaša profesija inspirisala da cjelokupan projekat bude osmišljen kroz prizmu jedne knjige?
Milović: Pokazalo se dobro rješenje da se uz pomoć knjige i kroz književni lik koji je učenicima poznat otvori razgovor. To je bila i jedna vrsta psihološke pripreme i poslužilo je za buđenje radoznalosti i motivacije za rad. Na taj način je djelo snažnije doživljeno sa jednog novog aspekta, a učenicima je na ovaj način tema profesionalne orjentacije bliskija i zanimljivija. Poznato je prepoznatljivo da kao profesor jezika i književnosti u svojoj metodologiji kao podlogu za autorske projekte uvijek koristim književno djelo . Na taj način skrećem učenicima pažnju na to kako se iz pročitanog najbolje uči o sebi, drugima, životu . To je i najsnažniji podsticaj za čitanje i razgovor o pročitanom .
RB/BI: Za kraj našeg razgovora, podsjetićemo na bogato iskustvo koje imate na polju karijernog vođenja i savjetovanja. Aktivno ste ovom temom bavite od 2006 .godine kada ste bili mentorka nagrađenoj učenici na opštinskom literarnom takmičenju „Moje buduće zanimanje“ (u organizaciji Zavoda za zapošljavanje i CIPS-a). Bili ste i učesnica Konferencije “Razvoj karijerne orijentacije u Crnoj Gori” koja je podržana od strane Delegacije EU u Crnoj Gori. Na Konfereciji ste kao odabrani predstavnik osnovnih škola Crne Gore bili govornik i prezentovali projekat o profesionalnoj orijentaciji „Krenuću,ali gdje“ čija ste autorka . Scenarij tog projekta publikovan je u štampanom izdanju „Prosvjetnog rada“ kao primjer dobre prakse. Izdvojićemo i značajne obuke koje ste prošli na temu karijernog vođenja i savjetovanja: Petomjesečna obuka „Osmišljavanje prelaska mladih u svijet rada –profesionalna orijentacija“ koju je organizovalo GTZ-Njemačko društvo za tehničku saradnju , Podgorica u saradnji sa drugim institucijama, trodnevni onlajn seminar „Unapređenje kvaliteta aktivnosti karijernog vođenja i savjetovanja u školama“ za karijerne savjetnike iz osnovnih i srednjih škola u Crnoj Gori“ ( Ministarstvo prosvjete Crne Gore-Nacionalni Euroguidance centar u saradnji sa Euroguidance centrom iz Srbije ); Jednodnevni seminar „Karijerna orijentacija učenika u osnovnim i srednjim školama“ (u organizaciji Zavoda za školstvo); Učešće u istraživanju o karijernom savjetovanju u doba pandemije (čiji su organizatori Ministarstvo prosvjete Crne Gore i Fondacija Tempus-Nacionalni Euroguidance centar)… Pretpostavljamo da je Vaš novi projekat nastao kao posljedica ovog značajnog iskustva?
Milović: Hvala što ste istakli moje kompetencije na polju karijernog savjetovanja. Veliko iskustvo koje sam godinama sticala željela sam da implementiram kroz novi projekat koji je nastao u vrijeme aktuelne epidemiloške situacije. To je moja podrška polumaturantima koji u trenutku pandemije donose odluku koja će biti važna za njihovu budućnost.
