Gost Radio Bara, u emisiji “Sunčanom stranom ulice”, bio je dr Aleksandar Vujičić, specijalista ortopedije, stručnjak iz oblasti sportske medicine, višedecenijski ljekar Atletske reprezentacije Jugoslavije, jedan od čelnih ljudi Atletskog kluba “Mornar”, nekadašnji delegat Evropske antidoping agencije, i sada član Antidoping agencije Crne Gore, autor značajnih stručnih publikacija i radova.
Sa dr Vujičićem razgovarali smo o radu Ortopedske ambulante u Opštoj bolnici Bar, u kojoj je donedavno bio jedini specijalista iz ove grane medicine, patologiji sa kojom se najčešće suočava, povredama i oboljenjima kostiju koja su povezana sa osteoporozom (posebno kod žena), važnosti fizičke aktivnosti, ali i o rizicima prekomjernog treniranja kod djece, koje može biti uzrok povreda i trajnog oštećenja zdravlja. Doktor Aleksandar Vujičić govorio je i o doping supstancama kojima ne odolijevaju ni mnogi vrhunski sportisti, a osvrnuo se i na aktuelni doping skandal koji je prošle nedjelje potresao svjetski sport.
Iza doktora Vujičića je duga i sjajna karijera u zdravstvu, ali i kao sportskog radnika i nekadašnjeg sportiste. Sa slušaocima Radio Bara i čitaocima našeg sajta, podijelio je dragocjena iskustva i uputio korisne preporuke i sugestije.
Uprkos koroni, Ortopedska ordinacija u barskoj bolnici radila je u kontinuitetu, a u periodu eskalacije virusa, od septembra do kraja 2021. godine, dr Vujičić pregledao je 1.800 pacijenata, više nego u redovnim okolnostima.
“U ljetnjoj turističkoj sezoni, koja je bila uspješna, radili smo, uobičajeno, pojačanim intenzitetom, ali uspješno, posebno imajući u vidu da sam doskoro radio kao jedini ortoped. Cijela prošla godina bila je naporna, ali više nego uspješna za sve medicinske radnike, u situaciji kada smo zbrinjavali i liječili pacijente sa ozbiljnim povredama i oboljenjima”, osvrnuo se na protekli period dr Vujičić, koji je istakao da je, kada je riječ o ortopediji, dominirala patologija zglobova zbog, kako je kazao,mirovanja čiji je uzrok bila korona, liječenje, odmaranje i neaktivnost, a kosti i zglobovi zahtijevaju stalno kretanje.
“Druga, prisutna patologija jeste nešto što je neminovnost u određenom životnom dobu, sve učestalija osteoporoza kod žena, ali i kod muškaraca, kao posljedica povećane tjelesne težine i smanjene aktivnosti. Danas je uobičajena gojaznost kod naših sugrađana, koja po pravilu indukuje manje kretanja, što opet utiče na promjene na kostima, a ako se na to nadoveže neka bolest hormonalnog tipa, poput dijabetesa ili hormonalnog disbalansa, dolazi do ozbiljnih osteoporoza.
Sve je veći broj i djece koja dolaze na pregled sa izraženim problemima na kostima, a najčešći uzrok tome su fizička neaktivnost ili prekomjerno i neadekvatno treniranje, neprilagođeno uzrastu i rastu i razvoju djece. Neaktivna djeca rizukuju gojaznost i ozbiljne probleme na zglobovima, jer nemaju dovoljno mišićne aktivnosti, što u kombinaciji sa povećanom tjelesnom težinom, dovodi do deformiteta koji se kasnije teško ispravljaju. U drugu grupu spadaju djeca koja veoma rano i ozbiljno počinju da treniraju, čak i više sportova, što prouzrokuje preopterećenje zglobova u fazi brzog rasta i vrlo ozbiljne deformitete (pokidani pršljenski ligamenti, istegnuti mišići i tetive), gdje se strogi treninzi pojavljuju kao neka vrsta ‘borbe’ protiv prirodnog rasta. Ukoliko prežive takve povrede, pitanje je da li će ikada moći više da se bave sportom, ali i što će uopšte moći da rade u svojoj daljoj profesionalnoj karijeri”, upozorava dr Vujičić i naglašava da je fizička aktivnost i za mlađe i starije nužno potrebna, ali mora da bude prilagođena stanju organizma i godinama.
“Pacijenti sa srčanim oboljenjima ili drugim hroničnim bolestima, trebalo bi da umjereno hodaju, upražnjavajui fizičku aktivnost, ali na način koji ne škodi. Takođe, vježbe u teretani i fitnes centrima, moraju se raditi u konsultaciji sa ljekarom ili stručnim trenerima ili terapeutima, koji su edukovani, jer sve su učestalije povrede kod žena i to zbog neprilagođenosti vježbanja svakoj ženi individualno. Djeca prerano počinju da treniraju po strogom i prejakom režimu, što dovodi do vrhunskih rezultata u ranom uzrastu”, podvlači dr Vujičić, ali mladom organizmu, preporučuje on, treba dozvoliti da se razvija uz praktikovanje isključivo osnovnih vježbi do puberteta, a tek kada koštana evolucija bude pri kraju, onda se može podvrgnuti specifičnim treninzima koji zahtijevaju više snage i napora.
“Ako želimo zdravu populaciju, moj je stav, i to primjenjujem i u svojoj porodici, kod svoje djece, jeste da najbolje rezultate treba da ostvare kao seniori, u bilo kojem sportu, kada su fizički i mentalno zreli”, navodi dr Vujičić, koji se fokusirao i na osteoporozu, kao jednom od glavnih faktora za obolijevanje kostiju, bolova u zglobovima, leđima, nogama, ramenima. Najčešće se ovi pacijenti obraćaju ljekaru kada već dođe do tzv. stapanja, odnosno do pojave “spljoštenih pršljenova”.
“Zato je važno na vrijeme prepoznati osteoporozu i odraditi test gustine kostiju, kako bi se utvrdilo na kojem je nivou, a onda konsultovati endokrinologa zbog dijagnostike hormonalnog statusa. Nakon toga slijedi propisivanje adekvatne terapije. Uz sve to, neophodni su fizička aktivnost i dijeta. Ozbiljne osteoporoze pojavljuju se kod starijih, pretežno žena koje su dugo u menopauzi, a nijesu uzimale nikakvu hormonsku protekciju. U svijetu postoje brojne ženske organizacije koje se bave tom problematikom. Dobro bi bilo da žene piju mlijeko, D vitamin i provode više vremena na suncu. Uz pravilnu ishranu, držanje tjelesne težine pod kontrolom, regulaciju hormona, ponovo se vraćam na umjereno hodanje, ne mora da bude brzo, ali da je redovno (gotovo svakodnevno), po ravnom terenu u odgovarajućoj obući, mogu se preduprijediti pogubne posljedice”, savjetuje dr Vujičić, koji preferira hodanje na svježem vazduhu, u prirodi, za razliku od kućnog treninga na traci, na kojoj se često dešavaju povrede koljena.
Sve izraženija ovakva vrsta zdravstvene problematike, nameće i pitanje uslova i opremljenosti barske bolnice za prevenciju i liječenje kostiju i sistema za kretanje, jer ortopedija je danas prevashodno hirurška struka zbog aktivnog, operativnog pristupa u terapiji mnogih stanja.
Osim što je dr Vujičić decenijama jedini ortoped u Baru, barska bolnica ne može se pohvaliti ni adekvatnom opremom u specijalizovanoj ortopedskoj ordinaciji. Ohrabruje najava da je raspisan tender za nabavku osnovnih pomagala za liječenje, ali i edukacija mlađeg kadra.
“Uskoro će Bar dobiti još dva ortopeda, jer je troje neophodni minimum, a što se tiče opreme, moram reći da smo u potpunom deficit. Ja sam rad počeo prije 30-ak godina, kada sam se vratio sa specijalizacije u Sloveniji, sa sredstvima koje sam donio. Nešto je obnovljeno u posljednjoj deceniji prošlog vijeka, ali samo za osnovne intervencije. Ta oprema je sada prilično nefunkcionalna, jer je ortopedija mnogo napredovala poslednjih 15-ak godina. Prije svega, neophodno je definisati strategiju i precizirati kakvi su planovi nadležnih za barsku bolnicu, jer na 50 km udaljenosti imamo Klinički centar i Ortopedsku kliniku u Risnu. Ukoliko bi ozbiljno planirali razvoj ortopedije u Baru, trebalo bi opremiti operacionu salu, poput bolnica u Bijelom Polju i Beranama, čak i Nikšiću, jer oprema koju sam donio ’90-ih godina iz Slovenije, ponavljam, više nije adekvatna i svrsishodna. Neophodne su nove ploče, kvalitetni implanti, nove metode liječenja. Žao mi je što, zbog tih ograničavajućih faktora, nijesam imao šansu da radim koliko znam i mogu”, sa žalom konstatuje dr Vujičić, koji je uporedo sa ljekarskom karijerom u ortopediji, cijeli radni vijek posvetio i sportskoj medicini. Završio je postdiplomske studije iz sportske medicine, a u sport je ušao, prvenstveno, kao vrhunski atletičar u bivšoj Jugoslaviji, a zatim i kao ljekar atletske reprezentacije.
“Logično je bilo da se kao odličan, mogu reći vrhunski sportista u bivšoj Jugoslaviji, kada sam diplomirao na Medicinskom fakultetu , obrazujem i u tom smjeru. Po završetku specijalizacije, radio sam u Sloveniji, a 1989. godine postao sam ljekar Atletske reprezentacije ondašnje Jugoslavije, najprije juniorske, a kada se država raspala, seniorske. Isti posao radio sam i u vrijeme kada je zemlja funkcionisala kao savez Srbije i Crne Gore. Proputovao sam svijet, liječio sve vrhunske sportiste iz raznih zemalja, a uporedo sa tim bio posvećen atletici u Baru, jer mi je bilo žao i nijesam dozvoljavao da ona zamre kod nas. Bar je uvijek prednjačio u atletici, zahvaljujući, prvenstveno, našem učitelju, pokojnom Mimu Vukotiću i pokojnom Boru Ičeviću. Zajednički smo inicirali izgradnju savremene atletske staze, prve takve vrste kod nas, kakvu nema ni Podgorica. Doktor Tomanović i ja preuzeli smo klub i danas je on najbolji u Crnoj Gori, ima najviše medalja na državnim takmičenjima i veoma ozbiljno radi. Ponavljam, zahvaljujući ljudima koji su predano radili, ne gledajući lični interes, već vrlo često, finansijski i na svoju štetu. Sport u sistemu u kakvom živimo može da opstane jedino uz ta individualna zalaganja, posvećenost i požrtvovanost. Isto je i u drugim disciplinama, dovoljno je pomenuti braću Mihajla i Đorđija Pavićevića koji ‘drže’ košarku”, kazao je dr Vujičić, koji nam je prenio svoja iskustva i iz dugogodišnjeg bavljenja dopingom u sportu, njegovoj štetnosti i pojasnio što su, u stvari, doping supstance.
“Prvi antidoping skandal na nivou Jugoslavije dogodio se kada je otkriveno da je poznati vaterpolista Ratko Rudić na Olimpijadi u Minhenu konzumirao nedozvoljene supstance, zatim 1983. godine jedan moj kolega sa kojim sam trenirao, takođe, je bio pozitivan na testu. Ti i slični slučajevi tada, događali su se pretežno iz neznanja. Od 2004. Svjetska antidoping agencija decidno je propisala listu zabranjenih supstanci koju moraju da poštuju sve države, pa i Crna Gora, tako da ne mogu da se takmiče ukoliko ne usvoje ta pravila. Iako mi nemamo potrebne kapacitete, u tom smislu moramo da se ponašamo kao i velike zemlje, pout Rusije ili SAD. Kao ljekar reprezentacije prošao sam sve edukacije, čak sam kao delegat Evropske atletske federacije (u tom svojstvu proveo sam maksimalno moguće vrijeme- osam godina), nadzirao antidoping kontrole na velikim takmičenjima i atletskim mitinzima u Pragu, Moskvi, Parizu, Torinu, Bursi… Delegat ima ingerencije da, ukoliko nije odrađena adekvatna doping kontrola, poništi takmičenje koje košta više miliona. Kada se kasnije oformila Antidoping agencija Crne Gore, naravno da sam u tome učestvovao od početka i veliki sam borac protiv dopinga. Svaki sportista ima pravo da se ravnopravno takmiči, a doping sredstva narušavaju fer igru, odnosno borbu. To je žalosno za sport, ponižavajuće i poražavajuće za svakog sportistu koji vrijedno i naporno trenira tri puta dnevno da bi osvojio medalju. Kod nas se doping supstance, najčešće, uzimaju kao posljedica neznanja jer, na primjer, postoje preparati na reklamama za povećanje tjelesne mišićne mase, a mnogi ne znaju da su to doping sredstva. Takođe, mnogi ljekovi sadrže nedozvoljene sastojke, koji se tretiraju kao doping stimulansi. Jedna naša jugoslovenska, velika atletičarka, izgubila je medalju i novčanu nagradu od 36.000 dolara zbog kapi za nos, vjerovato ne znajući da takva, naizgled bezazlena terapija, može prouzrokovati pozitivan test na antidoping kontroli. Međutim, prvi postulat kod dopinga jeste da je svaki sportista odgovoran za ono što se pronađe u njegovom organizmu”, objašnjava dr Vujičić, koji je prokomentarisao i najnoviji, svjetski antidoping skandal.
“Kamila Valijeva napravila je nedavno nevjerovatan rezultat koji je slavio cijeli svijet, četvorostruki skok i to tri puta. Prvi put u istoriji sporta je jedna žena, odnosno, djevojčica od 15 godina, postigla takav uspjeh. Otkriveno je da je uzimala nedozvoljeni preparat koji se koristi kod srčanih oboljenja. Veoma mi je čudno da neko njenih kvaliteta pribjegne tome, tim prije što je Ruska federacija pod sankcijama Svjetske antidoping agencije. Rusi ne smiju da nastupaju pod svojom zastavom. Ukoliko dijete od 15 godina uzima terapiju za srce, onda za to mora imati dozvolu i to treba da bude prijavljeno Svjetskoj antidoping agenciji. Prosto mi je nevjerovatno da se jednoj zemlji, koja je još pod sankcijama, desi ovakav ogroman propust. Lično ne mogu da vjerujem da je to istina, može se desiti da se utvrdi da se radi o drugom preparatu, jer Rusija kao ozbiljna zemlja, to nije smjela sebi da dozvoli. Marija Šarapova je zbog uzimanja lijeka za srce, na antidoping kontroli na australijanskom turniru, bila pozitivna na kontroli, a samo zato što nije provjerila antidoping listu (lijek koji je uzimala nekada je bio dozvoljen), dovela je sebe u nezgodnu situaciju. Dešavaju se propusti i kod vrhunskih sportista, a sankcije su rigorozne i zbog toga mogu biti suspendovani sa svih takmičenja i do dvije godine. Štetnih supstanci ima i u hrani, poznati su skandali sa takmičenja u Meksiku, kada je u organizmu fudbalera pronađen anabolik, a ispostavilo se da je u organizam sportista došao na način što su jeli meso krava kojima je davan radi povećanja tjelesne mase. Treba biti oprezan, jer su mnogi sportisti zbog toga uništili svoje karijere”, navodi dr Vujičić, koji upozorava i koliko su doping sredstva opasna po zdravlje.
“Svjetska rekorderka na 100 i 200 m, Melani Grifit, postigla je vrhunske sportske rezultate, a umrla je sa 43 godine zbog srčane slabosti. Veoma je mnogo bivših sportista koji rano umiru zbog korišćenja doping sredstava. Kontrole su sada redovne, dva-tri godišnje, pa se taj broj, na sreću, smanjuje”, zaključuje dr Vujičić, koji je svoja dragocjena znanja i iskustva predočio u nekoliko knjiga i publikacija.
Savjet Evrope objavio je njegovu knjigu za mlade sportiste na engleskom jeziku- “Povrede kod mladih sportista zbog prekomjernog treniranja”. U istoj knjizi, dr Vujičić se bavio i dopingom kod mladih sportista. Kao ljekar koji je pregledao 15.000 djece sa problematičnim kukovima, pisao je i o toj temi. Prepoznatljiv je i po primjeni posebne metode kod operacije Ahilove tetive, istraživao je istegnuća i povrede kod sportista, a trenutno radi na novoj knjizi (tematika kojom se još niko nije bavio kod nas), u kojoj pokušava da objasni zašto se identične povrede kod nekog saniraju za pet ili šest dana, a nekome je potrebno i do tri mjeseca.
Na kraju razgovora, doktor Aleksandar Vujičić, nanovo apostrofira važnost fizičke aktivnosti i svojim sugrađanima preporučuje umjerenu, ali kontinuiranu i obaveznu fizičku relaksaciju, prilagođenu godinama i zdravstvenom stanju organizma.
