Bar je noćas tih, umiven sinoćnjom kišom…

Uobičajeni krug ide Šetalištem kralja Nikole, „Bećkinom ulicom“

između drvoreda palmi,

pored reklame za „Šćeri moja“,

 tame Dvorca

 i sjaja „Princessa“,

usamljenog najvjernijeg čovjekovog prijatelja,

neuobičajene vreve za ovo doba dana kod „Martine“,

pa pored teniskih i pomoćnog fudbalskog terena,

lijevo „Topolice”,

desno Hrama,

u svoju ulicu, poznatoj kao Ulica čempresa…