Zgrada Jugooceanije, tvrđava “Arza” i osmansko utvrđenje Tabija na Golom brdu iznad Sutomora uskoro bi trebalo da dobiju status kulturnog dobra, a Uprava za zaštitu kulturnih dobara (UZKD) je u završetku te tri valorizacije spomenika kulture, kazao je “Vijestima” direktor UZKD Mladen Zagarčanin.
”Proces valorizacije Jugooceanije je pri kraju, nadam se da će vrlo brzo biti pred javnost. Na pitanje zašto to nije urađeno prije, to je odgovor koji morate postaviti bivšim rukovodiocima Uprave, direktorima direktorata i bivšem Ministarstvu kuture. Čini mi se da su u pitanju interesi, jer inicijativa je poslata 2015. godine. Koji interesi, prosudite sami. Slučaj Mamule, ‘Jadran Perasta’, Kostanjice i Veriga će vam najbolje odgovoriti na ovo pitanje”, rekao je Zagračanin “Vijestima”.
On je istakao i da postoji jasan plan koji su spomenici prioriteti za buduću valorizaciju, uz poštovanje i inicijativa koje je Uprava prihvatila prije njegovog mandata.
”Status kultrnog dobra će veoma brzo dobiti: austrougarsko utvrđenje Vrmac u Boki, srednjovjekovni grad Bihor, kasnoantičko i ranosrednjovjekovno utvrđenje Tumbarice u Opštini Berane, rimski lokalitet, antičko i ranosrednjovjekovno utvrđenje Samograd u Opštini Berane i ranosrednjovjekovna crkva u Zaljevu kod Bara”, rekao je Zagarčanin “Vijestima”.
Zagračanin je, na upit “Vijesti”, proslijedio i spisak drugih zgrada i objekata koje UZKD planira da stavi pod zaštitu kao kulturna dobra.
U Baru je u planu zaštita Robne kuće (1984), Doma revolucije (1983), Doma kulture (1972) i Hotela “Korali” u Sutomoru (1968).
Spomenici na teritoriji Podgorice koji su ranije još dobili pozitivno mišljenje Uprave za zaštitu su: “Blok 5” (1960), Kapela “Čepurci” (1960), Služba društvenog knjigovodstva (1981), Carinarnica sada Privredni sud (1928), Osnovna škola “Radojica Perović”, sada Mašinska škola (1963), Sportski centar “Morača” (1975-82), Izvršno vijeće, sada Zgrada predsjednika Crne Gore i druge službe (1958), Stambeno poslovna zgrada u ulici Slobode do Pošte 1 (1953), Bivša zgrada Vlade – društveno političkih organizacija (1978-79), Skaline (1971), Stambena zgrada na Bulevaru Svetog Petra Cetinjskog (1962), Dječiji vrtić na Koniku (1973), Stambena zgrada na uglu Ulice slobode i Novaka Miloševa (1953), Osnovna škola “Maksim Gorki” (1965), Upravna zgrada Aluminijskog kombinata (1974), Leksikografski zavod (1984-89), Zgrada dnevnog ‘lista Pobjeda’ (1974), Zgrada Republičkog zavoda za urbanizam i projektovanje (1969).
U Beranama će pod zaštitu biti stavljen hotel “Lokve” (1980-1986), a u Pljevljima hotel “Pljevlja”, Pljevlja (1970), u Herceg Novom Dvoranu “Park” (1987), u Danilovgradu hotel “Zeta” (1975), Mojkovcu hotel “Mojkovac” (1968-74), u Kolašinu hotel “Bjelasica” sada “Bjanka” (1977-79), Vila Nikci (1989) u Ulcinju, Duhovni centar sada Bogoslovija (1939) na Cetinju.
Ranije je prihvaćeno da se krene u proces zaštite i za hotele na Žabljaku: “Planinka” (1984), “Žabljak”, (1969) i “Jezera” (1978), kao i Poslovna zgrada (1964). Na teritoriji Budvi će biti zaštićeni hotel “Mogren” (1983) i hotel “Palas” u Petrovcu (1983).
Kada je Nikšić u pitanju, Zagarčanin otkriva da je ranije izraženo pozitivno mišljenje o zaštiti motela “Jastreb” (1976), Doma kulture (1969), ali i hotel “Onogošt”.
No, iako UZKD ove godine ima najveći budžet u odnosu na ranije godine i budžete, Zagarčanin nije siguran hoće li sve moći da bude realizovano po planu.
”Međutim, ovdje se postavlja pitanje problema sredstava koja su nam potrebna da ovaj proces započnemo i sprovedemo do kraja. Mi ove godine imamo najveći budžet u istoriji Uprave za zaštitu kulturnih dobara, ali to još uvijek nije dovoljno da sav naš program sprovedemo do kraja. Kao što znate, mi smo duboko u procesu revalorizacije i svi timovi su sastavljeni od naših zaposlenih i ponekog sa strane. Međutim, za ovako obiman posao valorizacije moramo imati i stručnjake svih profila koji ne rade u Upravi, moramo imati obezbijeđena sredstva za sve vrste troškova, tako da sve ovo što je nabrojano zavisi od finansija, u veoma velikoj mjeri. Naravno, određeni broj ćemo uspjeti da isfinaniramo iz postojećeg budžeta, ali sve, to nije moguće. Zato očekujemo da nam se izađe u susret jer štitimo nacionalno dobro, što će svima donijeti benefite u budućnosti”, ističe on.
Zagarčanin poručuje da je spisak podložan izmjenama u kontekstu da će biti dopunjen, a kriterijumi su, kaže, jasni:
”Opšte vrijednosti koje su prepoznate kao kulturno dobro, od arhitektonskih, istorijskih, umjetničkih, pa do ambijentalnih, arheoloških, istorijskih, antropoloških i drugih činioca”, objašnjava.
On zaključuje da vremenski rok za realizaciju planiranog tekuća godina, ali to ipak zavisi od “dopunskih (materijalnih sredstava”.
”Ukoliko budemo raspolagali samo sredstvima kojima sada raspolažemo, onda će veliki dio biti završen, ali ne i sve”, poručuje Zagarčanin.
Na pitanje kako planiraju da sprovedu zaštititu i šta to znači kada su zgrade u pitanju, te hoće li tako biti ograničena njihova namjena i eventualna renoviranja, direktor UZKD Mladen Zagarčanin kaže da će sve biti po Zakonu.
”Sva buduća kuturna dobra se štite na osnovu Zakona o zaštiti kulturnih dobara, i to je naša ‘Biblija’ koja se u svakom segmentu zaštite mora ispoštovati. Taj zakon ima mnogo mana, ali je aktuelni Zakon i obavezni smo da mjere zaštite sprovodimo prema njemu. Što se tiče ograničavanja upotrebe, mogu da kažem sljedeće: sve što ne ugrožava integritet kulturnog dobra moći će da se primjenjuje i mi ćemo tu namjenu pozdraviti. Gdje vidimo da kulturno dobro može biti zloupotrijebljeno, to ćemo zaustaviti. Renoviranje po uzusima i metodologiji savremene konzervatorske prakse uz poštovanje Zakona o zaštiti kulturnih dobara ćemo podržati, a sve ostalo će biti spriječeno, kao što to i sada radimo”, objasnio je Zagarčanin.
