Procjenjuje se da u našoj državi ima 6.000 do 7.000 pomoraca, što je značajan potencijal i doprinos tzv. Plavoj ekonomiji, koja uz usluge u pomorskom saobraćaju, brodarstvo, obuhvata rad luka i brojne djelatnosti povezane sa morem i obalnim područjem. Kapetan duge plovidbe iz Bara, Bojan Lazović, smatra da potencijali u pomorstvu nijesu iskorišćeni na pravi način, da je status pomoraca neregulisan, te da našoj državi nedostaje pomorska kompanija, koju bi, po ugledu na slične u svijetu, osnovali pomorski kapetani, uz podršku (prvenstveno zakonsku), države i državnih institucija. O tome i brojnim drugim temama vezanim za pomorstvo i pomorce, za Radio Bar i portal Bar Info, razgovarali smo sa kapetanom Lazovićem, koji nam je otkrio da je Radio Bar jedan od najslušanijih na svjetskim morima i okeanima.

„Crna Gora po glavi stanovnika ima najveći broj pomoraca. Iako nemamo zvaničan registar, procjenjuje se da se za ovaj težak poziv opredijelilo oko 6.000 – 7.000  naših građana, što je oko jedan i po posto populacije ili najveća ‘fabrika’ u našoj državi. Smatram da je to ključna transportna snaga u EU, imamo devet agencija koje se bave njihovim zapošljavanjem i dva sindikalna udruženja na bazi nevladinih organizacija. Uprkos tome, status pomoraca nije regulisan već samim tim što ne postoji zvaničan registar, čega se, možda, plaše i pomorci, jer nijesu na adekvatan način zaštićeni pravno, odnosno,  zakonskom regulativom. Ogroman je priliv novca koji pomorci šalju i donose ovdje, vjerovatno trenutno najveći, ali su oni zbog rada na stranim kompanijama, prepušteni neizvjesnosti, oročenim ugovorima, nedefinisanim socijalnim stastusom i nepostojanjem beneficiranog radnog staža i povlastica koje su nekada imali. Da ne govorim o tome što se dešava kada pomorac ima ozbiljnih zdravstvenih problema, kada više nije u stanju da plovi… Tada se suoči sa mučnom situacijom- kako riješiti egzistenciju, staž, zdravstvenio osiguranje“, kazao je Lazović, koji rješenje vidi u formiranju nove pomorske kompanije.

„Zašto ne bismo u Crnoj Gori, na primjer, nas 20-ak kapetana, uz podršku Investiciono-razvojnog fonda, osnovali kompaniju i svoju pomorsku banku, na način na koji funkcionišu brojne slične firme u svijetu? Sve one su počele kupovinom starih bodova, a zatim širile flotu i zapošljavale svoje pomorce. Time bi ih vezali da rade za nas i stvorili osnovu za sigurniju egzistenciju, ali i za rješavanje svih ostalih životnih i socijalnih pitanja. Bolje je da novac koji zarađujemo po svijetu vratimo, odnosno donesemo svojoj državi. Više hiljada pomoraca i visoko stručan i kvalitetan kadar, stimulativna fiskalna poklitika, jačanje naših kapaciteta, državne zastave, implementacija međunarodnih standarda, garancija su za uspjeh tog poduhvata, koji bi ojačao crnogorsku privredu i ekonomiju, u kojoj su sada prioritetne grane turizam i poljoprivreda. Turizam je uslužna djelatnost, koja zavisi od brojnih faktora. Vidjeli smo koliko je ta privredna grana bila ugrožena zbog kovida, a sada će biti zbog rata. Na drugoj strani, za sve to vrijeme pomorci rade. Uz dužno poštovanje za napore koji se ulažu u razvoj, prije svega, poljoprivrede, mora se ozbiljno razmišljati o ulaganju u pomorstvo i tzv. ‘plavu privredu’. Pomorci su najbolji reprezenti i ambasadori Crne Gore u svijetu. Ne volim da se bavim i pričam o incidentnim stvarima, već kada govorim o njihovom doprinosu, mislim na kolege i drugove koji su spašavali živote u Sredozemnom moru, brodove na kojima su se dešavali požari, a sjećam se i mog školskog druga koji je uspio brod da dovede do najbliže luke, uprkos oštećenjima i kvaru koji su taj poduhvat ozbiljno dovodili u pitanje. Izvanredni potencijali trebalo bi da motivišu Ministarstvo saobraćaja i pomorstva, odnosno kapitalnih investicija, da budu snažna podrška i kamen temeljac za razvoj jedne takve pomorske kompanije. Uvijek je potreban entuzijazam i inicijativa i pojedinaca. Mislim da se mi, pomorski kapetani, moramo bolje organizovati, a volja za to postoji. Sjetimo se samo Andrije Dabanovića, kao pojedinca, i njegovog doprinosa razvoju pomorstva. Inicijative i pravi ljudi na pravom mjestu su ključni“, smatra kapetan Bojan Lazović, đak generacije u Pomorskoj školi u Kotoru, koji se osvrnuo i na druge, dobro poznate, a otežavajuće aspekte pomorske profesije, u narodu prepoznate kao „hljeb sa devet kora“.

Posebno teško pomorcima je bilo i u vrijeme svjetske pandemije koronavirusa.

„Za ovaj posao neophodna je fizička i mentalna spremnost i izdržljivost i u redovnim okolnostima. Dešavalo nam se da po tri ili četiri mjeseca budemo u karantinu, ili da šest, sedam mjeseci ne izađemo na obalu. Mogućnost iskrcaja je, takođe, prolongirana, izvan svih uobičajenih termina. Kao što je neko davno napisao: ‘Pomorstvo je kao zov divljine koji svi čuju, a odazivaju mu se samo hrabri’. Dodao bih, da avanturizam, hrabrost, znanje i veliko srce, krase svakog pomorca kojeg sam upoznao i sa kojim sam radio. Ono što nas održava, uz svakodnevne treninge i fizičku aktivnost na brodu, nakon svih priča, kada se ukrcamo i kada prebrodimo zadnji talas i oluju i stignemo u luku, jeste ljubav. Za ljubav se živi i nijesam upoznao nijednog pomorca koji ne vjeruje u ljubav, čak i u vremenima kada je ona podložna destrukciji. I dok čak i ubjedljivo najljepšim osjećanjem sve više ovladava interes, pomorci stoje na braniku te najviše vrijednosti. Mi potvrđujemo i onaj ratnički zavjet kada se postaje vitez ‘za ljubav se živi, a zbog mora diše’. Nije slučajno da mnogi brodovi nose imena voljenih žena. Podrškom porodice i ljubavlju, borimo se protiv ogromnog stresa i akumulirane negativne energije koje donosi odvojeni život”, ističe kapetan Lazović, koji navodi da mu je pomorska profesija donijela i ogromno, ne samo materijalno, već i duhovno bogatstvo, kroz upoznavanje ljudi sa svih kontinenata, različitih kultura i mentaliteta.

„Nikada, uprkos tim različitostima, nijesam doživio nikakvu neprijatnost, jer ako normalno razmišljate, nemate predrasuda, već ste prijateljski i kosmoplitski nastrojeni, ne može vam se dogoditi zastoj u komunikaciji ili neprijateljski stav sa druge strane. Bio sam u gotovo svim pomorskim zemljama i upoznao mnogo ljudi. Sve me je to oplemeniilo, dalo širinu i svugdje se osjećam kao kod kuće, iako je moje srce u Baru, gdje su mi porodica i prijatelji. Zahvaljujući pomorskoj profesiji govorim i tri jezika- engleski, italijanski i francuski”, osvrnuo se Lazović  na ljepšu stranu teškog i zahtjevnog posla. 

Ekonomija, i u tom kontekstu pomorstvo i uopšte „plava privreda“, stalno su polje interesovanja i istraživanja kapetana Bojana Lazovića, koji  je na kraju razgovora ponovo potencirao njen značaj.

„Plava privreda su i luke, a naša Luka Bar mora kontinuirano ulagati napore kako bi privukla svaku tonu tereta. Moramo raditi na poboljšanju drumske i željezničke infrastrukture, produbiti gaz, izgraditi drugi lukobran, vratiti partnere, pridobiti nove… Zamro je i putnički saobraćaj, još nakon Prekookeanske plovidbe i ‘Svetog Stefana’, a razvio se u susjednoj Albaniji i Hrvatskoj. Nekada smo u šali upotrebljavali sintagmu ‘razvijen si kao albanska industrija’, a danas to ne važi. Kada odemo u Drač, na sidru možemo vidjeti 20 brodova. Oni su radili i napredovali, a mi smo nazadovali. Plava privreda su i ribarstvo, nautički turizam, istraživanje i proizvodnja ugljen-vodonika (što je bilo aktuelno nedavno prilikom istraživanja nafte u našem podmorju). Imamo i primjere vjetrofarmi ili korišćenja biotehnologije mora u medicini, farmaciji, kozmetici, ishrani. Neslućena je mogućnost upotrebe pomorskih resursa na način prihvatljiv za ljude i životnu sredinu. Ulaganje u pomorstvo je sigurno i ekonomski isplativo, pa očekujem da će država, uz poljoprivredu i turizam, prepoznati i ovu oblast kao stratešku privrednu granu, koja može biti značajan motor cjelokupnog razvoja“, zaključuje kapetan Bojan Lazović.