Interpretatorka narodne i zabavne muzike Seka Tomičić i poznati barski i crnogorski muzičar Omer Hodžić, bili su gosti Radio Bara. Od skoro nastupaju zajedno. U prethodnom periodu Seka je vrijedno radila na novom albumu koji će uskoro objaviti u PGP RTS-u, a Omer je inicijator tog projekta i jedan od aranžera. U planu su im zajednički nastupi, kako u Crnoj Gori tako i u inostranstvu, naravno, ukoliko bude onako kako svi priželjkujemo.
RB/BI: Konačno su se stekli uslovi da možete da nastupate, a čini se da je i publika bila željna muzike. Primjećujete li to na nastupima sada, kada je malo lagodnija situacija što se pandemije tiče?
Omer: Pa, onako… Naiskrenije mogu reći- jedno je vrijeme pandemije međutim, u strahu smo od vremena koje dolazi. Eto vidite sva ova dešavanja oko Ukrajine, ostavljaju nekakav utisak gorčine i težine… neizvjesno je vrijeme, ne znamo što nas čeka. “Otvorilo” se da malo nastupamo, poslije toliko vremena, bilo je nekih “blic” nastupa, ništa značajno. Očekujemo ove sezone, moja uvažena koleginica i ja, da ćemo raditi. Ali, neizvjesnost je ono što nam uliva dozu pesimizma. Svi kažu treba malo optimističnije gledati, međutim… ne znam.
RB/BI: Mislite da koliko god da je publika željna muzike i veselja, ne može u potpunosti da se opusti…
Omer: Neko je drugo vrijeme. Korona je ostavila veliki trag. Da li ćemo mi da se oporavimo od toga ili nećemo, to je već neko drugo pitanje. Nažalost, nisam neki sagovornik za ove teme, imam veliku dozu pesimizma. Sve se totalno izmijenilo, pa i muzika posljednjih godina, vjerovatno kao najvjerniji otisak ili nešto što najvjernije prikazuje način života. Toliko se brzo živi. Mi jednostavno nemamo vremena jedni za druge. Tako i u pjesmi, nema se vremena da se sačeka druga strofa. Svira se, recimo, jedna strofa, bez refrena, a sve zavisi kakav je refren. To je nešto što u pravom smislu prikazuje naš način života. Kad se sretnemo na ulici neko okrene glavu, nema vremena… Jednostavno, vrijeme smo izgubili… Kako jedni za druge, tako i za muziku.
RB/BI: Kažu da ćemo posljedice ove pandemije tek osjetiti… Ali Seko, Vi ste, čini mi se, ovaj period ipak fino iskoristili, snimili ste album i spot?
Seka: Da. Iskoristila sam ovo vrijeme i uradila album, koji bi trebalo da izađe krajem aprila ili početkom maja za PGP RTS. Na tom albumu je radio Vlado Panović, šef Narodnog orkestra RTS-a. Tu su i dvije moje pjesme, ali uglavnom sam stare naše tradicionalne pjesme „prepjevala“. Uradila sam spot u barskoj opštini, u Crmnici, za pjesmu „Još ne sviće rujna zora“. Snimila sam i duetsku pjesmu sa Aleksandrom Tirnanićem iz Beograda.
RB/BI: Drago nam je da za saradnju birate i ekipu iz Bara, znamo da sarađujete sa „Bubulj produkcijom“ i da su oni radili Vaš spot.
Seka: Da, u Crnoj Gori mi Dejan Senić radi spotove. Jednu staru pjesmu sam stavila u novo ruho zahvaljujući Omeru Hodžiću, koji mi je pomogao da je otpjevam na drugačiji način, on je svirao harmoniku. Dejo će taj spot da doradi i mislim da će to biti za 15-20 dana na Youtube-u.
RB/BI: Što je specifično za saradnju sa Omerom?
Seka: Pa mislim, ta naša upornost. On je jako tačan, precizan, za šta hoće, zna da ispravi tamo gdje se griješi, a meni to odgovara.
RB/BI: Omere, Vi pretpostavljam, i svojim dugogodišnjim iskustvom pomažete mlađima koji žele da uplove u muzičke vode…
Omer: Nekad jesam, dok sam imao veliki orkestar. Sad više ne. Vrijeme se promijenilo, sve se nekako „suzilo“, tako da sad radim sa Sekom i mogu reći da je ona vrhunski profesionalac. Jedna izuzetna žena/čovjek, vokalno fantastično „stoji“. Da je neko sretno vrijeme, recimo, kao kada sam ja počinjao da sviram, vjerovatno ne bismo mogli „vazduh da uzmemo“. Ona sve što radi, trudi se da radi kvalitetno. Drago mi je to zbog nje. Nažalost, mi u Crnoj Gori ne znamo da prepoznamo talenat, ili ne znamo da ga cijenimo. Naši talentovani pjevači čim odu na stranu, drugi to znaju, pa tamo i naprave karijeru. Tako je recimo i sa Sekom. Na novom albumu ima dvije autorske pjesme i tradicionalnu muziku, koju je fenomenalno izvela. Seka je sada otvorila veliki put i velika vrata u RTS-u. To je ono što godinama pričam ovdje. Tradicija 85 i koja godina više, koju ima RTS, to se ne kupuje na trafici. Ne možete vi poći da kupite 20 godina tradicije, na tome se radi. Ovdje ljudi za to nemaju sluha, prije bih rekao možda nemaju ni vremena. Ovdje su nam draže mješalice, oplate, zgrade koje se rade… Fenomenalno je što se grad širi i dobro je da se gradi. Svako je dobrodošao u Bar. Ali mi o tome ne vodimo računa. To je žalosno. A Bar je izuzetno bogat umjetnicima. Bar je „živa scena“. Na potezu od početka do kraja korzoa, svaki pedalj prostora je jedna „živa scena“. Mislim da se našim muzičarima ne posvećuje pažnja. I to je velika šteta. Mi imamo „Ljeto sa zvijezdama“. Dođe neko sa strane… napune džepove i odu odavde. A barski muzičari/ umjetnici su zapostavljeni. To je velika šteta. Za deseti dio tog honorara može da se napravi program, da svi uzmu učešće. Treba ih stimulisati.
RB/BI: Da li i Vi Seko mislite da se crnogorski umjetnici više cijene na strani nego ovdje?
Seko: Naravno da da. Sigurno ne bih ni ja pošla u Beograd da radim na svom albumu. Jedan album sam objavila u Grand produkciji. Mještovite su tu bile pjesme i pop i narodna, čisto da isprobam da vidim šta sve mogu. Na tom albumu su i autori iz Crne Gore. Uz dogovor sa Omerom sada sam uradila tradiconalne narodne pjesme za PGP RTS. Smatram da je to bilo gdje ovdje moglo da se uradi, ja bih to uradila…
Omer: Ovdje za to ne postoje uslovi, niti postoji interesovanje. Bila je jedna emisija prije četiri- pet godina, gdje sam na pitanje „Kako sačuvati crnogorsku tradicionalnu muziku?“, odgovorio „Ali, to nije pitanje za mene, to je pitanje za ministra kulture, njegove pomoćnike… to su ljudi koji bi trebalo da vode računa o tome“. Mi, prvo nemamo Narodni orkestar, nemamo ono što je krucijalno. Sve države u regionu imaju Narodni orkestar. Treba da se obnove stare pjesme, da se urade novi aranžmani, da se na taj način utiče protiv muzike koja je sada na sceni. Treba okupiti sve dobre pjevače u jednu grupu, da to bude reprezentativni sastav. Ali, država mora da ima projekat, to ne može da potekne od pojedinca. O tome mora da se vodi računa, to je izuzetno bitno. Jer, ovaj talas šund muzike dominira… Protiv toga se mora napraviti jedan veliki front, da se to marginalizuje.
RB/BI: Čini se da je tu „vrag odnio šalu“. Online mediji su itekako dostupni, pa mladi ono što ih interesuje, traže na Youtube-u.
Omer: Nažalost, te društvene mreže se, imam osjećaj, koriste u pogrešne svrhe. Youtube koliko je dobar, toliko je i loš. Tu se može čuti svašta od muzike. To je pošlo u neku drugu, neželjenu stranu.
RB/BI: I način da mladi formiraju muzički ukus kada im je sve dostupno…
Omer: Ali mediji, konkretno u Crnoj Gori, mogu da utiču, tako što će napraviti emisije. Za one koji se sjećaju, za vrijeme bivše Jugoslavije, nekad su to bile emisije narodne muzike. Tu su se pojavljivali oni koji znaju da pjevaju. A danas se pjesme rade za nepjevače. Uradi se tekst i aranžman za nekoga ko ne zna da pjeva. Taj ima novac. Nekad se nije mogla snimiti pjesma ako nije odobrilo deset ljudi u komisiji. Znate da u radiju ili televiziji ne može da bude voditelj sa govornom manom. Danas imate u muzici pjevača koji ne znaju šta znači dikcija, a kamoli da pjevaju. Nekad je to bilo strogo ograničeno, znalo se, postojala je procedura. Tu su bili timovi ljudi kao recimo, Budimir Buca Jovanović, Ismet Alibegović Šerbo, Miodrag Todorović Krnjevac, Novica Negovanović… koji su znali da procijene zna li neko da pjeva ili ne zna, da se napravi selekcija i među dobrim pjevačima. Nije mogao svako da snima. Danas, može. Ja i moju majku od 82 godine da povedem u studio, dam pare, rekli bi „Nema problema, izvolite, gospođo pjevajte“. Danas je užas na muzičkoj sceni.
RB/BI: Ali isto kažu da „nema veselja bez narodne muzike“…
Omer: „Nema veselja bez narodne muzike“, međutim, sad je sve to drugačije. Do prije nekoliko godina bio sam mnogo aktivniji u muzici, nego što sam danas. Počeo sam da radim neki drugi posao, malo sam se povukao. Đe smo mi došli kada su i pravi „ortodoksni“ narodnjaci, počeli kao da sviraju zabavnjake. Ima tu dosta uticaja i to što je danas, recimo, mlada na svadbi muzički urednik. Ona zahtijeva „nemoj ovo, može li ono… može li Džiboni?“. Pa oni koji su do skoro pjevali, kako ja volim da kažem „poljoprivredne šlagere“ –„’Prođe leto trideseto“, „Tri livade niđe ‘lada nema“…, sad treba da pjevaju Džibonija. Jedan veliki cirkus se napravio. Đe nas to vodi to ćemo viđet’. Često pričam ovu priču, vjerovatno sam nekome i dosadan, pa mi kažu „Ili se prilagodi ili napuštaj scenu“. Međutim, ovo je demokratska država i mogu da kažem što mislim.
RB/BI: Seko, što Vi mislite o ovome što Omer kaže o muzici?
Seka: Tačno je da je to tako ali, Bože moj, idemo naprijed, gledamo ispred sebe, moramo da se prilagodimo. Ja se lako prilagodim. Meni je sreća što sam kao dijete pjevala zabavnu, pa onda i narodnjake, sad komercijalu…Tako da je meni dobro. Osim stranu, ovo ostalo može da „pije vodu“…
RB/BI: Kvalitet uvijek ispliva…
Seka: Da, vjerujte da uvijek ispliva…
Omer: Ja se jako teško prilagođavam.
RB/BI: Niste fleksibilni?
Omer: Ne, nije da nisam fleksibilan… ja sam harmonikaš, svi me znaju kao harmonikaša, sad imam neku klavijaturu -aranžer. To je nešto onako, ‘ajde da pokušam, da vidim mogu li ja to da radim. Međutim, to je isto kao da sjedite na sjedište suvozača, a da upravljate vozilom. To je sviranje na aranžeru, klavijaturi koja 90% uradi sama, znači tu muzike nema, ja kao instrumentalista nemam tu što da pokažem.
RB/BI: To su nove moderne tehnologije, dakle ipak, pratite nove trendove…
Omer: Pa trudim se, ali teško, jako teško mi ide. Mislim da je ovo velika šteta prvo za mlade ljude koji sviraju. Recimo, neko ko se toliko godina trudi na Muzičkoj akademiji, što treba da radi? Da svira aranžer koji „svira“ sam. I đe je smisao svega toga, đe ide muzika?
RB/BI: Možda danas svako može da bude muzičar, ali ne može da bude tražen i popularan muzičar, a Vas traže, kad god je neko slavlje u pitanju jer, znate da osjetite atmosferu i napravite taj muzički izbor…
Omer: Tražili su. To sad malo teže ide. Sad kad se malo sklonite sa scene, ako vas ne vide dvije nedjelje, misle da ste pošli na neko drugo mjesto, da ste jednostavno nestali, tako je to. Ali, dobro, sve u svemu, treba biti optimista. Ja nisam baš preveliki optimista, ali eto, vidjećemo što će vrijeme da donese, što će od svega ovoga biti, dobro svi želimo i nadamo se dobrom pa da idemo u nove radne pobjede, naravno, sa mojom koleginicom Sekom.
RB/BI: Seko, kada da očekujemo vaše nove pjesme?
Seka: Krajem aprila, početkom maja. Moram reći da je Omer preradio pjesme. Inače, svi instrumenti su snimljeni uživo. Prvo će biti objavljena „Moj Jadrane, suzo plava“, pa će izaći duetska s Aleksandrom Tirnanićem „Božja volja“ (za koju je tekst, muziku i aranžman napisao Vlado Panović), poslije toga pjesma „Još ne sviće rujna zora“, za koju je spot radio Dejo Senić. Nakon toga izlazi kompletan album.
RB/BI: I onda se ponovo vidimo u Radio Baru.
Omer: Naravno. Radujemo se tom albumu svi. Iskreno se nadam da će ova sezona biti uspješna i radna, pa ćemo možda krajem ljeta, početkom jeseni malo i „preko bare“, da vidimo što kažu „Ameri“. Imamo već neke najave. Ja sam bio dosta puta, da vidimo sada kako sve to tamo izgleda. Nadamo se naljepšem i najboljem i želimo vam sve najljepše i najbolje. Drago nam je da smo bili vaši gosti.
