Druga je polovina februara, novogodišnje praznike su gotovo svi zaboravili, a Djeda Mraz i dalje stoji na gradskom Trgu i čeka.

Tu je više od dva mjeseca.

Odavno su djeca izgubila zainteresovanost da se slikaju zagrljeni s njim ili sjedeći na sankama koje vuče. Odavno ni roditelji ne vode svoju djecu da provode vrijeme trkajući se oko njegovih nogu. Stoji sam, naslonjen na štap, zagledan ka moru.

Dugo mu je na gradskom trgu čuvao leđa prijatelj, bijeli medvjed, ali je i on najednom nestao. Nema ga, dugo već. Sa prijateljima zna da bude tako.

Ostavio ga je da bude okupan prljavim januarskim i februarskim kišama i da bude obrijan burom kakva samo u Baru zna da bude.

Usamljeni, siroti Djeda Mraz čeka da i on pođe kući, odavno je odradio posao.

A koga čeka, i kad će ga dočekati, ne zna ni on sam.