Primila je prve goste jula 1966. godine, taman da zakasni dva mjeseca kada je moja generacija slavila matursko veče.
Sagrađena je na razmeđu grada i luke, uz čuvenu prepirku dva inženjera – da li će njena izgradnja limitirati razvoj luke, da ne bude baš kao ona u Roterdamu. Projektant hotela bio je tada mladi barski arhitekta Batrić Baćo Mijović, kasnije autor mnogih prepoznatljivih i autentičnih arhitektonskih djela, a najpoznatijeg, svakako, Robne kuće „Izbor“.
Po ponuđenom jedinstvena na Crnogorskom primorju, imala je pet spratova, sa 157 ležajeva, a u svim prostorijama je bio klima-uređaj. Gradilo ga je “Opštegrađevinsko preduzeće” iz Titograda, cijena je bila jedna milijarda tadašnjih dinara.
Ne znam ko je bio „kum“ (ko joj je dao ime) i da li je ime dobila po meksičkoj biljci ili po kćeri tebanskog kralja, ali znam da su Barani uvijek znali šta je njihova „Agava“.
U novi hotel, koji se prvo „opipavao“ izdaleka, a kasnije uz malo džeparca i potrebu da budeš viđen, dolazilo se preko svima dobro poznatog mostića, “Agava”, naša učiteljica u mnogo čemu, mnogima prvi pogled u svijet odraslih.
Kao student, iz razumljivih razloga nijesam bio čest gost na terasi. Ali, ponekad se moralo. Štedjela se i sabirala svaka para da dosegne bar za jedno piće. Možete zamisliti na šta liči pivo poslije pet ljetnjih sati nakon otvaranja boce. U lijepom društvu i istom takvom ambijentu, uz uvijek dobru muziku i u tim godinama, sve je lijepo.
Dešavalo se da piće stigne i kada ga ne naručimo. Tonkin rejon! Uz širok sestrinsko – materinski osmijeh i uzrečicu „kuća časti“, a znali smo da je to od njenog bakšiša… ili zarade, svejedno.
Vrlo mlad sam završio školovanje. Prvo zaposlenje bilo je u tadašnjoj firmi „Crnogorsko primorje“ (kasnije „Korali“). Direktor je bio Đuro Iličković. Došao sam u subotu na razgovor o zaposlenju, koji se ubrzo završio Đurovim riječima: „Mali, u ponedjeljak na posao!“ Prije razgovora nije znao ko sam.
Sa tek napunjenih 25 godina bio sam upravnik „Agave“. Težak posao. Mladost jeste motor, ali iskustvo je kormilo. Kako ih objediniti i sinhronizovati? I danas razmišljam o tome da li sam pogriješio kada sam sa 26 godina napustio turizam. A svaki posao je težak, ali nijedan interesantan kao turizam.
„Agava“ je bila prestižno mjesto i za odrasle. Nije se ni tada moglo doći baš svako veče u hotel. Na jutarnju kafu jeste.
Mnogo poznatih ljudi iz politike, estrade, sporta, biznisa boravilo je u „Agavi“. A ugostila je i Tita, što je podrazumijevalo visoku profesionalnost.
Jedan događaj, koliko znam, do sada nije opisan u pričama o prošlosti Bara. Jednom prilikom gost hotela bio je i Vladimir Visocki, najomiljeniji Rus toga doba. Danas, poslije više od četiri decenije, rekao bih preteča perestrojke. Naime, snimao se film „Okovani šoferi“ u sovjetsko-jugoslovenskoj koprodukciji, u kojem je glumio i Volođa. Na kraju snimanja organizovana je svečana večera u „Agavi“, kojoj su prisustvovali svi čelni ljudi “Mosfilma” i “Zetafilma”, reditelj, scenarista, skoro svi glumci, sovjetski i naši. Negdje blizu pola noći dođe i Visocki, što je izazvalo posebno ushićenje među Rusima. Dobavi se i gitara i pjesma trajaše do zore. Prave veličine, prave zvijezde ne mogu sakriti sve tmine ovog svijeta. U stvari, što je veća tmina, zvijezde se bolje vide. Volođa je pjevao u Baru, doduše malobrojnoj publici.
“Agava” je građena prije jačih zemljotresa (1968. i 1979. godine), odnosno prije usvojenih rigoroznih standarda za građenje u zemljotresnim područjima. Stradala je u katastrofalnom zemljotresu 1979. godine, koji je zadesio Bar i cijelo Crnogorsko primorje, samo tri mjeseca prije trinaestog rođendana. Srećom, nije bilo ljudskih žrtava.
Za nauk graditeljima i investitorima, valja pomenuti da građevinski inženjer Čedo Čejović iz Bara, koji je ekspertska znanja iz zemljotresnog inženjerstva stekao na prestižnom univerzitetu u Skoplju, kao član Komisije za tehnički pregled hotela, nije htio da potpiše sigurnost konstrukcije objekta, kao ni za nekadašnju zgradu Opštinskog suda prije toga. To su one prilike kada je čovjek nezadovoljan što je bio u pravu.
Prije nekoliko godina „Agava“ je iskopana iz temelja. Umjesto nje izgrađena je stambena zgrada, koja je dobila ime: „Ona zgrada gdje je nekada bila ‘Agava’.“
