U „Promenadi četvrtkom“ gost Milana Vujovića bio je dr Igor Karišik, specijalista opšte hirurgije, direktor Opšte bolnice u Baru.
RB/BI: Četrnaest mjeseci je otkad ste na čelu Barske bolnice, sasvim dovoljno za ozbiljne ocjene. Najprije da vas pitam kakva je kadrovska situacija u bolnici, jer se o njoj dosta govori? Vidim da se kadrovski ojačavate, ali ljekara nekih specijalnosti nedostaje.
Dr Karišik: To je kompleksno pitanje, jer kadar je nešto u šta se mora kontinuirano ulagati i praviti ozbiljan plan, iz godine u godinu. Nekada smo imali petogodišnje kadrovske planove, čak i desetogodišnje. Kadrovska situacija je dobra, ali, svakako, može i treba da bude bolje. Imamo 46 specijalista u bolnici, 30 specijalizanata i još dva doktora medicine. Radi ukupno 168 sestara, od toga jedan broj u laboratoriji, nešto na fizikalnoj terapiji, itd. To su impresivne brojke. Ipak, imamo i dalje problema kod izvjesnih oblasti. Nažalost, moram da pomenem da smo u jednom kratkom periodu ostali bez tri ginekologa, tako da će sigurno ginekologija morati da se kadrovski dodatno ojača. Prepoznali smo to na vrijeme i dodijelili specijalizacije a očekujemo da još jedna koleginica počne ubrzo da radi. U ovom trenutku je i pedijatrija problem, ali će to biti riješeno čim kolege koje su na specijalizaciji završe specijalizacije i počnu da rade. U tom dijelu je još i subspecijalizacija neonatologije deficitarna. Pokušali smo to da riješimo, u stvari, i riješili smo trenutno, ali za neki budući period postoji plan da usavršimo dvoje kolega. Što se drugih specijalističkih i subspecijalističkih oblasti tiče, prilično smo jaki. Obogatili smo bolnicu za jednog novog doktora, internistu-kardiologa. Od skoro je dr Sonja Radojičić počela da radi u našoj bolnici, tako da imamo osam internista, subspecijaliste kardiologije, endokrinologije, nefrologije i mislim da je to prilično dobro.
RB/BI: Dakle, kadrovski problemi biće riješeni kad se vrate specijalizanti. Oni će ostati neko vrijeme. Moraju da ostanu, a kako ih zadržati?
Dr Karišik: To je, u neku ruku, opšti problem. Primjećujem da dosta doktora, ne samo u našoj bolnici, nego uopšte u Crnoj Gori idu u privatnu praksu. Svakako, ako nekome date dobre uslove i ako ga nagradite za rad, neće ići negdje drugo, niti tražiti drugu ustanovu ili slično. Mislim da je to jedno ozbiljno pitanje o kome treba da se povede računa. Imali smo povećanje plata poslije jednog prilično dugog perioda, tako da mislim da će to doći na svoje. Ipak je rad u bolnici ono, što se kaže, ozbiljna medicina, i ko god voli medicinu, želja mu je, sigurno, da radi u većoj ustanovi, kakva je i naša bolnica.
RB/BI: Da li je ova privatna praksa kompatibilna ili ne sa ljekarima koji rade u državnim ustanovama? Koliko se tu prepliću stvari, znate, često se pominje ono „nemamo ovdje uslova, pa dođite popodne“…
Dr Karišik: Nisam to primijetio što se ljekara u našoj bolnici tiče. Vrlo su jasni stavovi ko zadovoljava kriterijume da može dobiti odobrenje za obavljanje dodatnog rada u nekoj privatnoj zdravstvenoj ustanovi. Možda su to neki subjektivni utisci, mislim da je toga sve manje.
RB/BI: Pretrpjeli ste udar korone, uopšte, psihoze i straha, bilo je i prejakih riječi. Kako je Barska bolnica, po vašem mišljenju, izašla iz ove pandemije? Čini se da nam korona još uvijek dahće za vratom.
Dr Karišik: U pravu ste, nikako da se opustimo, da kažemo da je kraj svemu. U proteklih nekoliko dana, osim nekih sporadičnih pregleda, nemamo ni jednog pacijenta, kovid pozitivnog, da leži u bolnici. Znate kako, u pitanju je nepoznata bolest, ne samo za nas nego za čitav svijet, veliki izazovi su bili pred nama. I terapija se mijenjala vremenom, gledali smo da pratimo sve tokove i što se tiče Crne Gore i svijeta. Zaista je odrađen ogroman posao, jedan veliki broj pacijenata je i pregledan i liječen. Slučajno sam, za neku drugu priliku, izvlačio neke podatke. Za šestomjesečni period, ovaj skoriji, obavljeno je 6.000 pregleda u Kovid ambulanti i otprilike sličan broj laboratorijskih nalaza i, vjerovali ili ne, za šest mjeseci 12.000 rendgenskih snimaka samo za kovid pacijente. To su zaista impresivne brojke. Potrudili smo se da organizaciju dovedemo do perfekcije i da obezbijedimo, kadrovski i opremom, čitavo Kovid odjeljenje, tako da mislim da smo odličan posao uradili. Svakako da je to bio težak period, prepun izazova. Ponavljam, i bolest je bila nejasna na startu, nije postojao jasan način liječenja, lutalo se u početku. Ne govorim za nas, nego uopšte za cijeli svijet. Ono što je u početku bio standard kako se liječi, pravila i protokoli liječenja, to se mijenjalo vremenom. Mi smo se trudili da sve pratimo i ispoštujemo procedure.
RB/BI: I kad smo kod te pošasti, kako vam se čini razvoj situacije? Da li treba da se zabrinemo kad stižu neke alarmantne vijesti, recimo iz Kine, ili iz okruženja, da se opet budi korona?
Dr Karišik: Naše je da budemo spremni, a spremni smo. Iskren da budem, nadam se da se to neće ponoviti, makar ne u onoj mjeri kao što je bilo. Zaista, što kažete, jako je bilo teško pretrpjeti sve ono što se događalo, brigu i strah i kod građana i kod svih nas. Nadamo se da će tome doći kraj.
RB/BI: Kad smo kod ovih stvari i ovih pitanja, čini mi se da malo ko sumnja u stručnost, ne mislim tu samo na ljekare u Barskoj bolnici, ali kao da ponekad fali lijepa riječ… Ali to je opet od ljekara do ljekara i njegovog kućnog vaspitanja, nisu ni svi ljudi isti, pa tako ni svi ljekari. Ali, u principu, i lijepa riječ liječi.
Dr Karišik: Sigurno. Pa znate kako, živimo u jednom vremenu gdje mi se čini da nam fali malo tolerancije. Palo mi je na pamet, ne znam gdje je to bilo, ali čuo sam za taj izraz, u medijima sigurno, „ljepše je sa kulturom“. Samo mali napor da napravimo svi, generalno, bilo bi nam mnogo lakše. Svako nosi vaspitanje iz svoje kuće, rekli ste i to je istina, ali svi možemo malo da se potrudimo i svima da bude ljepše.
RB/BI: A sa druge strane, opet, lako sudimo o ljekarima i njihovim postupcima i o njihovom teškom poslu koji obavljaju. Krajem prošlog ljeta, bio sam u bolnici povodom svoje rođake i na dva metra od mene bila je ljekarka, inače moja komšinica „u punoj ratnoj opremi“, upravo je doveden neki pacijent koji se udavio u moru, bez znakova života. Ona je gledala pravo u mene sa dva metra, ja sam se nasmijao, ali me jednostavno nije vidjela. Ona je bila pod takvom nevjerovatnom psihozom, pod teškim stresom. Poslije se čuo jedan užasan krik od supruge preminulog čovjeka, kad su joj saopštili da nema nade. Nema para koje mogu da nadomjeste tu muku koju je ta žena, ta ljekarka, pretrpjela u tom momentu, bila je van sebe. Na kraju, ljekari su ljudi od krvi i mesa.
Dr Karišik: Upravo tako. Kako da vam kažem: kad imate čovjeka kome je potrebna pomoć, čiji su život i zdravlje ugroženi, sve što znate, sve što umijete i svu volju i energiju koju imate u sebi uložićete da mu pomognete. Nažalost, nekada to ne može da ide onako kako svi želimo. Sjećam se svog predavanja iz ginekologije i akušerstva, kada je profesor pokazivao sliku Kliničkog centra naopačke. Mislili smo da je pogriješio slajd, međutim, njegov komentar je bio: „Spreman sam da okrenem Klinički centar naopačke, samo da završim porođaj“. Tako i mi, ali nažalost, nekad je bolest jača. I sam sam često bio u takvim situacijama. Iskren da budem, meni je taj osjećaj bespomoćnosti, bilo sa koje strane da gledate, jedan od najružnijih osjećaja u životu.
RB/BI: Doktore, interesuje me da li donacije koje s vremena na vrijeme stižu u Barsku bolnicu, dolaze u skladu sa onim što vam je neophodno ili po principu „poklonu se ne gleda u zube“?
Dr Karišik: Ljudi se uglavnom raspitaju i znaju šta nam treba, tako da dugujem veliku zahvalnost svim ljudima i svim kompanijama koje doniraju, uvijek kažem, „za našu bolnicu“ i zaista imam duboko poštovanje prema svima. Imali smo prošle godine jedan veliki broj vrijednih donacija. Svi donatori zaslužuju da budu pomenuti. Već sam jednom kod vas ovdje rekao da ne postoji mala donacija, pa da iskoristim priliku i da pozdravim sve ove ljude: NVU „Žene Bara“, Bord direktora „Barske plovidbe“, „Kalamper“ doo Bar, „Hemosan“ doo Bar, „Eco Med“, „MMC Control“, „La pluma“, „Bar pilot“, servis „Montenegro“ i gospođu Juliju Đenčić.
RB/BI: Dakle, to su donacije. Šta bi još trebalo, šta je trenutno neophodno Barskoj bolnici, kad je oprema u pitanju?
Dr Karišik: U razgovoru u Ministarstvu napravio sam jednu specifikaciju, što će vjerovatno ostati za sljedeću godinu, da obnovimo kompletan instrumentarij operacionog bloka. Mislim tu na instrumente za hirurgiju, urologiju, ortopediju, ginekologiju, ORL i naravno, kao poseban jedan dio, laparoslopsku hirurgiju. Tako da ćemo tu ući u tzv. Program kapitalnog projekta. To su velika sredstva. Ono što može iz bolnice, iz nekih izvora da se uradi, trudimo se da sami nabavimo. Dobijamo dobar dio iz donacija, između ostalog i od ljudi i firmi koje sam pomenuo, tako da su planovi veliki a gledaćemo da uskladimo i mogućnosti i planove.
RB/BI: U principu je najbolje, najsvrsishodnije, kad čovjek uskladi želje i mogućnosti. Da li ste vi uskladili želje i mogućnosti? Sticajem okolnosti, čuli smo se prije nego što je trebalo da prihvatite ovu funkciju. Savjetovao sam vam da dobro razmislite, a u međuvremenu sam i ja prihvatio kao neku funkciju, neuporedivo lakšu od vaše, jer vi „komandujete“ firmom sa 350 zaposlenih. Šta ste izgubili a šta dobili tom odlukom?
Dr Karišik: Prije svega, razumijemo se nas dvojica, to je važno. To je potpuno drugačiji posao od ovoga što sam do sada radio. Meni je hirurgija prva ljubav i ostaće to tako i trudim se da je ne zapostavim. A ovaj menadžerski dio posla je drugačiji, u neku ruku je interesantan. Vrlo je izazovan i vrlo odgovoran i, iskren da budem, jeste veliki teret. Ali vjerovao sam u sebe i vjerujem i dalje i da nisam bio ubijeđen da mogu da nešto napravim, da unaprijedimo sve, sigurno ne bih prihvatio.
RB/BI: Ja se jedino bojim da mi ne izgubimo dobrog hirurga…
Dr Karišik: Sigurno nećete. Neću zapostaviti hirurgiju. Uspijevam da držim korak. Evo, kad već to pominjete, upravo sam došao sa dežurstva, ali poslije ovog razgovora vraćam se u bolnicu da završim jednu operaciju. Tako da neće hirurgija ostati uskraćena, neću to dozvoliti.
RB/BI: A kakva je uopšte barska hirurgija? Tu ima dosta dobrih ljudi i vrsnih stručnjaka, koji su udarili pečate i temelje barskoj hirurgiji.
Dr Karišik: Kako da ne. Trenutno imamo pet hirurga na našem odjeljenju, takođe dva ortopeda i dva urologa su na hirurškom odjeljenju, od toga dvoje subspecijalista digestivne hirurgije. Dobro što ste me to pitali. Mislim da hirurgija odlično funkcioniše, radimo kao tim i osim toga bavimo se i endoskopskim procedurama koje, opet, pripadaju jednom domenu gastroenterologije. Već godinama, decenijama, rade se gastroskopije i kolonoskopije u našoj bolnici. Skoro, pred početak ove godine, dobili smo najsavremeniji aparat za ovakve procedure. Žao mi je što imam utisak da naši građani i okolina uopšte ne znaju da to postoji u Baru, da mogu da odrade sve to kod nas, da nema potrebe da idu negdje dalje. Slična je situacija, da se nadovežem, za dermatologiju. U sklopu jednog IPA projekta našoj bolnici obezbijeđen je aparat koji se zove Dermo scan. Od prije četiri godine postoji jedan odličan aparat, tada je to medijski popraćeno, koji skenira čitavu površinu tijela i upoređuje sa desetinama hiljada drugih fotografija. Koristi se kod nekih suspektnih promjena na koži u cilju poboljšanja dijagnostike. Šteta je da ne znaju naši građani, možda čak i ljudi koji rade u Domovima zdravlja, da to postoji kod nas. Treba to svakako iskoristiti, sve što postoji kod nas, uključujući i novi skener, koji je počeo sa radom, tako da je i ovo dobra prilika da podsjetimo naše sugrađane šta sve ima u Barskoj bolnici.
RB/BI: Možemo li da kažemo da se Barska bolnica polako vraća na stare staze slave?
Dr Karišik: Sigurno. Znate kako, medicina napreduje, medicina se mijenja. Jako je teško držati korak sa svijetom. Postoji jedan izraz „jeftina medicina je loša medicina“. Svi ti aparati, bilo dijagnostički, bilo terapijski, prilično su skupi. Trudimo se da kadrom, uslovima i opremom držimo korak sa Evropom i sa svijetom.
RB/BI: I da nema potrebe da barski pacijenti, makar u toj primarnoj ljekarskoj zaštiti, idu bilo gdje drugo prije nego što se obrate svojoj bolnici.
Dr Karišik: Pa, naravno. Nisam izvlačio sada neke detaljne podatke za ovu priliku, ali vjerujte, mnogo, mnogo može da se završi u bolnici.
RB/BI: Recite mi, pri kraju ovog razgovora, ima li prigovora zaštitniku prava pacijenata?
Dr Karišik: Ima. Znate, neki su prigovori opravdani, a neki i nisu. Kada pogledate i broj ljekara i broj zaposlenih, kada vam kažem da imamo, vezano opet za prethodnu priču o kovidu, većinu ljudi koji zbog pandemije su žrtvovali svoje privatne živote i godišnje odmore, od 2020. godine nisu čak iskorišćeni, onda vam je jasno koliko se neko potrudio da odgovori svim izazovima, zapostavljajući sebe i svoje porodice. Gledam, kao direktor, da sve te probleme ili prigovore na licu mjesta riješim, ako postoji šansa da se to završi odmah, da tako i bude. Mada ima i ljudi koji direktno šalju prigovore višim instancama, čemu ne vidim svrhu.
RB/BI: Dolazile su neke komisije i sa republičkog nivoa, a imate i dobru komunikaciju sa kolegama iz drugih gradova. Kakva je opšta ocjena o Barskoj bolnici?
Dr Karišik: Opšta ocjena je jako dobra. Komisije nisu nailazile na probleme koji bi bili zabrinjavajući. Uglavnom su odlične ocjene za profesionalnost i za opremu.
RB/BI: Kakva je ocjena kolega koji su dolazili iz drugih bolnica na ispomoć kad je kovid bio u zenitu?
Dr Karišik: Svako ima svoj način rada. Nisu oni dugo boravili, bio je vrlo kratak period vezano za kovid. Mi smo angažovali, što se kaže, sopstvene resurse. Naši doktori su radili punim kapacitetom, naše medicinske sestre. Zaposlili smo i pneumoftiziologa u međuvremenu. Mislim da nije bilo nekih primjedbi u smislu terapije i slično, naprotiv. U principu je to svuda u Crnoj Gori bilo na jednom sličnom ili istom nivou.
RB/BI: Znam da je nezahvalno prognozirati, ali kako predviđate rasplet sa koronom?
Dr Karišik: Mislim da to niko ne može da u ovom trenutku da kaže. Nekako sve se desilo iznenada i nepredvidivo. To je ružna bolest, a kako će dalje ići, zaista ne mogu vam na to pitanje odgovorim.
RB/BI: Još samo da nam kažete za bliske i malo udaljene planove kada je barska bolnica u pitanju.
Dr Karišik: Da pomenem i to da smo poslije izvjesnog vremena ponovo nastavili operativne procedure iz oblasti otorinolaringologije. Trenutno, u bolnici se završava u okviru ovoga projekta „On time“, endoskopske procedure, što inače obavljamo i što smo i ranije obavljali. U toku je instalacija sistema za sistem Lab opto, takođe u okviru IPA projekta. To je sistem vazdušne pošte koja će omogućiti brže slanje uzoraka Biohemijskoj laboratoriji. Planovi su da razvijemo i službu patologije, patohistologije u stvari, i citologije. Sigurno ću nešto propustiti… Ono što je meni nekako ostalo kao „rak rana“ – jeste parking koji se nalazi ispred Dijalize, koji bi služio i pacijentima i zaposlenima u bolnici, a posebno pacijentima na hemodijalizi. Zajedno sa nadstrešnicom. Imamo obećanje predsjednika Opštine Bar da će nam pomoći u tome. Sve je praktično pripremljeno, čekamo da i to ostvarimo. Nadam se da ćemo i taj projekat završiti. Što se daljeg opremanja tiče, mislim da do kraja ove godine obezbijedimo cistoskop za dijagnostičke i terapijske potrebe, timpanometar koji je potreban ORL specijalistima. Za ovo ostalo ćemo vidjeti shodno mogućnostima.
