Povodom Međunarodnog dana muzeja – 18. maj i u susret Danu nezavisnosti Crne Gore, večeras je u Arhiepiskopskoj palati u Starom Baru otvorena izložba „Tradicionalne nošnje Crne Gore“ iz fundusa Zavičajnog muzeja Bara i kolekcije poznatih terzija Vaida i Nevine Turusković.
Postavku, koju čine dvadesetak nošnji iz raznih krajeva Crne Gore, priredili su Kulturni centar Bar i Zavičajni muzej, a otvorila je istoričarka umjetnosti i upravnica Zavičajnog muzeja, dr Anastazija Miranović.
„Tradicija, znanje, vještina, kreativnost, raznolikost, prožimanje, neodvojivost materijalne i nematerijalne kulture, kontinuitet, prenos s generacije na generaciju, ponos, pripadnost, identitet, poštovanje, razumijevanje, razmjena, komunikacija – ljubav, sve to sublimiraju u jednom, tradicionalne nošnje Crne Gore. Nije slučajno što smo otvaranje večerašnje izložbe upriličili upravo u prazničnim danima kada obilježavamo Međunarodni dan muzeja – 18. maj i Dan nezavisnosti naše države – 21. maj”, kazala je na otvaranju dr Anastazija Miranović.
Ona je istakla da je u jedinstvenom i najljepšem „muzeju pod otvorenim nebom” – Starom Baru, sa očuvanim fragmentima arheološke, srednjovjekovne i novovjekovne graditeljske baštine, najprirodniji susret pravoslavnog, islamskog i katoličkog etnosa/etosa. Ono što smo danas ne bi bili bez iskre u ognjištu, preslice, struke, džamadana, gusala i jatagana. Ono što ćemo sjutra biti određuje naš odnos prema materijalnom i nematerijalnom nasljeđu koje u amanet i sjećanje ostavljamo generacijama koje dolaze.
„Zvuci i mirisi Crne Gore, ambijent ljutog krša, posne zemlje, morskih praskozorja, rađali su istovremeni zor i prkos, ponos i skromnost u podvizima, dostojanstvo u porazima i siromaštvu, ljepotu življenja u bogatstvu i jedinstvu različitosti naroda koji determinišu kulturno i identitetsko biće Crne Gore. Koret, zubun, džubeleta, kovčeg, baul, škrinja, puce, toka, botun – sinonimi su i stigmati što neraskidivo vežu i tvore specifikum karakternog lica Crne Gore. Crnogorska, muslimanska, albanska, bokeška, spičanska, paštrovska, zubačka, bregasorska, šestanska, anamalska, krajinska, mrkojevska, neke su od tradicionalnih nošnji Crne Gore iz fundusa Zavičajnog muzeja i kolekcije Vaida i Nevine Turusković, koje publika može vidjeti na izložbi”, kazala je dr Miranović i istakla da je postavka priča o “malom”/ velikom, “običnom” čovjeku što obitava pod dostojanstvenom Rumijom i stamenim Lovćenom i Durmitorom. Sve ono što s njihovih zaštitničkih vrhova, nadahnuto je kazivala dr Miranović, pogled hvata, jeste, zapravo, muzej stalne postavke ovdašnjeg života, čiji je djelić privremeno smješten u prostor velelepnog, arhiepiskopskog zdanja, za pamćenje i sjećanje, ko smo, što smo, gdje pripadamo, jer to ponekad zaboravljamo.
„Raznolikost kulturne baštine Crne Gore najbolje reprezentuju kontinualni, identitetski tok trajanja crnogorske države. Multikulturalnost, multikonfesionalnost i multietničnost ovdašnjih prostora, ključni su indikatori viševjekovnog formiranja svojevrsnog mozaika crnogorskog identiteta. Kulturološka heterogenost stvaralačkih praksi i prožimanje amalgamiranih diferentnih kulturnih slojeva na ovom tlu, predstavljaju Crnu Goru kao jedinstven kulturni prostor supstituisan zajedništvom različitosti”, poručila je još, između ostalog, na otvaranju izložbe dr Anastazija Miranović.
Najpoznatiji kolekcionari i terzije u Crnoj Gori, Vaid i Nevina Turusković, koji su dobili brojne nagrade za svoj rad, više od tri decenije bave se tim dragocjenim zanatom i vrijedni su čuvari naše tradicije.
Svečanost otvaranja zanimljive i veoma atraktivne postavke, muzikom je upotpunila pijanistkinja Ana Vukazić, koja je svirala kompozicije, koje, takođe, odslikavaju našu tradiciju, autora iz poznate crnogorske dinastije, Mirka Petrovića.
Publika izložbu nošnji Crne Gore, u Arhiepiskopskoj palati u Starom Baru, može pogledati do kraja maja.
