Nad sjenama Podgrađanina, građanina svijeta, Hamze Đenčića, sinoć je u Starom Baru priređeno literarno veče, povodom poklona, skulpture “Kovač”, koja je postavljena na početku kaldrme, čime je porodica ostvarila njegov davno zamišljen san.
Predivna statua kovača od kovanog gvožđa simbolizuje pregalaštvo dijela žitelja Starog Bara koji su se od tog posla izdržavali, a namjera Đenčića je bila da se spomen na njih ovjekovječi, u čemu je i uspio, jer svim gostima, posjetiocima i građanima Bara, “Kovač” od sinoć želi dobrodošlicu.
Poklon Starom Baru, gradu Baru, odavno je osmislio i planirao darodavac, pokojni Hamza Đenčić, a njegovu želju sinoć su ostvarili supruga Julija i sinovi Alen i Edin.
“Ovo okupljanje izaziva puno emocija, ali je naš dragi Hamza zaslužio i više, pa se nadamo da će Stari Bar kao u njegovoj viziji, iz dana u dan biti ljepši, posjećeniji, življi, sa posjetiocima sa svih strana svijeta. Svi tvoji veliki prijatelji su večeras ovdje i prisustvuju ostvarenju jedne od tvojih neostvarenih zelja”, kazala je, otvarajući program voditeljka Melisa Katana.
Literarno veče, priređeno povodom darovanja skulpture, u sjećanje na Hamzu Đenčića, otvorio je njegov prijatelj Dragutin Dado Martinović, koji se lirskim govorom, uz puno sjete i pijeteta osvrnuo na prijateljstvo koje ih veže još od najranijeg djetinjstva.
“Za priču o mom drugu, prijatelju i bratu nisam se posebno pripremao, jer je o tome teško govoriti. Hamza je bio poseban čovjek, jedna vrlo slojevita, intrigantna, nadasve topla i nježna ljudska duša, odan prijatelj i britak sagovornik, bez dlake na jeziku. Njegov odlazak je sve nas zamislio, suočio sa dilemama koje se u ovim godinama počinju svima nama javljati o tome: šta smo uradili, šta smo mogli uraditi, šta se još može uraditi”.
Odgovori na ta pitanja još čekaju, a jedan od njih je i naše večerašnje okupljanje, za koje se nadam da će postati tradicionalno i da će svakog ljeta, u ovom periodu Stari Bar imati književno veče koje će nositi ime našeg prijatelja Hamze. Kao što je poznato, imao je širok spektar interesovanja, a jedno od njih bile su i knjige. Bio je u posjedu jedne od najvećih biblioteka u Baru, mecena mnogim književnicima i umjetnicima. Volio je knjigu i puno čitao, bio jedan od najboljih đaka generacije, vrlo prepoznatljiv. Evo i mene je natjerao da napisem pjesmu”, kazao je Martinović, govoreći potom tek napisane stihove posvećene prijatelju “Kada budem otišao”. U pjesmi je na lirski, emotivan i dirljiv način sublimirano prijateljstvo koje ova dva prijatelja veže još od djetinjstva u Podgradu, pa sve do današnjih dana, uz vječite dileme o smislu i postojanju.
Po riječima Dada Martinovića, Hamza je krivac što je “propjevao”, pa je za goste na sinoćnjoj literarnoj večeri, kazivao još jednu pjesmu, naslovljenu “Prije smrti”. Pjesma je, kako je rekao, “interesantna zato što se može odnositi na njega i na mene i na sve nas koji smo u jednom teškom vremenu pokušavali da počnemo i započnemo neki biznis i da iz tog biznisa izađemo zdravi i čitavi”.
“Neki su od nas uspjeli, neki nisu, vremena su bila teška, nećemo sada o tome, ali pjesma je dosta autobiografska i može se u nekom dijelu primijeniti na sve koji smo tih nesretnih 90-ih počeli da se bavimo biznisom, tražeći nešto bolje i više”, zaključio je on.
O Hamzi je potom govorio Vlado Lukšić koji se prisjetio trenutka i načina upoznavanja.
“Rekao bih da lijepa hrvatska riječ ‘osebujan’ koja je mnogoznačna i mnogoslojevita baš ide uz Hamzu, koji je bio talentovan za mnoge stvari. Prije 24 godine, na sastanku Upravnog odbora Društva ekonomista Bar, u vrijeme kada je otpočeo zamah privatnog preduzetništva, kada su se pojavljivale nove misli i nova saznanja, trebalo je da predložimo kandidata za nagradu Oslobođenja Bara. Nikada do tada nisam upoznao Hamzu, niti ga vidio, ali sam slušao o njegovim rezultatima. Hamza je iste godine dobio nagradu. Kada je tim povodom priredio koktel u restoranu Vidikovac, dočekujući goste sa suprugom Julijom, predstavio me: ‘Ovo je čovjek, kojeg ne znam i sa kojim nikada nisam popio kafu, evo se večeras upoznajemo, dobrodošao Vlado’. Od tada je počelo naše druženje, koje je kasnije preraslo u prijateljstvo”, kazao je Lukšić.
Pozdravljajući prijatelje, Hamzin kako je istaknuto, brat, Faro Zaganjor je pročitao pjesmu poete Rajka Joličića, koju je posvetio Hamzi, a koja je na kraju večeri, uokvirena i odštampana poklonjena publici. Zaganjor je drhtavog glasa, uz puno emocija govorio o preminulom prijatelju i zajedno sa porodicom organizovao sinoćnje okupljanje.
Na poklonu gradu Baru, na statui “Kovač”, sinoć se zahvalio predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević.
“Dragi prijatelji, dragi Starobarani, uvažena porodice Đenčić, gospođo Julija prije svega, dozvolite da vam se zahvalim u ime grada kojem večeras poklanjate skulpturu Kovača, upravo ovdje u Kovačkoj ulici, u Starom Baru, odajući time, prije svega, poštovanje prema vrijednim ljudima koji su gradili ovaj grad, koje je Hamza za života i te kako cijenio. Ovo je za sve nas jedan zaista emotivan trenutak. Drugar mnogih od nas, prijatelj, Hamza Đenčić bio je prije svega građanin svijeta, vječiti putnik, ali iznad svega lokal patriota koji se ma gdje išao, vraćao svom Starom Baru i dio sebe mu svakodnevno davao. I ne samo kroz brojne donacije, već upravo svakodnevnim druženjem sa Starobaranima i svima onima sa kojima je dijelio trenutke bilo petkom, tradicionalno na pazarni dan, ili u kafanama gdje je sa ljudima boravio. Ovo što su nam večeras priredili Hamzini prijatelji, zaista jeste jedan emotivan trenutak za sve nas i hvala vam što smo već drugi put u mjesec dana okupljeni jednim sjajnim povodom, što možemo da ostvarujemo viziju koju je Hamza zacrtao za Stari Bar: da se širi, da uvijek bude otvoren za sve ljude koji ga posjećuju, da dolaze, da mu se raduju i dive njegovim ljepotama. Hvala na jednoj lijepoj donaciji, koju uručuje porodica Đenčić
Prijatelj Hamza me na ovako nešto obavezao još u novembru mjesecu. Umjetnička duša, recitujući stihove Meše Selimovića me obavezala da upravo večeras zajedno sa svima vama, prijateljima i porodicom, primim i da uručimo poklon Starom Baru. Hvala vam što svi zajedno pokazujemo koliki je čovjek bio Hamza Đenčić”, kazao je Raičević.
Na kraju omaža Hamzi Đenčiću, skulpturu Kovač, svečano su otkrili predsjednik Opštine Dušan Raičević, privrednik Faro Zaganjor i supruga Julija, a svjetlost koja se sa nje raspršila, obasjala je zidine Starog grada, baš kao da je sa neba rasuo naš dragi prijatelj i sugrađanin.