Sekretarka OO Crvenog krsta Bar, Zorica Crnčević gostovala je u ponedjeljak u emisiji NVO Impulsi. Povod je bila nedavno održana Skupština ove humanitarne organizacije, a bilo je riječi i o aktivnostima Crvenog krsta, obukama i programima, kao i o Svjetskom danu izbjeglica.
RB/BI: Razloga za razgovor sa vama je mnogo, počećemo od nedavne Izborne Skupštine OO CK Bar.
Crnčević: Na osnovu odluke Crvenog krsta Crne Gore o raspisivanju izbora, statutarnih ovlašćenja i drugih dokumenata na kojima počiva Rad CK Crne Gore i opštinskih organizacija, 14. juna održali smo Izbornu Skupštinu naše Opštinske organizacije za mandatni period 2022-2026. godine. Jako vodimo računa o institucijama i pojedincima koji sačinjavaju našu Skupštinu, vodimo prevashodno računa o njihovom moralnom profilu, profesionalnom radu i ugledu koji imaju u svojim institucijama. Važno je da se zna da našu Skupštinu sačinjavaju uglavnom volonteri, koji su dali ogroman doprinos u razvoju naše organizacije, koji prihvataju osnovne principe i sva druga dokumenta na kojima počiva Međunarodni pokret Crvenog krsta i Crvenog polumjeseca. Na izbornoj skupštini izabrali smo predsjednika, potpredsjednika, Upravni odbor, Odbor za finansijska pitanja i komisije, koje su značajne za rad naše opštinske organizacije. Moram da iskoristim priliku da se zahvalim dosadašnjem predsjedniku OO CK Bar, Slobodanu Đonoviću, koji je dao ogroman doprinos u razvoju naše organizacije, koji je svojim moralnim profilom i svojim profesionalnim radom zasluživao ovo mjesto u našoj organizaciji. Zahvaljujem i kompletnom Upravnom odboru i cijeloj Skupštini, koji su pratili rad naše organizacije. Prema Statutu, predsjednici Opštinske organizacije i članovi Skupštine ne mogu biti u ovim organima upravljanja više od osam godina, tako smo ove godine sproveli izborne aktivnosti koje su trajale tokom cijele 2021. godine, zato što smo morali da vodimo računa da članovi naše Skupštine, koja broji 23 člana, moraju biti veliki humanitarni kapital i veliki humanitarni kapacitet koji će podržavati rad OO CK Bar i stalno raditi na njegovom unaprjeđenju. Na Skupštini izabrali smo predsjednicu, Biljanu Pavlović Amanović, koja je dugogodišnji volonter Crvenog krsta, a inače je rukovodilac Službe za materijalna davanja i pravne poslove u Centru za socijalni rad. Pri biranju predsjednika, potpredsjednika i Upravnog odbora rukovodimo se volonterskim radom, koji je mimo njihovog profesionalnog. Izabrali smo i potpredsjednicu, koja je takođe dugogodišnji volonter Crvenog krsta, koja je dala veliki doprinos, posebno pri pravnim pitanjima naše organizacije. To je Branka Vlahović. Naš Upravni odbor broji sedam članova, Odbor za finansijska pitanja, koji prati finansijsko poslovanje organizacije broji tri člana, a naravno, imamo tri predstavnika u Skupštini CK Crne Gore, koja se, u stvari, sastoji od predstavnika opštinskih organizacija.
RB/BI: U svakom slučaju, svi ljudi uključeni u rad Skupštine su prvo volonteri, jako su dobro upoznati i poštuju rad i značaj ove organizacije.
Crnčević: Jeste. I ono što nisam rekla, na Izbornoj Skupštini se analizira rad sekretara, kao rukovodioca organizacije. Upravni odbor na kraju mandata daje mišljenje, šalje ga na razmatranje Upravnom odboru CK Crne Gore, koji daje saglasnost na imenovanje sekretara. Upravni odbor CK Crne Gore, sa posebnim obrazloženjem, to moram da kažem iako se o meni radi, dao je saglasnost na moje imenovanje. Generalna sekretarka CK Crne Gore, Jelena Dubak, koja je bila prisutna na našoj Skupštini, dala je najveće ocjene o radu naše opštinske organizacije.
RB/BI: Najveće ocjene o radu mogu dati i vaši korisnici, jer s obzirom na ova izazovna vremena, prvo je bio COVID, a sada je situacija sa izbjeglicama. I pored svega što rješavate u hodu, i dalje imate brojne programe koje sprovodite, brojne obuke, ne zaboravljate ni na stare, ni na bolesne…
Crnčević: Ako se tako može reći, makar smo u programskim zadacima i uslugama izuzetno bogati, iako nismo u finansijskim sredstvima i nikada ih nije dovoljno. Imamo jako široku lepezu programskih aktivnosti i usluga, kojima su obuhvaćene različite ciljne grupe – od socijalno ugrožene kategorije stanovnika, koji su na evidenciji za materijalna davanja, tu su starija lica koja primaju set usluga, od strane gerontodomaćica, volontera, imamo klub za starija lica. Prošle godine je počeo sa radom i Centar za njegu za starije u zajednici. To su inovativne, unaprijeđene i obogaćene socijalne i zdravstvene usluge za naše korisnike. Zaista se trudimo da, svim ovim uslugama, poboljšamo položaj naših starijih sugrađana, nama je cilj da oni što duže borave u svojoj prirodnoj sredini, jer najljepše je u svojoj kući, u svom domu, ma kakav on bio i ma gdje se nalazio. U realizaciju programa brige za starija lica uključeni su i zaposleni i volonteri, imamo partnerske odnose sa značajnim institucijama. Opština Bar je zaista dala veliki vjetar u leđa u zadnje četiri godine, kada su u pitanju usluge za starija lica, finansijski. Iako su to značajna sredstva, da kažem, nisu dovoljna zato što su ovo veoma, veoma skupe usluge, koje se Crveni krst trudi da realizuje sa najmanje moguće sredstava. Uključene su gerontodomaćice, volonteri, socijalni radnik, medicinske sestre… Trudimo se da naši korisnici, koji žive i na udaljenom seoskom području, široj periferiji i centru grada, ne budu zanemareni i da zaista briga za njih bude adekvatna, blagovremena i da im zaista koristi, kako bi njihov svakodnevni život bio što bolji. Najvažnije je da ne smiju biti zanemareni, zapostavljeni i usamljeni.
RB/BI: Dosta često su vaši volonteri možda jedini koji ih u tih desetak dana ili nedjelju, koliko se često ide, posjete u njihovim domovima.
Crnčević: Svakodnevne su to posjete, tu nema ni deset dana ni mjesec dana, jednostavno postoji plan rada: plan rada za volontere, profesionalni plan rada za gerontodomaćice, uključuju se i profesionalci iz organizacija, predstavnici važnih organizacija i institucija iz našeg grada. Što se tiče naših korisnika, starijih, to su uglavnom lica koja žive sama ili sa svojim bračnim drugom, koji su zanemareni, socijalno izolovani, izuzetno usamljeni, u teškoj materijalnoj situaciji, lošeg zdravstvenog stanja. Svi ti naši korisnici 24 časa su pod brigom i pažnjom Crvenog krsta. Ono što mi ne možemo da uradimo i onu uslugu koju mi ne možemo da pružimo, uspostavlja se komunikacija sa Centrom za socijalni rad, zdravstvenim ustanovama, lokalnom samoupravom. Mjesne zajednice su izuzetni partneri Crvenog krsta, posebno kad su u pitanju seoske mjesne zajednice, tako da nijedan naš korisnik nije bez hrane, bez ljekova, razgovora. Zaista mislim da svi u ovom gradu treba da priznaju Crvenom krstu koliko je to važno, kada toliki broj naših korisnika ima apsolutno brigu i njegu.
RB/BI: I sačuvano dostojanstvo.
Crnčević: O tome se izuzetno vodi računa. Razvijaju se programi zdravog starenja, uključuju se i ljekari na terenu povremeno. Ovo je jedna usluga za koju je licencirana naša organizacija i koja treba da bude podržana svake godine, sa više sredstava, da bismo mogli da brinemo o dosadašnjem broju korisnika i naravno, da uključujemo one koji su na listi čekanja, kojima je naša pomoć neophodna a o kojima nema ko da brine. Isključivo pričamo o našim starijim sugrađanima o kojima nema ko da brine.
RB/BI: Osim toga, imate i brojne obuke.
Crnčević: Da, obuke su stalne, najčešće ih organizuje Crveni krst Crne Gore, u saradnji sa evropskim nacionalnim društvima. Najprisutniji u radu CK Crne Gore su austrijski i italijanski Crveni krst. Naravno, uključuju se po programskim aktivnostima i druga nacionalna društva. Imamo izuzetno dobru saradnju sa nacionalnim društvima iz regiona, tu dolazi do jednog iskoraka u unaprjeđenju programa i usluga, do razmjene iskustava, stalnog usavršavanja. Naravno, veće sredine, bogatija nacionalna društva itekako su raspoložena da pomognu našem nacionalnom društvu kada su u pitanju edukacije. Poseban akcenat sada je na obukama kada je u pitanju pandemija i kada je, nažalost, u pitanju rat u Ukrajini i izbjeglice koje dolaze i u Crnu Goru i naravno, po cijeloj su Evropi. Treba jačati timove Crvenog krsta kada je u pitanju djelovanje u nesrećama, tu su timovi za psihosocijalnu podršku koji su izuzetno važni, timovi za pružanje prve pomoći, terenski timovi za zbrinjavanje i spašavanje, timovi obučeni za Službu traženja, sve programske aktivnosti Crvenog krsta u vanrednim situacijama se u stvari primjenjuju kada se dese neke nesreće, najsvježiji primjer je pandemija, pa sada izbjeglištvo. Ništa od ovoga se ne može planirati, kada su u pitanju pandemije, ratovi, tako da mi tu djelujemo u trenutku, uz podršku naravno i Federacije i drugih nacionalnih društava.
RB/BI: Uvijek morate biti spremni.
Crnčević: To se pokazalo, najsvježije primjere imamo kada je u pitanju pandemija kada je Crveni krst u stvari spreman i koliko je on pomažući organ državi u humanitarnoj oblasti. Važno je da se kaže da mi nikada ne zaboravljamo naše lokalno stanovništvo i oni su nama zaista uvijek tu prvi. Nažalost, postoji veliki broj porodica u našem gradu kojima je potrebna ne samo materijalna pomoć, nego kojima je potrebna psihosocijalna podrška. Često ljudi humanitarnu djelatnost u Crvenom krstu vezuju za davanje humanitarne pomoći, za materijalna davanja. To jeste jedan segment rada u socijalnoj djelatnosti. Ali, vi na svakog korisnika morate potrošiti određeno vrijeme. To su ljudi koji su željni razgovora, koji hoće da ispričaju svoju priču, neki se ljute, neki su neprijatni, neki prijatni. To je sve dio našeg posla, taj razgovor se ne može završiti za pet minuta, svakom morate posvetiti određeno vrijeme. Vrata Crvenog krsta su širom otvorena i zaista, ako se igdje poštuje ljudsko dostojanstvo, onda se poštuje tu i to tako treba da bude i to stalno treba da se unaprjeđuje. Da ne govorimo o redovnim obukama, kao što su obuke u pružanju Prve pomoći. To je izuzetno važna oblast, koja još uvijek nije prepoznata u našoj opštini. Prepoznata je u Budvi, Tivtu, Podgorici, Bijelom Polju. Mnogo mi je žao kada su u pitanju javni i privatni sektor, govorim o tome.
RB/BI: Kao neko ko je pohađao tu obuku, moram da kažem da mnogo toga što sam mislila o Prvoj pomoći nije tačno. A zaista je značajno iskustvo.
Crnčević: Tako je. Nas je Opština Bar kroz budžet za 2022. godinu podržala određenim sredstvima, kako bismo se što bolje pripremili u smislu opreme i svih tih troškova koje imamo kada je u pitanju obuka iz Prve pomoći. Mi izuzetno dobro radimo sa predškolcima, osnovnim i srednjim školama. Imamo Klub mladih, koji takođe prolazi obuku iz Prve pomoći. Ono gdje je problem u našoj opštini jeste jako mali broj zainteresovanih iz javnog i privatnog sektora, a imaju zakonsku obavezu da imaju obučene ljude iz Prve pomoći.
RB/BI: Danas je Svjetski dan izbjeglica. Koliko je u Baru izbjeglica iz Ukrajine?
Crnčević: Nažalost, prođe po par godina ili jedna decenija pa opet imamo izbjeglištvo, opet imamo ratove. To je jedna globalno tužna slika. Ne govorimo samo o izbjeglicama iz Ukrajine, cijeli svijet je u pokretu, ima mnogo žarišta koja su sad u sjenci zbog ovog rata koji se dešava u Ukrajini. Milioni ljudi su u pokretu, izbjeglištvo je samo po sebi izuzetno teško i traumatično. To je jedna ljudska katastrofa, kad morate da napuštate svoj dom. Kako je rekao prije nekoliko godina predsjednik CK Crne Gore, to su ljudi bez adrese. To je strašno. Imate neke sređene živote, ne morate da živite u nekom posebnom bogatstvu, ali imate neki svoj red, neki svoj sređen život. Tu su djeca, stari… Danas je Svjetski dan izbjeglica, znači govorimo o svim izbjeglicama, i o onima koji su negdje našli neki svoj mir, sredili živote, o izbjeglicama koje su u pokretu u cijelom svijetu. Svaka država ima moralnu obavezu, kao i svaki pojedinac, da kad se neko obrati za pomoć i traži utočište u njegovoj zemlji, ta vrata moraju da budu otvorena. To je Crna Gora radila uvijek, od 1875. godine kada je bio tursko-hercegovački rat, kada je tadašnja, jako siromašna Crna Gora primila veliki broj izbjeglica. U svakom periodu izbjeglištva Crna Gora je otvarala svoja vrata. Uloga Crvenog krsta je tu bila ogromna, kada je u pitanju obezbjeđivanje humanitarne pomoći iz inostranstva. U ovom trenutku u cijeloj Crnoj Gori ima sedam i po hiljada izbjeglica iz Ukrajine, koji su se registrovali, da li u Turističkoj organizaciji, da li su se registrovali u MUP-u, ili su se registrovali samo u Crvenom krstu. Na našoj evidenciji, od prvog marta do danas imamo 114 porodica, sa 294 člana. Uglavnom su došle mlade majke sa djecom. Imamo 200 mladih majki i ženske djece i 94 muškarca, od beba do preko 65 godina. Najmlađe dijete ima tri mjeseca a najstarija osoba 89 godina. Crveni krst Crne Gore i opštinske organizacije već uveliko sprovode aktivnosti kada su u pitanju izbjeglice. Uglavnom je to psihosocijalna podrška. Sada realizujemo jedan projekat u saradnji sa UNICEF-om, znači pružanje psihosociijalne podrške djeci i roditeljima. U ove radionice uključen je profesionalac, psiholog, kao i volonteri. Osmišljavaju se radionice sa djecom, kako bi se što brže i lakše adaptirali na našu sredinu, ukoliko žele tu da ostanu i kako bi se napravila jedna „meka“ staza za upis u školu ili za upis u vrtiće. Tu se uče slova, uče se crnogorske riječi. To nije samo korisno za njih, to je korisno i za naše volontere i profesionalce, uči se ukrajinski jezik, pa se uči ruski jezik, zato što se oba jezika govore na tom području. Cijelo ljeto će trajati te radionice.
RB/BI: Moram da kažem da je to odlična ideja, jer kolega Milan Vujović je prošle nedjelje pričao sa predstavnicom Građanske alijanse, koja sarađuje sa vama i koja je otvorila svoju kancelariju u Baru. To je baš prepoznato kao jedan od eventualnih problema, ako djeca ne nauče crnogorski jezik.
Crnčević: Jeste, ali stalno se taj broj povećava. Sva djeca na ovom svijetu su izuzetno pametna, inteligentna, jako brzo uče, jako brzo prihvataju. Tih nekoliko radionica su bile na opšte zadovoljstvo i profesionalaca i volontera i na veliko zadovoljstvo i na veliko zadovoljstvo i roditelja i djece. Važno je i dok su djeca na tim radionicama, roditelji mogu da obavljaju neke svoje poslove, ili da nešto administrativno obave, ili nabavke ili prosto negdje da prošetaju, tako da je višestruka korist. Nama je cilj da koliko god bude taj projekat sa UNICEF-om trajao, da mi to nastavimo i da uključujemo i našu djecu, djecu iz naših ciljnih grupu. Da naša djeca imaju dovoljno informacija o istoriji i kulturi Ukrajine, običajima, njihova djeca da uče o crnogorskoj kulturi, običajima, istoriji. Koliko god da je situacija teška, uvijek se nađe neka lijepa priča, koja može da se radi sa njima.
