Kolektivna izložba „Priče iz karantina“ šest savremenih crnogorskih autora otvorena je sinoć u izložbenom prostoru Zavičajnog muzeja Bara, kao dio ovogodišnje likovne selekcije Barskog ljetopisa.
Kustoski projekat Milice Bezmarević, istoričarke umjetnosti i kustoskinje Centra savremene umjetnosti Crne Gore, likovnoj publici Festivala predstavio je radove Zdravka Belog Delibašića, Tadije Janičića, Teodore Nikčević, Ivane Radovanović, Siniše Radulovića i Jovane Vujanović.
Dr Anastazija Miranović, selektorka likovnog programa Festivala istakla je na otvaranju da je riječ o postavci koja, shodno svom nazivu, donosi jednu izrazito zanimljivu priču.
„Sam naziv karantin sugeriše i govori o čemu je riječ. Karantin nekako uvijek tumačimo kao mjesto izolacije što i jeste neposredan povod za ovu izložbu. Međutim, pored te izloacije uzrokovane pandemijom svi mi živimo u nekim svojim samoizolacijama, svojim vlastitim karantinima, iako nekada u virtuelnom svijetu, ali i on je negdje u nekim nišama pohranjen i otuđuje nas od onog realnog i stvarnog života“, istakla je Miranović.
Povod za ovu izložbu koja je prvi put prikazana u Centru savremene umjetnosti Crne Gore, prema riječima kustoskinje Milice Bezmarević, bila je aktuelna situacija pandemije Corona virusom, koju nažalost još uvijek živimo i „karantin u kojem smo proveli toliko dugo vremena, sav taj neprestani osjećaj zbunjenosti, konfuzije, straha, neizvjesnosti kroz koji smo prošli“.
„Ideja o izložbi nametnula se u procesu razmišljanja o karantinu kao poziciji, kao nekoj neočekivanoj životnoj situaciji, ali opet ne isključivo u kontekstu pandemije, već na jedan malo drugačiji način na koji svako od nas svakodnevno živi svoje vlastite, intimne karantine, najrazličitije situacije odbačenosti, nepripadanja, usamljenosti, socijalne izolacije i svjesno odabrane samoizolacije“, kazala je Bezmarević.
Kako je istakla Bezmarević, pojam karantin, u širem kontekstu posmatrano, reflektuje daleko sadržajnije procese svakojakih promjena i shodno tome postaje jedno široko polje nepreglednih mogućnosti novih, u ovom slučaju, umjetničkih čitanja i tumačenja.
„Neki od radova nastali su upravo tokom trajanja karantina, i oni su u neku ruku i vizuelno jasniji i određeniji u kontekstu ponuđene teme. Oni drugi su više alegorijski, asocijativni, i njihovo čitanje je možda na neki način zahtjevnije. No, svi oni zajedno, iako sa naizgled različitih pozicija, kao cjelina djeluju sinhronizovano i djeluju u istom smjeru propitivanja i rasuđivanja kompleksnih aktuelnih društvenih i socioloških okolnosti i njihovih umjetničkih rezonanci“, rekla je Bezmarević proglašavajući izložbu otvorenom.
