Kako zvuči “Crnogorska bajka” imali su večeras priliku da dožive i osjete posjetioci premijerne izvedbe multimedijalnog koncerta na platou ispred Dvorca kralja Nikole. Neobičan performans realizovan je pod okriljem bARS-a, jednog od segmenata ovogodišnjeg „Barskog ljetopisa“.
Klavirsko-gitarski koncert, koji se sastoji od 12 kompozicija, upotpunjen je i šarmantno uobličen naracijom autorske pripovjetke. Autor muzike i pripovjetke je Veljko Ivanović, koji je ujedno i izvođač, a smjela, slojevita zamisao, pretočena je u muzičku čaroliju pod prstima bravurozne pijanistkinje Ane Vukazić.
Kompozicije su konceptualne, napisane hronološki, autor svaku najavljuje i pričom dočarava. Cio projekat inspirisan je etno i tradicionalnim motivima Crne Gore.
Ivanović, koga publika poznaje uglavnom kao kompozitora „čvršćeg“ zvuka (do sada je pisao rok i hevi metal numere), u razgovoru za Radio Bar i Bar Info otkriva da je inspiracija etno melosom došla sa godinama, „kao povratak korijenima“.
„Živio sam dugo u Beogradu, ali sam se stalno ‘vraćao’ mislima i ritmu čiste nostalgije. Prva pjesma je i nastala u vozu Bar – Beograd. Nostalgija je, dakle, bila inspiracija“, kaže Ivanović. Na pitanje o nastanku pripovjetke, uz osmjeh kaže da je „možda i Ana malo ‘kriva’ za to“.
„Njena je ideja bila da napišem nešto što bismo izgovorili prije početka svake pjesme. Moj mozak je tada počeo da radi ‘na tu stranu’. Shvatio sam da, u stvari, postoji priča… Pjesme su ispričale priču. Dok smo radili muziku, opisivali smo događaje. Ponijelo nas je sve to. Prošlog ljeta smo dan-noć radili na projektu. Bili smo potpuno opijeni“, prisjetio se autor.
Za klasičnu pijanistkinju Anu Vukazić proces stvaranja bio je interesantan, ali zahtjevan.
„Nastojala sam da svu muziku koja je ‘čučala’ u Veljku uklopim u pijanizam. Nadam se da smo uspjeli da nas muzika odvede u klavirske momente i atmosferu. Klavir kao instrument je bila inspiracija, pa smo težili da iskoristimo sve njegove mogućnosti – tehničke, koloritne, da donesemo atmosferu“, kaže Vukazić.
Na opasku da je publika osjetila snažan emotivni naboj koji ju je sve vrijeme ‘zapljuskivao’ sa scene, mlada umjetnica kaže da se tokom dugotrajnog procesa stvaranja ovog djela energija akumulirala, pa je „večeras sve eksplodiralo u emotivnom smislu“.
Lijepo je čuti da dvoje umjetnika već imaju planove za dalji život „Crnogorske bajke“, koja će, kako ekskluzivno otkrivaju za naš medij, u budućnosti biti još šire, zanimljivije i zahtjevnije ispričana. S obzirom sa koliko vjere, entuzijazma i strasti govore o planovima, nema razloga da im se ne vjeruje.
„Zamislili smo da cijela priča postane orkestarska, da je prati hor…“, najavljuje Ana, dok Veljko podjeća da se proteklih godina dosta bavio muzikom inspirisanom filmom, pa su ovi planovi i proizašli iz toga.
„Kompozicije koje sam ‘slagao’ u glavi su i bile nekako više za orkestar. Međutim, pošto smo na projektu radili Ana i ja, gledali smo da sve to ‘spakujemo’ u klavir. S jedne strane, ovo jeste zaokružena priča u malom, ali postoji iskra koja će vjerujemo, pokrenuti opsežniju priču. To je sada lakši dio posla, iako izgleda strašno – 50 ljudi na sceni… U proces, koji je večeras zaokružen premijerom, dali smo najviše energije“, ističe Ivanović.
Autor „Crnogorske priče“ podvlači da „za razliku od klasičnog nastupa koji teži perfekciji, njihov peformans nije takav vid umjetničkog izraza. Rukovodili su se načelom kome su se oboje priklonili – „griješi, ma, griješi, al’ neka puca iz tebe“.
„To se u posljednje vrijeme ne dešava na sceni. A fali. I u pop muzici se ‘pegla’ sve, pa fali života, fali krvi“, zaključuje Veljko Ivanović.
