Institut za biologiju mora Univerziteta Crne Gore zabilježio je da u našem moru ima ukupno 44 vrste ajkula i raža, što čini 75% svih vrsta hrskavičavih riba Jadrana – kako glasi njihov zajednički imenitelj. Kuriozitet je da je rijetka vrsta na Mediteranu – pješčani pas, primijećena na našoj obali, dok je najčešća vrsta od velikih ajkula pas modrulj. Međutim, ono sa čime se ajkule i riže suočavaju jeste masovno izumiranje.
MSc Ilija Ćetković, sa Instituta za biologiju mora, čija su oblast istraživanja upravo hrskavičave ribe, kaže da se nasuprot uobičajenom mišljenju ljudi, ove vrste mogu pronaći u svim morima svijeta, uključujući i Jadransko.
„Do sada je zabilježeno čak 59 vrsta u Jadranskom moru. U njegovim vodama se mogu sresti i neki od ‘živih fosila’ kakav je pas glavonja, za čije se srodnike smatra da su evoluirali u periodu Jure“, kaže Ćetković. Hrskavičave ribe, dodaje on, predstavljaju jednu od evoluciono najstarijih grupa kičmenjaka, čiji predstavnici naseljavaju svjetska mora već više od 400 miliona godina.
„Ajkule i raže danas preživljavaju masovno opadanje brojnosti svojih vrsta, a neke su i regionalno izumrle. Najnovija istraživanja pokazuju da je trećina ukupnog broja vrsta ajkula i raža suočena sa rizikom od istrebljenja, mahom uslijed pretjeranog izlova, sporog dostizanja polne zrelosti i malog broja potomaka“, navodi Ćetković.
Institut za biologiju mora sprovodi istraživanja u cilju utvrđivanja bioraznolikosti i učestalosti ovih vrsta u našim vodama. Nalazi nekih datiraju iz prošlih decenija i njihovo trenutno prisustvo nije potvrđeno.
„Laboratorija za ihtiologiju i morsko ribarstvo čuva informacije o ulovima i viđanjima u obliku baze podataka koja trenutno sadrži oko 2500 unosa. Podaci potiču iz redovnog monitoringa morskog ribarstva i iz takozvane građanske nauke, kojom svaki građanin/ka može doprinijeti cilju. Ovakav vid sakupljanja podataka je uveliko našao primjenu u istraživanju ajkula i raža usljed rijetkosti njihovih jedinki, i samim tim česte nemogućnosti istraživača da direktno dođu do uzoraka. Uz pomoć ribara i drugih zainteresovanih, došlo se do novih ili čak prvih nalaza 29 vrsta u našim vodama“, kaže Ćetković.
Kao jedno od značajnijih otkrića on ističe višegodišnju prisutnost nedoraslih jedinki pješčanog psa, vrste rijetke u gotovo čitavom Mediteranu, i to na širem području ušća rijeke Bojane. Svi nalazi ove vrste u Crnoj Gori su dobijeni zahvaljujući interesovanju ribara, koji su ih proslijedili osoblju Instituta.
„Analiza višegodišnjih podataka pokazala je da je od velikih vrsta ajkula daleko najčešći pas modrulj, dok su sve ostale neuporedivo rjeđe. Ovo nije iznenađenje, već samo potvrđuje pretpostavke i uklapa se u trendove preostalih djelova Jadrana. Među ražama, najčešće su one iz porodice Rajidae, kakve su raža kamenica i modropjega raža, dok se često mogu vidjeti i električne raže, poznatije kao drhtulje“, navodi Ćetković.
Znatan broj ugroženih ajkula i raža se već nalazi na brojnim međunarodnim konvencijama čija je Crna Gora potpisnik, dok se širom Mediterana preduzimaju značajne mjere u cilju njihovog očuvanja.
„Mediteransko more predstavlja svojevrsni hotspot biodiverziteta hrskavičavih riba jer ga naseljava oko 7% njihovog ukupnog broja. Ovim putem pozivamo sve zainteresovane da proslijede svoja viđenja i ulove bilo koje ajkule ili raže, a takođe koristimo priliku da zahvalimo onima koji su to već činili“, poručio je Ćetković.
