Lokalni mediji imaju posebnu odgovornost prema sredinama čiji se život i problemi često ne nalaze u fokusu velikih medijskih kuća. „Glas Mrkojevića“ koji od 2019. godine izlazi kao elektronska publikacija i štampani časopis, nastoji da bilježi svakodnevicu Mrkojevića, čuva njegovu istoriju i tradiciju, ukazuje na probleme i povezuje Mrkojeviće sa brojnom dijasporom. O nastanku i razvoju ovog medija, njegovom uticaju na zajednicu, saradnji sa institucijama i izazovima održivosti, u emisiji “Uhvati dan” razgovarali smo sa magistrom Alenom Pelinkovićem, direktorom „Glasa Mrkojevića“ i potpredsjednikom NVO „Jadranski horizonti“ koja je osnivač ovih medija.

RB/BI: „Glas Mrkojevića“ osnovan je 2019. godine. Kako je nastala ideja da ovaj kraj dobije svoj portal i štampani časopis? Šta je bila osnovna zamisao i koliko se ona mijenjala tokom godina?
Pelinković: Ideja se rodila nešto ranije, ali smo čekali da sazri trenutak za njenu realizaciju. Odlučili smo da krenemo dvostrukim kolosjekom. Jedan je portal, odnosno elektronska publikacija, jer živimo u digitalnom dobu u kojem informacije moraju brzo i jednostavno stići do publike. Drugi je štampani medij, koji je, slobodno mogu reći, svojevrstan garant da će nešto ostati zapisano za buduće generacije.
RB/BI: Mrkojevići su nadomak Bara, ali, imaju svoje specifičnosti, tradiciju i način života. Koje teme najčešće obrađujete i šta najviše interesuje vaše čitaoce?
Pelinković: Uvijek volim da naglasim da su Mrkojevići neistraženi biser kada je riječ o istoriji, kulturi i tradiciji. Na ovom prostoru pečat su ostavile brojne civilizacije koje su tuda prolazile. Od toga smo, zapravo, i krenuli kada je riječ o štampanom časopisu – da istražimo i zapišemo kulturu i tradiciju Mrkojevića.Naravno, moramo da se bavimo i svakodnevnim temama, onim što muči građane, infrastrukturnim problemima, projektima i razvojnim pitanjima, ali i da pohvalimo dobre stvari. Podjednako su važne i čitane teme koje se odnose na tradiciju i kulturu, kao i one koje govore o svakodnevnom životu. Predstavljanje istaknutih pojedinaca iz Mrkojevića, takođe je nezaobilazan dio našeg časopisa.
RB/BI: Iza „Glasa Mrkojevića“ stoji nevladina organizacija „Jadranski horizonti“. Kako je nastala organizacija i šta je prethodilo pokretanju medija?
Pelinković: „Jadranski horizonti“ osnovani su 2017. godine. Sve je, na neki način, krenulo od okruglih stolova koje smo organizovali te godine, na teme kulture i tradicije, a zatim i privrede i infrastrukturnih projekata. Tada smo napravili određeni presjek stanja i odatle počeli da razvijamo projekte. Prvo je osnovana nevladina organizacija, koja je krenula sa manjim projektima. U radu organizacije i razvoju „Glasa Mrkojevića“ značajnu podršku pružali su Savjet Muslimana Crne Gore i Sabrija Vulić. Mogu slobodno reći da mnogih projekata u kojima sam učestvovao ne bi bilo u ovom obimu da nije bilo njegove podrške. Jedan od najznačajnijih projekata organizacije upravo je medijska komponenta – „Glas Mrkojevića“.
RB/BI: Koliko je važno da jedna ruralna sredina ima svoj medij? Da li bi bez „Glasa Mrkojevića“ mnoge priče, problemi i uspjesi Mrkojevića ostali izvan pažnje šire javnosti?
Pelinković: Mislim da je veoma važno da ruralne sredine imaju neki vid medija, bilo štampani ili elektronski. Kada je riječ o tradiciji, postoji jedna izreka koju često pominjem: sve što se desilo, a nije zapisano, kao da se nije ni desilo. S druge strane, tu su lokalni problemi. Ljudi koji žive u udaljenijim ruralnim područjima, u današnjem brzom načinu života, često nemaju dovoljno mogućnosti da ukažu na ono što ih muči. To je jedna od osnovnih uloga „Glasa Mrkojevića“. Ne bježimo od toga da ukažemo na probleme i kažemo stvari onako kako jesu. Nekada se to nekome ne dopada, ali je važno da na kraju dođemo do zajedničkog cilja i damo svoj doprinos rješavanju pitanja od životne važnosti za građane Mrkojevića.

RB/BI: Lokalni mediji često su veza između građana i institucija. Da li ste kroz rad portala i časopisa uspjeli da pokrenete određena pitanja i doprinesete rješavanju konkretnih problema?
Pelinković: U novinarstvu nije uvijek lako govoriti istinu. To može biti prilično teško, ali mi od toga nijesmo bježali. Trudili smo se da damo doprinos tome da se čuje glas Mrkojevića kada je riječ o ključnim problemima. Možda se u određenom trenutku to nije dopadalo pojedinim institucijama, ali raduje me što smo na kraju dolazili do zajedničke vizije i cilja. Projekti su pokrenuti, a mi smo, zajedno sa građanima i institucijama, dali svoj skromni doprinos njihovoj realizaciji. Jedan od primjera je rekonstrukcija puta. Već na naslovnoj strani prvog broja „Glasa Mrkojevića“ ukazali smo na problem starog puta. Simbolično smo časopis otvorili upravo tom temom, koja je bila jedan od važnih problema ovog kraja. Danas se taj projekat završava, na zadovoljstvo građana.
RB/BI: Koliko je teško uređivati medij u maloj sredini, u kojoj se ljudi uglavnom međusobno poznaju? Kako uspijevate da sačuvate profesionalnu distancu i objektivnost?
Pelinković: Veoma je teško održati kritičku distancu, a istovremeno ostati profesionalan. Mislim da smo u dosadašnjem radu u tome ipak uspjeli. Ono što me posebno raduje jeste činjenica da smo tokom dosadašnjeg izvještavanja imali samo jedan demanti, i to 2020. godine. Od tada do danas nijesmo imali nijedan. To mi mnogo govori o načinu na koji smo izvještavali i o nastojanju da informacije budu predstavljene onako kako treba.
RB/BI: „Glas Mrkojevića“ posvećuje značajnu pažnju ljudima koji žive van zavičaja. Koliko je važna saradnja sa dijasporom i kakvu ulogu vaš medij ima u povezivanju iseljenika sa rodnim krajem?
Pelinković: Mislim da je ta uloga veoma važna, posebno u vremenu digitalnih medija i savremenih komunikacija. Uspostavili smo dobru saradnju sa dijasporom i vjerujem da im značimo kao izvor informacija o događajima i dešavanjima u njihovom kraju. Dijaspora je sastavni dio koncepta našeg časopisa. U svakom broju imamo makar jedan tekst koji se odnosi na ljude koji žive van Mrkojevića. Otišli smo i korak dalje – promociju jednog broja časopisa organizovali smo među našom dijasporom u Čikagu. Time smo dodatno učvrstili saradnju i pokazali da „Glas Mrkojevića“ može biti most između zavičaja i naših ljudi širom svijeta.

RB/BI: Mrkojevići imaju bogatu tradiciju, prepoznatljiv identitet i ljude koji su ostavili trag u različitim oblastima. Koje priče, po Vašem mišljenju, zaslužuju da budu poznatije i sačuvane od zaborava?
Pelinković: Volim da istaknem našu kulturu, tradiciju i priče koje su, nažalost, često ostale samo na nivou usmenog predanja. Važno je da ih zapišemo i sačuvamo, prije svega zbog budućih generacija. One treba da znaju kako se nekada živjelo, kako su ljudi postupali i kako su prolazili kroz dobra i loša vremena. Posebno je važno prenijeti vrijednosti poput poštenja i dostojanstva, koje je ponekad veoma teško sačuvati.
RB/BI: „Glas Mrkojevića“ izlazi u elektronskoj i štampanoj formi. Koliko su ta dva formata važna jedan za drugi? Ima li časopis koji je uvijek luksuzno štampan posebnu vrijednost u vremenu u kojem se informacije uglavnom čitaju na telefonima i društvenim mrežama?
Pelinković: Hvala na lijepim riječima o izgledu časopisa. Trudimo se da svako izdanje bude reprezentativno i da pronađe mjesto u kućnim bibliotekama. Napravili smo koncept prema kojem se ova dva medija međusobno dopunjuju. Elektronska publikacija podsticaj je štampanom izdanju, a teme koje su posebno važne i zahtijevaju više istraživanja i prostora za obradu svoje mjesto nalaze u časopisu. Na taj način ostaju sačuvane i dostupne budućim generacijama. Važno nam je da se štampana izdanja čuvaju u kućnim bibliotekama, ali i u institucijama poput Narodne biblioteke na Cetinju, kako bi ih neko mogao pronaći i za stotinu, dvije ili tri stotine godina. Moram priznati da sam na početku bio pomalo skeptičan u pogledu prijema štampanog časopisa, ali on je doživio izuzetno dobar odziv. Svaki broj štampamo u hiljadu primjeraka, a tokom mjesec dana ostane ih veoma malo. Dio sačuvamo za posebne prilike.

RB/BI: Štampano izdanje, međutim, zahtijeva mnogo veće troškove od portala. Koliko je teško obezbijediti kontinuitet izlaženja časopisa i održivost cijelog projekta?
Pelinković: Štampani časopis je posebna priča i, u poređenju sa elektronskim portalom, mnogo skuplji projekat, naročito ako želite da ga objavljujete u formatu u kojem ga mi izdajemo. Njegovo finansiranje dominantno se oslanja na sredstva Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore, dok nam je Savjet Muslimana Crne Gore pomagao u dijelu koji nije bio pokriven tim sredstvima. Zahvalan sam i brojnim entuzijastima i volonterima. Posebno me raduje što duh volonterizma i entuzijazma nije zamro, ni u Baru ni u Mrkojevićima. Najveći izazov je upravo održivost. Nije suština da objavimo jedan ili dva broja, pa da nakon toga časopis nestane. Naša želja je da obezbijedimo kontinuitet i da „Glas Mrkojevića“ traje.
RB/BI: Pomenuli ste finansiranje. Da li je smanjenje sredstava za štampani časopis dodatno otežalo vaš rad?
Pelinković: Jeste. Moram da istaknem da je kod drugog broja časopisa Fond za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava značajno redukovao sredstva koja nam je dodijelio. Praktično, „Glas Mrkojevića“ svrstan je u grupu manjih projekata. Ne znam da li je to posljedica nedovoljnog poznavanja samog projekta ili nekih drugih okolnosti, ali mi se borimo da časopis opstane. Tu su i privrednici i uticajni pojedinci koji nam pružaju podršku i poručuju da su nam na raspolaganju, kako bismo nastavili da objavljujemo izdanja na dosadašnjem nivou. Novo izdanje očekujemo početkom decembra.
RB/BI: Za kraj, kakva je Vaša vizija razvoja „Glasa Mrkojevića“ u narednih pet ili deset godina? Šta biste voljeli da ovaj medij postane?
Pelinković: Prije svega, mora da bude pouzdan medij koji izvještava onako kako zaista jeste. Naša ideja je da ga dalje razvijamo, da ostane most sa dijasporom i da bude podsticaj razvoju privrede, kulture i obrazovanja. Voljeli bismo da u narednom periodu imamo makar jednu stalno zaposlenu osobu koja bi se bavila ovim poslom. Sada je sve uglavnom na nivou volonterizma i ponekad ne uspijevamo da blagovremeno ispratimo sve informacije. Još jedna želja je da uvedemo periodične podkaste. Imali smo projekat sa Centrom za demokratsku tranziciju (CDT), u okviru kojeg smo realizovali šest podkasta, i reakcije javnosti bile su veoma dobre. Ideja nam je da publika prihvati taj format i da u budućnosti imamo jedan ili dva podkasta mjesečno, koji bi se emitovali putem „Glasa Mrkojevića“. Naš cilj je da ovaj medij bude pouzdan izvor informacija, prostor za očuvanje tradicije i kulture, ali i platforma koja povezuje ljude i doprinosi razvoju Mrkojevića.