Pjevačica iz Bara Andrea Demirović će u subotu veče pokušati da se domogne još jednog “Eurosonga”, nakon onog iz 2009. u Moskvi.
Kvalifikaciono takmičenje – “Montevizija“ – će biti održano u studiju RTCG, uz pet učesnika. Andrea sa pjesmom “Ja sam ti san” nastupa druga, i nakon dva kruga glasanja, znaće se ide li u Izrael. U ekskluzivnom intervjuu Bar Infu i Radio Baru povodom sjutrašnjeg nastupa na Monteviziji istakla je da “očekuje podršku svojih Barana u glasanju telefonom“.
Centralni događaj tvoje karijere bio je i ostao nastup na Eurosongu? Bila si tačno ispod crte za finale, jedanaesta, pjesma “Just Get Out of My Life“ se i dalje sluša, a zamjerke su se uglavnom odnosile na činjenicu da vas je bilo samo dvoje, ti i plesač na bini…
Tako je, Eurosong sa nepune 24 godine, 2009. godine u Moskvi, i taj me događaj prati kao neka muzička lična karta gdje god da idem. Iako bih sada dosta toga drugačije uradila, jer je većina stvari bila po direktivi autora mog Eurosong pojavljivanja, kompozitora Ralfa Zigela, kad se osvrnem na taj nastup – zadovoljna sam. Dosta tih segmenata nastupa i retro-disco produkcije on je osmislio i finansirao, konkretno i taj elemenat na sceni je njegovo djelo. Rekao je: “Andrea, imaš stolicu i plesača i to je to, pa vi vidite“. Mi smo u zadatim uslovima napravili to što jesmo. Fanovima Eurosonga se i danas dopada pjesma, našetala sam se po Evropi na OGAE okupljanjima na račun tog nastupa. Dakle, bila sam dio Ralfovog uspješnog projekta, njegovog osamnaestog na Eurosongu, i vazda mi je širok osmjeh na licu kad god ga se sjetim.
Pred svaki Eurosong, u Crnoj Gori je ista priča – pojave se na društvenim mrežama, rijetko imenom i prezimenom, ljudi koji su apsolutno protiv našeg učešća na najvećem svjetskom muzičkom takmičenju.
Hejteri imaju uvijek iste argumente – ko to još sluša, zašto učestvujemo, zašto se brukamo, zašto se troše pare kad ne možemo biti prvi, zašto se taj novac ne ulaže u neku izgradnju… ali je meni čudno zašto onda takve komentare ne ostavljaju ispod nekih naših reprezentacija, koje nikad nisu postigle uspjeh. Mi kao muzičari pokušavamo da prezentujemo zemlju na najbolji način koji znamo na najvećem muzičkom takmičenju. Pritom, ljudi moraju da shvate da to nije samo muzičko, već i vizuelno, ali i političko takmičenje, s tim da najbolja pjesma zbilja uvijek od većine dobije poene. Izvođač ne ide sam na Eurosong, on ide ispred svoje države, ispod imena stoje zastava ili grb, na internetu piše ime zemlje, on je njen predstavnik. Uz to, momenat kada se pojavite na velikoj bini i znate da vas prati toliko miliona ljudi, to je strašan osjećaj odgovornosti, često i treme i straha, velikog stresa danima prije nastupa… Čudan je usud osjetiti takvu produkciju, scenu, mašineriju i onda se vratiti doma gdje u muzici nikada neće ništa ni blizu biti, iako se nadaš. Prelijepo je da se bar jednom u toku karijere osjeti taj nivo profesionalizma.
Na Monteviziji u subotu predstavićeš se pjesmom „Ja sam ti san“, a u sve je kao dio projekta uključen i Zoran Marković Zonjo, režiser. Sama pjesma okuplja veliki broj ljudi na autorstvu, aranžmanu i produkciji.
Recimo da je Zonjo umjetnički producent ove faze mog rada. Poklopile su nam se energije i nije nam ništa teško, ni na silu, prvi put sam naišla na čovjeka kome se sviđa to što sada snimam. Zvala sam ga da se uključi u priču oko Monteveizije, jer ima Eurosong iskustvo sa “Who See” i Ninom Žižić, i režiraće moj nastup na Monteviziji, a poslije i spot, nevezano hoću li pobijediti ili ne. Muziku potpisuje pet ljudi, tekst samo ja. Pjesma je u demo verziji stigla sa tekstom na engleskom jeziku, ali je po meni on bio nepriličan za ovaj festival. Zato sam sjela i napisala stihove, jer sam htjela da pjevam na svom jeziku. Bogami me namučilo sve to nekoliko dana, pošto je mračna atmosfera u pjesmi, ali je i taj san odrađen.
Mračna elektronika provijava u pjesmi, nije to numera na koju će se Crna Gora “na prvu loptu“ primiti, ali je definitivno potpuno drugačija od četiri ponuđene. “Ja sam ti san“ je više za MTV nego za domaće klubove i terase.
To je i bila namjera. Dobila sam tridesetak pjesama od istog tima autora i jedino je ova odskakala od ostalih. Dok sam slušala demo, nije mi bila u glavi Evrorvizija već taj novi muzički pravac kojim sam krenula. Puno smo energije uložili u pjesmu i dobili nesvakidašnji produkt za crnogorske prostore. Ne mogu da kažem da smo “izmislili toplu vodu“ na globalnom nivou, ali iz Crne Gore takav proizvod nije izašao. Ne čude me reakcije tipa “Dobra je pjesma, ali je čudna“, i drago mi je što svi prepoznaju da je drugačija, dobijam odlične kritike od OGAE fanova širom Evrope. Naravno da bih voljela da pobijedim na Monteviziji, ali prije svega želim da se svi učesnici dobro provedu u subotu veče.
Rođena si u Baru, radiš u Muzičkoj školi, dijete ti ovdje raste i u vrtiću se priprema za školu, dio si barske priče i to ističeš.
Dičim se time i puno mi je srce kad me najavljuju kao “pjevačicu iz Bara“, kad sam sama ili sa momcima iz pravog barskog benda “Akademia“ koji mi čuvaju leđa na nastupima. Bilo bi lijepo da me sugrađani podrže u subotu noć i da glasaju za broj dva. Ne pričam o pobjedi, već o osjećaju da dobijaš podršku iz kuće. Ako te sugrađani i tvoj grad ne podrže, ne valja rabota. Kao Baranka očekujem podršku Barana.
