Povodom 15 godina od obnove državne nezavisnosti, pitali smo privrednike, profesore, umjetnike i muzičare Bara – da li su zadovoljni kako funkcioniše država, da li su korijeni nezavisnosti na čvrstim temeljima, što bi prioritetno trebalo mijenjati ili unaprijediti i kako vide budućnost Crne Gore u narednom periodu?
Elvir Kalamperović, menadžer doo “Kalamper”:
Dani proslave 15 godina nezavisnosti su probudili osjećanja. Crnogorci su izašli na ulice, vijorile se najljepše zastave, svi bili srećni i nasmijani, svjesni da žive u najljepšoj zemlji, sa najljepšom zastavom. I sve to bi bilo još ljepše, da ne živimo u godini pandemije koja ostavlja velike posljedice kako za zdravlje, ljudi tako i po džepu.
Činjenica je da je, kako u svijetu, tako i kod nas, mnogo ljudi ostalo i ostaje bez posla. Mišljenja sam da je vrijeme da se svi zajedno okrenemo poslu, da se Crna Gora ujedini kao nikad do sada, bez podjela, zastava, dijeljenja na ove i one, da konačno svi budemo jedno i pokušamo da jači izađemo iz ovoga.
U Crnoj Gori su se desile promijene , a svjesni smo da su promjene u svakoj demokratskoj zemlji korisne i jasno je da će tokom njih nekome biti drago, a nekom ne.
Promjene u Crnoj Gori su, između ostalog, donijele strah kod ljudi koji su Crnogorci, a naročito kod manjinskih naroda koji strahuju “šta će biti sa Crnom Gorom”. Moje mišljenje i odgovor je da će Crna Gora ostati vječna i najljepša zemlja na svijetu.
Vrijeme je da prestanemo da se dijelimo, izlazimo na ulice sa zastavama, iritiramo jedni druge, govorimo loše o drugima, jer smo svi mi prijatelji i komšije i bračni drugovi i živimo u istoj zemlji.
Vrijeme je da se brinemo kako da pomognemo jedni drugima, kako da sagradimo nove škole, vrtiće, pozorišta, parkove, bolnice i kako da život svakog građanina Crne Gore bude stabilan, siguran i srećan.
Crnu Goru vidim kao nezavisnu, evropsku, prosperitetnu, demokratsku i srećnu…
Da je vječna Crna Gora!
Miodrag Tanjo Masoničić, starješina IO “24.novembar”:
Smatram da u ovom trenutku država funkcioniše vrlo teško, ali su korijeni nezavisnosti na čvrstim temeljima. Mnoge stvari bi trebalo unaprijediti, no, prije svega, treba smiriti strasti. U narednom periodu vidim moju zemlju Crnu Goru kao uređenu državu u kojoj će biti mnogo više reda.
Labud Lončar, predsjednik Udruženja književnika “Nekazano”:
Govoreći o nezavisnosti, prije svega se moramo vratiti nekoliko vjekova unazad. Uzmimo u obzir činjenicu da je Crna Gora, kada je stvarana tj. stvorena, nije bila građanska država. Nije nikako ni mogla biti građanska. Crna Gora se tada u svom stvaranju branila mačem i krstom. Napadana sa svih strana od napadača koji su htjeli da je porobe i promijene njeno biće. Samim tim, Crna Gora je od svog postanka do danas antifašistička! Iako se za fašizam i antifašizam tada nije znalo! Drugačija nije mogla da bude, uzimajući činjenicu da se branila i nije nikog napadala.
Tako njena nezavisnost ne postoji od juče, isto kao njeno slobodarsko biće.
Međutim, Crna Gora je u današnje vrijeme postala najveća antihrišćanska zemlja! U najdemokratskijoj zemlji na svijetu (SAD), na inaguraciji predsjednika zemlje, zaklinje se na Bibliju. Sveštenik javno čita molitvu za SAD i predsjednika! Nedjeljom svi idu u crkvu. U džamiju. Sinagogu… Svečano. U odijelima. I veoma mi smeta što je naša zemlja najveća antihrišćanska zemlja i to ne najveća po veličini, već po ogromnoj količini mržnje prema pravu vjerujućeg čovjeka da vjeruje.
Umjesto da se u sadašnjem vremenu razvija suživot i razumijevanje, bivša vlast koja je sa nama vladala trideset godina, širi neku novu antihrišćansku mržnju i pravi razdor među narodima i vjerama. Svakodnevno crtanje mete nekom na čelu ne može donijeti ništa dobro. Bilo je im malo što su nam uništili sve fabrike, rudnike, luke i osiromašili zemlju koja ima sve predispozicije da bude najbogatija zemlja na planeti, shodno broju stanovnika, nego su nas međusobno posvađali, a jedino sa posvađanim i osiromašenim narodom onakva vlast je mogla da vlada trideset godina. Prošla vlast je uništila sve fabrike. Uništila sve ušteđevine svojih građana. Uništila industriju. Svjedoci smo, svakodnevno, novim saznanjima koliko je novca utrošeno na neke propale projekte i bogaćenje pojedinaca iz vlasti. Dok je narod bio marginalizovan. Osiromašen. Otpuštan sa posla. Izbacivan na ulicu. Opljačkan u privatizaciji. Takav narod nije bio nezavistan! I nije ni mogao biti!
Samo sa zavisnim i zavistnim narodom može se diktatorski vladati. A takav obespravljen i osiromašen narod nije mogao pomoći ni svojoj državi, ni svojoj djeci.
Sa našom omladinom niko ne radi. Naša omladina je omladina bez ideala. Naša omladina je najsrećnija tj. njihov najveći uspjeh je kad pođu van granica svoje otadžbine i nađu posao van nje. A i mnogi roditelji kada vide svoju djecu tako srećnu (kada pođu vani), i sami se zadovolje gorko gutajući samoću i nedostatak djece pored sebe. Omladina kad pođe preko okeana – najsrećnija je.
Zbog svega takvog nama je potreban dobar, pravi komšijski suživot.
Ne treba nam nikakvo antipravoslavlje, antikatoličanstvo, antiislamizam, antisemitizam i sl.
Potrebno je da nam se prije svega vrati Vjera u normalan život.
Ono kad niko ne pita koje si vjere, nacionalnosti, koliko si bogat, a to sa ustaljenim, a rekao bih nakaradnim, sistemom vrijednovanja, neće biti moguće još dugo. Kad imaš novčana primanja ili penzije za dostojanstven život.
I ne znam kako se neko u zadnje vrijeme počeo “hvatati” za antifašizam i busanje u grudi sa njim! Od kraja II Svjetskog rata, niko ga toliko do sada nije spominjao. Ni Staljin svojevremeno! A previše antifašizma rađa fašizam!
Kao što sam rekao na početku, naša zemlja kada je stvarana nije bila građanska zemlja. Ni Njegoševa Crna Gora nije bila građanska! Potencirati na Njegoševskoj građanskoj zemlji je pogrešno! Pogrešno je i karikirati i prekrajati istorijske činjenice. Stvorimo je!
Ako stvaramo građansku državu, ponašajmo se kao građani! Stvorimo građansku zemlju, ali poštujući sebe međusobno, bez uslovljavanja, normalno, ne umanjujući ulogu naroda koji su je konstituisali u početku. Put do građanske Crne Gore je tek načet, i daleko smo od takve Crne Gore. Samo smo nekoliko puta udarili krampom u tom stvaranju.
Do tada, moramo se svi potruditi da stvorimo onu bogatu i srećnu Crnu Goru kakva može biti. Crna Gora je naša zemlja. I kao takva najljepša na svijetu. Ali zbog toga ne smijemo “pljuvati” po drugim zemljama. Svakom od nas ponaosob bliskim. Zašto je ne bismo učinili i najbogatijom i najsrećnijom za život? To možemo učiniti veoma brzo, samo da prvo vratimo dugove koje je napravila prethodna Vlast.
Pustimo priče o antifašizmu i fašizmu.
Previše priče nikom nije dobro donijelo. Nemojmo se vraćati na početak.
Stvarajmo!
